INTERVJU Vera Mekinić: Jakne su moja slikarska platna, a na Facebooku vidim što ljude veseli

Fotogalerija (40)

Jakne... Bez njih je proljeće nezamislivo bile one traper, kožne, s resicama ili parke. Proljeće je uvijek bilo doba hrabrih i odvažnih kombinacija prošaranih širokom paletom boja. Komad koji će osvježiti svaki look je jedna jakna iz šarolikog spektra radova Vere Mekinić, akademske slikarica iz Omiša. Ona svojim veselim bojama oživljava svakidašnjicu, a za nju je slikarsko platno sve što joj se nađe pod rukom. Verine ručno oslikane jakne rado su viđen statement, gotovo je nemoguće ostati neprimijećen u njima, a osim što će privući brojne poglede, vrlo ih je jednostavno kombinirati, čak i najobičniju kombinaciju će 'podići'. 

Kako si započela oslikavati odjeću i obuću?

- Počelo je prije četiri godine, iz potrebe za oslikavanjem svega što se može oslikati. Prvo sam krenula oslikavati patike od tekstila jer sam željela izraditi neki modni dodatak. Krenem prvo napraviti za sebe i svoju obitelj, zatim se to proširi brzinom munje. Sve se svede na to da imam potrebu za kreativnim izražavanjem na bilo kojem polju. Što god da vidim, pomislim kako bi to trebalo oslikati, u svemu vidim platno i nisam mirna dok ne napravim što sam zamislila! Kreativna sam i u kuhinji, a rado oslikavam i torte. Zadnje što sam poželjela oslikati je moj frižider koji mi je bio preobičan. Kada sam to predložila suprugu, kazao je: 'Pa zar i jadan frižider želiš oslikati?!'. No moram kazati da on inače ima jako razumijevanja i tolerancije prema mojim radovima...

Posljednji hit među tvojim radovima zasigurno su oslikane jakne...

- Kako mi nisu više bile zanimljive patike jer je svatko već imao oslikane patike, onda sam krenula oslikavati hlače, a s hlača prešla na jakne. Jednostavno, ljudi su imali pozitivnu reakciju na moje oslikane komade i tako se priča samo širila. Moj kreativni uradak poklopio se s aktualnim globalnim modnim trendom, statement komadima koji su ispunjeni natpisima i slikama. 

Što si oslikala na svojoj prvoj jakni?

- Prva je bila Marilyn Monroe. Nju sam oslikala na svojoj jakni, osim slike imala je i zakovice, dva mjeseca sam se razmišljala o ideji koju sam imala u svojoj glavi dok sam je realizirala. Reakcije su bile sjajne, a kasnije su ideje same navirale. 

Koje motive najčešće oslikavaš na tkanini?

- Nekada svojim klijentima dajem ideje, ponekad oni točno znaju što žele. U razgovoru često pokušavam shvatiti što ih veže za djetinjstvo, za čime su nostalgični, kako bi dobili jedinstvenu i simboličnu jaknu. Važno mi je da jaketa bude karakterno vezana za osobu. Često mi puno pomogne Facebook profil koji sadrži važne trenutke u nečijem životu, tu otkrijem koje boje klijent preferira i moram priznati da sam do sada imala samo pozitivne reakcije. 

Koliko ti vremenski treba za oslikati jednu jaknu?

- Zavisi koliko je zahtjevan rad, od dva radna sata do četiri. 

Koliko se razlikuje slikati na tkanini od slikarskog platna?

- Nema velike razlike osim što je platno impregnirano, stoga je glađa površina nego primjerice tkanina jakne. Sam princip oslikavanja je jednak kod oba materijala. 

Što ti je bilo najzanimljivije oslikati?

- Definitivno ježeva kućica koju je zaželio moj suprug, prvo sam mu se smijala, mislila sam da on to neće nositi. Onda je on rekao kako će sliku jakne postaviti na Facebook i ako dobije sto lajkova, nosit će je. Jaketa je dobila 400 lajkova i morao je nositi! Nosi je i dan danas. Imala sam dvije narudžbe psića, kućnih ljubimaca klijentica, što mi je bilo zanimljivo izraditi.

