Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Joško Šupić Pročitajte što je gradskim vijećnicima poslao ravnatelj Hrvatskog toksikološkog zavoda

Pročitajte što je gradskim vijećnicima poslao ravnatelj Hrvatskog toksikološkog zavoda

Naveo je podatke i objasnio zašto ne treba vjerovati onima koji nisu stručnjaci

Nakon govora pred gradskim vijećnicima u kojem je jasno istaknuo kako nema opasnosti za zdravlje zbog sanacije Karepovca, donosimo vam napismeno nedvosmislene poruke ravnatelja Hrvatskog toksikološkog zavoda Zdravka Lovrića. Vijećnicima je i pisanim putem iznio svoje stručno mišljenje.

Navodi tako da su u proteklom periodu zabilježene povišene vrijednosti pojedinih odlagališnih plinova, konkretno amonijaka i merkaptana, čije su satne vrijednosti u nekoliko navrata tijekom tog perioda prelazile granične vrijednosti emisija (OVE) za 20-ak posto. 

- Povremena prekoračenja vrijednosti OVE svakako treba očekivati i u narednim danima sve dok traje sanacija, međutim, treba napomenuti kako ona osim narušavanja kvalitete života zbog neugodnog mirisa deponijskih plinova, tijekom tog perioda ne predstavljaju akutni rizik po zdravlje okolnog stanovništva niti okoliš - istaknuo je.

Kao argument koji govori u prilog tome pojasnio je što to znači granična vrijednost emisija (OVE) i kolike su to koncentracije.

Konkretno, granična vrijednost emisija za amonijak iznosi 0,1 mg/m. Koliko je to niska vrijednost govori podatak da je za radni prostor u kojem radnici rade s amonijakom bez zaštitne opreme propisana granična vrijednost izloženosti (OVI) od 14 mg/m3, dakle 140 puta viša vrijednost koncentracije od one koja je dozvoljena kod emisija u okoliš. 

Medutim, navodi, to još nije sve.

Potrebno je pojasniti kako se određuje granične vrijednosti izloženosti. Dakle, pokusni organizmi se izlažu ispitivanoj kemikaliji u dozama koje se polako povećavaju. Kako doza raste prati se i intenzitet štetnog učinka. Doze koje nas zanimaju su ona kod koje se nije javio štetni učinak i doza kod koje se javio prvi najblaži štetni učinak. Za određivanje GVI uzima se doza kod koje se još uvijek nije pojavio štetni učinak. I ona se prenosi na čovjeka. No iz sigurnosnih razloga, s obzirom da pokusni organizmi nisu isti kao ljudski organizam, ta se doza umanjuje, odnosno dijeli sa sigurnosnim faktorom 100, 1000 ili 10.000 ovisno o opasnim svojstvima kemikalije. Tek tako umanjene doze se propisuju u službenim glasilima i nazivaju se granične vrijednosti izloženosti. Ovakav način određivanja doza zapravo omogućuje široki sigurnosni raspon.

S obzirom da je granična vrijednost emisije primjerice za amonijak 140 puta niža nego granična vrijednost izloženosti i s obzirom na korektivni faktor kod računanja izloženosti, vrijednosti koncentracija kod kojih bi se mogao pojaviti nekakav blagi zdravstveni problem, nekoliko desetaka tisuća puta su više od granične vrijednosti emisije. 

- Dakle, prekoračenja od 20-ak posto odnosu na sigurnosni faktor od nekoliko desetaka tisuća, ne mogu predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje - decidiran je.

Ovaj primjer, dodao je, govori u prilog tome zašto treba vjerovati stručnim službama kada iznose svoje mišljenje.

 - Sve druge koji dovode u pitanje zdravstvenu opasnost od tako povišenih koncentracija odlagališnih plinova, ne mogu se smatrati stručnjacima - drži Lovrić.

Odgovarajući na pitanje pitanje što bi sve trebalo mjeriti na odlagalištu kazao je ne ulazeći u druge faze projekta da je sada u fazi preslagivanja komunalnog otpada dovoljno mjeriti sumporovodik, merkaptane, amonijak i lebdeće čestice. 

- Mjeriti BTX (benzen, toluen, ksilen), HOS (hlapljivi organski spojevi) i slične tvari nema smisla na ovom dijelu odlagališta jer se na njemu nisu odlagale opasne kemikalije nego samo komunalni otpad - pojašnjava.

Isto tako kaže da mjeriti produkte gorenja u ovoj fazi nema smisla. 

- Mjerenje PAH (poliaromatski ugljikovodici), oksida nemetala (NOx, S02 i sl.) ima smisla kada dođe na red faza spaljivanja - ustvrdio je.

Što se tiče 'prelijevanja' otpada, što se nije, podsjetimo, radilo od početka, rekao je da maskiranje neugodnih mirisa prskanjem odredenih kemikalija koje su namijenjene za tu svrhu može pomoći pri smanjenju emisija mirisa, a to znači i odlagališnih plinova. 

Sredstvo koje se trenutno koristi ima brojne reference u uporabi i, smatra, vjerojatno je jednako učinkovito kao i druga sredstva. 

- Cilj je onemogućiti širenje plinova, a za tu svrhu najbolji izbor je vodeni sprej. U ovom slučaju on je, dodatkom mikroorganizama, još učinkovitiji od čiste vode - zaključio je ravnatelj Hrvatskog toksikološkog zavoda.

Vaša reakcija na temu