LEOPARDOVE GLAVE: Grb Dalmacije je i u grbu Zagrebačke županije
Clipeus Croatorum Piše: Mate Božić

LEOPARDOVE GLAVE: Grb Dalmacije je i u grbu Zagrebačke županije

Dalmatinski grb s tri okrunjene leopardove glave bio je sastavni dio znakovlja 23. domobranske pješačke pukovnije u I. svjetskom ratu

Dalmacija u svojim povijesnim granicama, kao pokrajina utemeljena još u antici, danas ne predstavlja posebnu administrativnu jedinicu u okviru Hrvatske. S druge strane, najjužniji dio Dalmacije (Boka kotorska) je još od kraja II. svjetskog rata sastavni dio Crne Gore. Međutim, činjenica je kako povijesni grb Dalmacije (tri leopardove glave na plavom polju) od 1990. godine tvori središnji, istaknuti dio stilizirane krune grba Republike Hrvatske, čime je jedan od tradicionalnih simbola danas iščezle dalmatinske državnosti ipak uspio zadržati svoju važnost i vitalnost sve do suvremenog doba.



Stilizirana kruna grba Republike Hrvatske s grbom Dalmacije u središtu

Period povijesnih promjena, kojih se Europa u posljednje vrijeme prisjeća i koje na različite načine prigodno obilježava, vezanih uz stogodišnjicu kraja I. svjetskog rata (1918.-2018.), označava ne samo kraj četiri carstva (Njemačkog, Austro-Ugarskog, Ruskog i Osmanlijskog), nego također i kratkotrajnu pojavu posljednje državne tvorevine koja je, osim suvremene Republike Hrvatske, u okviru svoje državne simbolike također isticala i dalmatinski grb. Riječ je o Državi SHS, formiranoj krajem listopada 1918. i formalno ukinutoj upravo na jučerašnji datum (1. prosinca) proglašenjem Kraljevstva SHS 1918. godine u Beogradu.



Poštanska marka Države SHS s grbom Dalmacije, Hrvatske i Slavonije te datumom: 29. listopada

Poznato je kako Dalmacija nije bila heraldički zastupljena u državnom znakovlju Kraljevstva/Kraljevine SHS, kao ni Kraljevine Jugoslavije, odnosno Banovine Hrvatske (1939.-1941.). Također, grb Dalmacije nije našao svoje heraldički istaknuto mjesto niti za vrijeme perioda vladavine različitih totalitarnih režima od 1941. do 1990. godine. Međutim, zanimljivo je kako ni u suvremeno doba (osim u stiliziranoj kruni grba Republike Hrvatske) tradicionalno dalmatinsko heraldičko znamenje ne nalazimo u znakovlju neke od dalmatinskih županija, općina ili gradova. Tako je jedino aktualno municipalno znamenje u okviru kojega je (barem djelomično) moguće prepoznati grb Dalmacije - grb Zagrebačke županije.



Aktualni grb Zagrebačke županije sa zlatnom leopardovom okrunjenom glavom u gornjem desnom polju

Iako je njegova uporaba u suvremenoj državnoj i municipalnoj heraldici vrlo sužena, bez sumnje je riječ o najstarijem od svih hrvatskih zemaljskih grbova, koji se koristio još od sredine XIII. stoljeća, a izvorno se odnosio na zemlje kojima je u kraljevo ime vladao, odnosno autonomno upravljao, hrvatski herceg. Prema tome, dalmatinski grb je prvenstveno predstavljao Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije, uključujući sve krajeve od Jadranskog mora do rijeke Drave, zajedno sa srednjovjekovnim 'Slovinjem' na sjeveru, a povremeno i Humom na jugoistoku. Prvi hercezi, koji su koristili spomenuti grb s heraldički leopardovim glavama na plavom polju,gotovo su redovito ujedno bili i sinovi odnosno mlađa braća aktualnih ugarsko-hrvatskih kraljeva iz dinastije Arpadovića. 



Lav u hodu s isplaženim jezikom, revers novca kralja Bele III.

S obzirom na to herceško znamenje odnosno dvojbu da li su na njemu prikazane leopardove ili lavlje glave, treba istaknuti kako 'leopardova' glava u okviru heraldičke terminologije zapravo predstavlja glavu lava koja je likovno prikazana frontalno - 'en face', što znači da je zapravo riječ o specifičnom likovnom prikazu lavlje glave. Upravo je lik lava s isplaženim jezikom (poput kasnijih heraldičkih 'leopardovih' glava u grbu Dalmacije) bio još od kraja XII. stoljeća jedan od dva prepoznatljiva simbola vladarske kuće Arpadovića, kao što je vidljivo primjerice na novcu kralja Bele III. (1172. - 1196.). Drugi istaknuti simbol Arpadovića bio je dvostruki križ, koji se i danas može uočiti na grbu Republike Mađarske.


