Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
DNEVNIK NESTAŠNE GOSPOĐE: Ovo samo može napraviti muškarac glup kao tikva!
Dnevnik nestašne gospođe Piše: Lucija Mandić

DNEVNIK NESTAŠNE GOSPOĐE: Ovo samo može napraviti muškarac glup kao tikva!

Lucija Mandić piše o jednom događaju kojega ni dan danas ne može shvatiti. Nevjerojatan potez čovjeka koji joj je bio jako zanimljiv...

Slučajan susret sa jednim simpatičnin, komunikativnin muškarcen dogodija se godinu dana prije kobnog, zanimljivog događaja kojeg ja nazivam 'Muška tikva', jer samo muškarac koji je tup kao tikva, oprosti tikvo na uvredi, može ovakvu glupost napraviti. Da nastavin, šarmantan, pričljiv i za mene bitno slobodan muškarac bija je u društvu sa mojin poznanicima koje san slučajno srela na jednon druženju u obližnjen kafiću. Nije me fizički toliko zainteresirao koliko je imao zanimljiv pristup prema meni, držao se kao da ga ne zaniman i osjećala san da me se ne boji, što je rijetkost i to me zabavlja. Naravno, osjećala san da ga ipak zaniman više nego šta pokazuje, a i to ima svoje draži. Bilo je zanimljivo gledat nas i slušat, ja koketa koja još želi ispasti pametna i posebna, a on mačo men koji ne želi ispasti neznalica i da ga jedna žena uvati za muda. Šta smo duže pričali tenzije su bile jače i za naše slušatelje zanimljivije, red svađe, red popuštanja i ponovo priča, naravno odnos muškarca i žene. Triban priznat dobro me pratija i zaintrigira me toliko da sam ga potražila na Facebooku i nastavila tamo komunikaciju, naravno, žestoku, meni zanimljivu.

Zvala san ga da se ponovo vidimo, stalno je odbija, a razlog sam saznala tek godinu dana posli. Puno je priča bilo na FB u tih godinu dana, a par miseci prije tog kobnog događaja smo se i slučajno sreli. Ja san bila, naravno, u šetnji, a on sa prijateljen u subotnjoj kupovini za popodnevno druženje sa ekipon uz dobru hranu, piće i Hajduka. U očima mu se vidilo oduševljenje, dok sam ga ja uz osmijeh prijateljski zagrlila. Ovaj put sam bila pozvana na kavu i šou je moga početi. Dok smo ja i Tikva pričali, njegov prijatelj je stao sa strane i u čudu gledao šta se događa, to je teško objasnit, jer ni ja nisam onda ništa shvaćala, imala sam neka indicije, ali stalno san gušila ego u sebi i željela imat dostojnog 'neprijatelja' u komunikaciji. Naravno da sam vodila glavnu rič i uživala kako ga vodin u raspravama...

Najbitnije je da sam ja u toj priči saznala da on ima curu, posli rastave je u vezi sa jednon ženom koja nije usputna već poznaje njegovu dicu i imaju obiteljska druženja. E, to objašnjava njegovo odbijanje za kavu, ali zašto onda komunikacija, to mi nije bilo jasno?

Susret se završio još jačon simpatijon i osjećajen da je on zanimljiv i drag muškarac. Ali saznanje da ima curu me vratilo u stvarnost i potvrdilo pravilo da svi meni zanimljivi muškarci nisu slobodni! Idemo dalje Lucija, pomislin, ali ipak sam zadržala mali dio sriće i poslala poneku poruku na FB, jer baš me to radovalo. 

Prošlo je nekih četri miseca od našeg susreta i par večeri ugodnih prijateljskih dopisivanja, puno mi je značilo to naše piskaranje, ali sam dalje nastavila koketirati u mom poznatom stilu, on je to prihvaćao i uživao u pažnji, ali i stavlja granicu jer voli svoju curu i to njegovo poštovanje je probudilo i u meni poštovanje i povjerenje prema njemu kao muškom prijatelju. Zbog raznim događaja u mom životu nismo se dopisivali neko vrime i baš jednu subotu uvečer sitim ga se i pošaljem mu poruku na Fejs. 

- Pozdrav, šta se radi?

- A evo cilo popodne ekipa kod mene, jede se, pije i dobro zabavlja.

- Onda je bilo viška i bevande...