Kada si otkrila svoj slikarski talent, je li to bilo prije upisa na akademiju?

- Već u ranom djetinjstvu, imala sam tri godine i nacrtala sam balerinu u pokretu, to je bilo atipično za moju dob jer djeca tada crtaju statične ljude od štapića. Moja mama je to otkrila, kasnije u vrtiću su tete hvalile moje radove, a nastavilo se u školi. Bila sam glavna akterica za oslikavanje, svi su me žicali da im pomognem oko njihovih radova, a ja bih tražila njihovu pomoć kada je bio test iz matematike. 

Koliko ti je pomoglo studiranje na akademiji?

- Akademija usavršava talent, dovodi do bolje kvalitete i u tom pogledu mi je uvelike značilo studiranje na likovnoj akademiji. No, to nije nikakva garancija da si dobar i talentiran umjetnik koji će se kasnije zaposliti i biti vrhunski u svom poslu.

Što te najviše inspirira?

- Inspiraciju crpim svugdje oko sebe, često kada pogledam neke crtiće iz djetinjstva dobijem mnoštvo ideja. Mislim da je djetinjstvo nešto što me najviše inspirira, neki retro elementi koji su bili nekad popularni. Zapravo, nostalgija iz mene izvlači ono najbolje. 

Imaš li neko mjesto koje ti najviše odgovara za rad?

- Kraj 19. stoljeća bilo je popularno da umjetnici nose svoja platna vanka, toga danas nema i kod mene nije tako. Gdje se nađem tu slikam, a to je najčešće kod kuće.

Koliko pratiš modu?

- Volim i pratim modu, ali sam usmjerena na kreativnost i maštu. Svoju modni izričaj bih nazvala 'Alisa u zemlji čudesa'. Inspiriraju me ljudi koji na sebe stavljaju nešto što drugi nikada ne bi odjenuli. Sve gledam kroz prizmu mašte i originalnosti, na modu gledam kroz šarene naočale. Recimo, ako vidim ženu koja je odjevena u neke klasične boje i krojeve, to mi neće biti zanimljivo. Oni koji iskaču iz kalupa, marginalci su ti koji me inspiriraju, od kreatora, do blogerica i trendseterica. 

Kakvu modu osobno voliš i u što se rado odijevaš? 

- Definitivno mora biti obojeno, ne crno, volim dezene, privlače me ornamenti od crkvi do arhitekture pa nadalje. Kada vidim nekakav zanimljiv reljef trudim se prenijeti ga na platno, isto tako i na odjeću. Mora biti nešto ekscentrično, nekonvencionalno, posebno i baš iz tog razloga od naših slavnih osoba mi je najdraža Josipa Lisac. Ona je često u crnini, ali njena moda koju lansira je nešto posebno, nešto što se nitko ne usudi.

Koliko ljudi cijene tvoje radove?

- Ljudi vole unikatne proizvode, vole kada je nešto hit i svi žele nešto što se nosi. Većina mojih klijenata cijene moj rad kao umjetnice, no danas sve poprima notu čistog modnog mainstreama, odnosno svi žele imati što je modni trend. 

Radiš s djecom i potičeš ih na kreativnost...

- Vodim radionice u Školi umjetnosti i kreativnog izražavanja pri Centru za kulturu u Omišu. Svake subote se okupljamo i u veseloj atmosferi se družimo i stvaramo. Moram priznati da volimo reciklirati i na to smo jako ponosni. 

Gdje se vidiš u budućnosti, imaš li neispunjenih želja? 

- Uvijek se razmišljam kako bi bilo da otvorim galeriju koja će sadržavati šumu mojih radova. Nazivam ih šumom jer oslikavam sve što se može oslikati. To mi je nekakva ideja za budućnost...