Osobni grb hercega i kralja Andrije II. (rekonstrukcija)

Prikaz lava, kojeg je u okvire ugarsko-hrvatskog kraljevskog znakovlja uveo upravo Bela III., a potom su ga na svojim osobnim grbovima koristili njegovi sinovi (i ujedno hrvatski hercezi) Emerik i Andrija, potječe iz vladarske simbolike bizantskog dvora (na kojem je Bela III. svojevremeno proveo i jedan značajan dio života), a predstavljao je moć, snagu, vrhovnu vlast i pravdu, kao i neke specifične karakteristike povezane s kršćanstvom. To je i razlog zašto je lik te 'kraljevske' životinje s frontalno prikazanom glavom i isplaženim jezikom osobito korišten u mnogim vladarskim grbovima, uključujući i heraldičko znamenje srednjovjekovne engleske dinastije Plantagenet - koje ujedno predstavlja i današnji grb Engleske.



Prikaz lava koji jede s drva života (kršćanski simbol spasenja); Korint, oko 1000.

Slijedeći dotadašnju heraldičku praksu Arpadovića i hrvatski su hercezi, kao članovi iste kraljevske kuće, vjerojatno još od 1260-ih na svojim osobnim grbovima službeno počeli koristiti upravo lavlje prikaze, ali u njihovom pojednostavljenom, reduciranom obliku – kao lavlju glavu s isplaženim jezikom prikazanu frontalno - tj. heraldički 'leopardovu' glavu. Jedna takva 'leopardova' glava sa isplaženim jezikom je primjerice vidljiva na prikazu štita na konjaničkom pečatu hercega Bele (1260.-1269.), inače sina kralja Bele IV., koji potječe iz 1268. godine.



Grb s heraldički leopardovom glavom isplaženog jezika na štitu hercega Bele; crtež pečata iz 1268.

Već od druge polovice XIII. stoljeća grb hrvatskog hercega nalazimo i u nekim inozemnim izvorima, kao što su francuski i engleski grbovnici, ali su u njima zlatne leopardove glave sa crvenim isplaženim jezicima uglavnom prikazivane u svom antropomorfnom obliku, dakle kao tri ljudske (ženske ili muške) glave na plavom polju. Ta vrlo zanimljiva pojava nije neuobičajena u okviru heraldičke prakse, budući da se na sličan antropomorfni način često prikazuju i drugi heraldički likovi poput sunca i mjeseca. Također, tri okrunjene leopardove glave nalaze se i na kamenom grbu hrvatskog hercega iz sredine XIV. stoljeća, inače pronađenom u kraljevskoj utvrdi Ostrovici u zaleđu Biograda. Taj se grb sve do nedavno pogrešno smatrao prvim sačuvanim prikazom današnjeg dalmatinskog znamenja.



Kameni grb hrvatskoga hercega; kraljevska utvrda Ostrovica, sredina XIV. stoljeća

Sljedeća faza u preoblikovanju i razvoju grba s tri leopardove glave uslijedila je početkom XV. stoljeća kada to znamenje postaje jedan od kraljevskih grbova zemalja Žigmunda Luksemburškog (1387.-1437.), točnije grbom jedinstvenog Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, kojim su sve do druge polovice XIV. stoljeća upravljali hercezi kraljevskog roda. Žigmund je pritom čak i prigodno 'prilagodio' izgled zemaljskog hrvatsko-dalmatinskog grba sukladno dinastičkom znamenju vlastite vladarske kuće Luksemburgovaca - crvenom okrunjenom lavu u propnju na srebrnom štitu s plavim gredama. Tako su Žigmundovom intervencijom leopardove glave umjesto frontalno bile prikazane profilno, dakle kao heraldički 'lavlje' i to ne više zlatno, nego srebrno - prema štitu grba Luksemburgovaca.


