Pitam se zar je danas problem to što se ne mogu smijati na sve ono što mi nije smiješno dok netko drugi može. Netko tko ti i dalje glumi prijatelja, a već danas otvara novu priču ogovaranja u kojemu te prikazuje kao nekoga tko je skroz nebitan.
Pitam se zar je danas problem to što ne mogu biti momak koji ne cijeni svoju curu s razlogom da bi ona više njega cijenila. Jer i dalje se priča ista ona priča kako odbijanje privlači. Koliko god to glupo zvučalo toliko je i istinito. Koliko je samo privlačniji onaj kojeg ne možeš imati od onoga koji ti pokaže osjećaje odmah? Mnogo, zar ne?
Postoje riječi koje žive u meni. One koje mi je mama stalno govorila dok još nisam dobro razumio što je život. 'Zavoli ženu koja će jednako voljeti i tebe. Istu tu cijeni kao zadnju kap vode na dlanu'. Stvar je da iste ove rečenice vrijede i za prijateljstvo. Koje je danas sve više umjetno.
Ovim putem se ispričavam svim mojim 'prijateljima' s kojima se nisam mogao smijati i izlaziti vani znajući da govore loše o meni iza leđa. Dok neki i danas s istim tim ljudima izlaze. Ispričavam se i svim onim curama koje su bile u mom životu što vas nisam vodio na sva ona mjesta kako bi svima pokazale da imate momka i da vam je super. Jer od toga i danas živite. Od iste one želje za pozornošću od ostalih jer njihovo mišljenje je vama najvažnije. Mnogo važnije od mog.
Ja i dalje biram čekati onu koja će mi najviše reći kroz tišinu. Onu koja će razumjeti sve moje gluposti i snove. Biram onu kojoj neće biti bitno to što će netko drugi reći o meni jer ona me pozna bolje od drugih. Ona me voli onakvog kakav jesam, a ne onakvog kakvim su me drugi predstavili. Jer njoj će biti draže provesti noć sa mnom nego u nekom klubu hvaleći se novim momkom.
Možda sam i dalje sam. Možda ne izlazim svaki vikend vani jer mi se ne gledaju umjetni osmjesi i dalje lažnih prijatelja. Možda sam i dalje za većinu budala. Ali napokon sam sretan. Napokon san našao svoj mir. Bez lažnih prijatelja. Bez cura kojima je stalo do svih, a najmanje do mene.