- A bilo je viška svega, evo sebi dolazin pa iden leć.

- Aj, legni, laku noć.

Utipkan ja misleći da će i on meni napisati 'laku noć', kad ono dobijen poruku:

- A kada ću tebe ugostit?

Šokirala san se! Ne znan je li me zeza ili ozbiljno misli, ali o hipu odgovorin:

- A kada me pozoveš.

- Evo sad.

- Pa reci.

- Dođi sutra kod mene!

Šok i radost, a šta se sada dogodilo, mislin u sebi. Možda je pijan, možda dolazi ekipa pa želi da se svi zajedno zabavimo, a možda je, što bi me obradovalo, prekinija sa curom i želi da me vidi. Aj, smiri se Lucija, govorin sama sebi, sve će se brzo razjasniti. Odgovorin mu  jednostavno:

- A kada i gdje?

- Kod mene u jednu uru.

Kod njega, ovo već čudno zvuči i triban polako jer sigurno je pijan, nije on baš tip koji će pozvat ženu kod sebe, a nedilja je i sigurno su dica doma. Sve ja mislin i pišen kratko da mu dam prostora.

- Radim popodne, mogu samo ujutro.

- Onda može kava.

- Može, gdje?

- Pa kod mene.

- A di su ti dica?

- Pa doma.

- A valjda dobru kavu kuvaš.

Ja sve odugovlačin da vidim o čemu se radi, ali on cili u pozivu i dobivan lipu uglanjcanu poruku književno napisanu:

- Radujem ti se, dobro došla!

- Da li mi viruješ kada ti kažen da sve gledan di je skrivena kamera?

Ja ponovo smantana pišem jer čekan odgovor da se zeza jer je malo popija, a on odgovori:

- Ako imaš muda, tu si.

- Imam ja muda i volju za popit kavu sa ritkim muškarcem koji mi može parirati u komunikaciji.

- Onda smo sve dogovorili.

Ja još ne virujen, možda su mu dica na FB, a ne on, želin ga čuti.

- Samo bi ipak volila da smo na mobitelu u kontaktu da ne zakucam na tuđa vrata.

Posli godine dana dopisivanja pošalje mi svoj broj mobitela i ja ga nazoven. Odma ja direktno:

- A šta je ovo?

- Pa poziv na kavu.

- Aj, ne zezaj me, di su dica?

- Pa kod mene, šta nan oni smetaju da popijemo kavu?

Osjetila sam da mu zapliće jezik i pomislim da ću ga nazvat sutra ujutro kada se otrizni, pa će vjerojatno bit druga priča.

Eto i nedilje, jedva san čekala 9 ipo, cila na iglama da nazoven Tikvu i vidin šta je to bilo sinoć. 

- Dobro jutro, Lucija je, šta je bilo ono sinoć?

- Kako šta je bilo, pa pozva san te na kavu.

- Ali dica kod tebe, je li malo glupo?

- Zašto? Aj, dođi na kavu, šta se bojiš?

- Ja, brate, ničega, ako se ti ne bojiš. Vidimo se za 15 minuti.

- Vidimo se.

Ušla san u auto, otišla u dućan kupit veliku čokoladu i uputila se u još jednu zanimljivu anegdotu u mom životu. Tikva živi u okolici Splita, točnije prema Solinu ima obiteljsku kuću i on me je uputija di i kako da ga nađen. Kada sam se približavala opisanoj adresi, ostala san šokirana: u dvoru stoji starija žena u tuti i vidi se da je iz kuće u koju ja triban ući. Već me počeja vatat smij, a još kada san vidila malog maltezera kako je neprijateljski laja prema meni, e tada sam promislila: 'A muko moja di san ja ovo došla, ako izađen živa udat ću se za prvog starog momka koji naiđe! A ako nekog ne želin u svon životu pored sebe to su stari momci. Tko je valja imalo našla bi se koja glupača za udaju, a ne bi dočeka mene.'

I tako ja uzdignute glave i utegnute guze uđen u osinje gnjizdo. Domaćin sa širokim osmjehom dočeka me na vratima, ja se nasmiješin i u njegovim očima potražim nelagodu, ali  nigdi je ne vidim, samo osmijeh sa kojin je upadljivo prekriva nemir! A čoviče moj šta ti je ovo tribalo? Aj sada da vidim šta je on sa ovim pozivon želija...