Okrunjeni crveni lav u propnju na štitu sa srebrno-plavim gredama; grb dinastije Luksemburgovaca; tri okrunjene srebrne lavlje glave sa isplaženim plavim jezicima kao grb Dalmacije (tiskano izdanje 'Kronike Sabora u Konstanci' iz 1483)

Također, umjesto plave boje štita Žigmund je uveo crveno polje, dok je crvenu boju isplaženih jezika 'zamijenio' plavom bojom - prema boji luksemburških greda. Međutim, nakon Žigmundove smrti 1437. u službenu uporabu ponovno se vratio već ustaljeni oblik grba Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije sa zlatnim leopardovim glavama na plavom polju, kao što je vidljivo i na primjerima iz razdoblja vladavine Matijaša Korvina (1458.-1490.). Konačno, u desetljećima nakon 1490. to se znamenje počelo isključivo odnositi na Kraljevinu Dalmaciju, budući da se u svojstvu grba Kraljevine Hrvatske istovremeno počelo koristiti jedno drugo znamenje - grb sa šahiranim poljima


Primjeri grba Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva (tri okrunjene zlatne leopardske glave na plavom polju) iz razdoblja vladavine kralja Matijaša: 'Matijaševa crkva' u Budimpešti i ilustracija u Kronici Ivana Thuroczya

Izvorni srednjovjekovni dalmatinski teritorij, koji je obuhvaćao samo komunalna područja primorskih gradova i jadranskih otoka od Kotora na jugu do Kvarnera na sjeverozapadu, još se od prve polovice XV. stoljeća uglavnom nalazio u sastavu Mletačke Republike. Venecija tijekom svoje uprave u Dalmaciji sve do kraja XVIII. st. nije službeno koristila niti jedno znamenje osim krilatog lava kao simbola Sv. Marka, pa tako ni grb Kraljevine Dalmacije s leopardovim glavama. Za razliku od Mlečana, Habsburgovci – koji su se od prve polovice XVI. stoljeća učvrstili u kontinentalnoj unutrašnjosti, nastavili su sa službenom uporabom dalmatinskog grba, bilo u okvirima svoje pretenzijske heraldike (tj. prije 1527. – dok još nisu formalno stupili na hrvatsko prijestolje) ili službene vladarske heraldike od XVI. do početka XX. stoljeća. Zanimljivo je kako su habsburške vlasti, kako bi opravdali svoje vladarske pretenzije prema mletačkoj Dalmaciji, jedan dio područja kojim su stvarno vladali (područje podvelebitskog primorja i njegovog neposrednog zaleđa) čak i službeno smatrali 'Dalmacijom' sve do 1918. godine.


Habsburški pretenzijski grbovi Kraljevine Dalmacije: svod kuće gradskog suca Waltera Zellera u Innsbrucku (1495.); vitraj crkve u Nürnbergu (1513.); 'Trijumfalna povorka cara Maksimilijana' (1507.-1518.)

Iako kontinuirano prisutan u službenoj heraldici habsburških vladara, hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog bana i plemićkog sabora, dalmatinski grb s leopardovim glavama je već krajem XV., a osobito tijekom XVI. stoljeća izgubio svoju prvobitnu važnost, dok ga je na mjestu službenog zemaljskog grba, zahvaljujući povijesnim okolnostima, zamijenio grb Kraljevine Slavonije s kunom koja stoji između dvije rijeke. Tako su službeni dokumenti hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog sabora od druge polovice XVI. sve do sredine XIX. stoljeća bili ovjereni saborskim pečatom iz 1497. na kojem je bio isključivo Vladislavov grb Kraljevine Slavonije iz 1496., a ne zemaljski grb Hrvatske (šahirana polja)ili Dalmacije (tri leopardove glave na plavom). U tom su periodu grbovi Hrvatske i Dalmacije predstavljali tek neslužbena heraldička znamenja buduće Trojedne Kraljevine, kao primjerice na škrinji privilegija ('Cista privilegiorum regni') koju je sredinom XVII. stoljeća dao izraditi tadašnji zemaljski blagajnik Ivan Zakmardy.

Grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije; detalj slike 'Hrvatski velikaši pred kraljem Ladislavom' - krilni oltar sv. Ladislava u zagrebačkoj katedrali (Ivan Eisenhart, oko 1690.-1700.)