Prvo šta saa promislila bilo je da je želija da vidin njegov život i da odmah zaključin bi li se tu uklopila jer mu je poznato da ja iman jedan opušten i sređen život di su mi i moja dica višak, a kamoli tuđi srednjoškolci. Lipo sidnen u malu, ali simpatičnu kuhinjicu i on me počasti sa keksima i kavon. Počeli smo ugodan razgovor, kada iz jedne prostorije izađe jedna curica i on mi je predstavi ka svoju ćer. Ja se lipo nasmijen, kad ono izlazi jedna malo starija curica, on me ponovo upozna.

- Ovo je moja ćer - kaže on.

Ja se ponovo nasmijen, kad eto još jedna izađe, ovaj put još starija curica i ponovo me repriza:

 - Ovo je moja ćer.

Stojim ja na nogama, čekan oće li još ko izaći iz tog sobička, kad fala Bogu, gotovo, nema više ni curica, a vidin nema ni dječaka. Sve tri me mire od glave do pete, moju besprijekornu monturu i moju uvik postojanu frizuru, sa naravno osmijehom koji obara sve muškarce. Ali ovo su žene i još u meni vide konkurenciju, tako da baš nisan imala osjećaj da im je drago da sam tu di jesan. Aj, dobro, dica ko dica, ni moja baš ne vole kada se neko vrzma oko mene, ma ne baš iz tolike ljubavi, ma vole mene moja dica, već zato šta su sva dica sebična. Nastavimo ja i Tikva pričati, a jedna curica ostala sidit sa nama za stolom prateći svaki moj pokret i gutajući svaku moju rič. Osjetila sam da san jedino ovoj zanimljiva jer vidim po robi da se voli sredit, a ja ako nešto znam, e to znam. Dala sam joj malu pažnju, koju ona iz bunta nije tila prihvatit, ali nije mi baš ni bilo to toliko bitno, koliko me zanima daljnji razvoj događaja i zašto me on pozva u nedilju ujutro, kada mu je cila familija doma. Gledam ja svih i vidin sklad, ali nešto ipak fali, ne znam da li bi se ja ovdje uklopila...

Pričajući izuzetno žustro i ne primjetin komešanje oko mene, kada ugledam kako ulazi jedna prosječna, simpatična žena u kužinu. Odmirin nju i događaje oko nje, imala je na sebi običnu tutu, šta je znak da je došla u svoju kuću, oko nje su se uskomešale curice koje sam upravo upoznala i dva dječaka, koji idu u više razrede osnovne škole. Sve mi je bilo jasno kada je maltezer prijateljski skakao oko nje i vrtio repom. E, brate, ovo je reć 'Pozorište u kući'. Kada se ona meni približi, ja se dignen i pružin ruku, a Tikva uzdignute munjene glave kaže: 

- Ivanka, ovo je Lucija.

Odmiri ona mene i ono što je vidila nije joj baš bilo drago, ka ni svim preostalima u kući, jedino me sa divljenjem gleda glavni akter ovog blesavog događaja, ali taj pogled mu je brzo Ivanka izbrisala sa svojim koji je govorio 'Pojist čeć jezikovu juhu, ja ti kažen'.

Da san se osjećala blesavo ne triban ni pisati, ali moran priznati da mi je bilo i zabavno!

Nastavili smo neku blesavu temu, a Ivanka me mirila dok je kuvala ovon magarcu (magarci, oprostite!) i njihovin potomcima ručak, da ponovim onu rečenicu.

Posli pola sata mogla sam ići ća bez da stvorin neku još goru situaciju. Lipo se dignen, oprostin od svih i uputin se živa i zdrava u svoj organizirani život. I čekan prvog starog momka da mu predan svoju ručicu. 

Dok san odlazila prema autu osjećala san neku čudnu tugu. Zašto je i ovaj muškarac izbrisao muškarca ispred mene? Šta mu je to tribalo, moga je sutradan kada sam mu dala priliku samo napisati nešto tipa ovoga:

- Lucija, sinoć san malo popija, nisan razmišlja kada san te pozva danas na kavu. Doći će mi cura skuvat ručak i da svi zajedno ručamo...

Da je to reka, promislila bi, ajde, ekipa i alkohol ga smantali. I dalje bi mi bija zanimljiv i drugačiji muškarac, a ovako je ispa jadna muška Tikva!

Vaša reakcija na temu