S obzirom na državno-javnu heraldiku Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije u ranonovovjekovnom razdoblju treba istaknuti i pojavu sjedinjenih grbova triju kraljevina, tj. grba Slavonije kao službenog zemaljskog grba sjedinjenog s neslužbenim zemaljskim grbovima Hrvatske i Dalmacije. Time se izražavala ideja o Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji kao jedinstvenoj državnopravnoj cjelini te zamisao njihova oslobađanja od Mlečana i Osmanlija odnosno obnove hrvatsko-dalmatinsko-slavonske teritorijalne cjelovitosti.  Znakovito je kako se prvi sjedinjeni hrvatsko-dalmatinsko-slavonski grb pojavljuje nakon pobjedonosne Sisačke bitke iz 1593. te tzv. Dugog rata (1593.-1606.) koji je završen sklapanjem mira u Žitvi, inače prvim mirom sa Osmanlijama kojeg Habsburgovci nisu sklapali kao podređena strane. Naime, taj grb potječe iz 1610. godine, a vidljiv je u grbovnici koju je kralj Matija II. dodijelio Ivanu Budoru, njegovoj obitelji i nasljednicima.

Prvi sjedinjeni hrvatsko-dalmatinsko-slavonski grb iz 1610. godine;  grbovnica koju je kralj Matija II. dodijelio Ivanu Budoru, njegovoj obitelji i nasljednicima 

Iz 1624. godine potječe i primjer hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog sjedinjenog grba koji se nalazi na nadgrobnoj ploči istaknutog sudionika Sisačke bitke bana Tome Bakača Erdodyja u zagrebačkoj katedrali. Istu integrativnu ideju odražava i banska zastava Nikole III. Erdodyja sa složenim grbovima (tj. tri grba u formi jedne cjeline) Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koja je nastala između 1680. i 1692. godine, tj. u vrijeme velikog protuosmanlijskog Bečkog rata, kojim su oslobođeni veliki dijelovi Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Tijekom XVIII. i XIX. stoljeća brojni su primjeri korištenja sjedinjenog ili složenog grba tih triju kraljevina, primjerice: sjedinjeni grb na portretu bana Ivana Draškovića (1732.-1733.), sjedinjeni grb na portretu bana Franje Nadasdya (1756.-1783.), sjedinjeni grb na konjaničkoj zastavi hrvatske domobranske čete iz protunapoleonskih ratova (tj. iz 1797. godine), složeni grb na prikazu zastave bana Ignjata Gyulaya (1806.-1831.), kao i složeni grb na instalacijskoj zastavi bana Franje Vlašića iz 1832.



Dalmatinsko-hrvatsko-slavonski sjedinjeni grb na nadgrobnoj ploči bana Tome Bakača Erdodyja iz 1624.

Prema istraživanjima M. Jareba, Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. samo je načelno uređena uporaba hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog grba na području Trojedne Kraljevine. Nagodbom nije bio izričito definiran njegov izgled, osim da je riječ o grbovima Dalmacije, Hrvatske i Slavonije koji su okupljeni pod zajedničkom ugarskom kraljevskom krunom Sv. Stjepana. Izgled grba Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije ipak je detaljno opisan u tekstu jedne naredbe koju je 1876. godine sastavio Odjel za unutarnje poslove Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade. Prema tekstu navedene naredbe heraldičko znamenje Dalmacije (u okviru složenog grba Trojedne Kraljevine) je opisano na sljedeći način:  'Gornje polje na desno od gledaoca sadržava grb dalmatinski tri krunjene leopardove glave na modrom polju.'


Grb Trojedne Kraljevine na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu; posljednja četvrtina XIX. stoljeća

Za razliku od spomenutog složenog hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog grba, koji će se u službenoj uporabi Trojedne Kraljevine zadržati sve do 29. listopada 1918., a potom će ujedno predstavljati i heraldičko znamenje kratkotrajne Države SHS, na području austrijske krunovine Dalmacije (od 1815. do 1918.) od Raba do Budve koristio se isključivo dalmatinski grb: tri okrunjene leopardove glave na plavom polju. Tako se, prema istraživanjima M. Jareba, tijekom druge polovice XIX. stoljeća to znamenje koristilo u svojstvu zemaljskog grba Dalmacije u nekim službenim publikacijama. Osim toga, koristila su ga i neka tijela vlasti na zemaljskoj i nižim razinama, a također se nalazio i na pečatima ustanova poput škola i bolnica. Osobito su zanimljivi primjeri neslužbene uporabe toga grba na razglednicama nekih dalmatinskih grbova. Tako postoji cijeli niz litografiranih razglednica nastalih na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće s motivima nekih dalmatinskih gradova na kojima je, obično uz grb toga grada, prikazan i grb Dalmacije. 



Grb austrijske krunovine Kraljevine Dalmacije, druga polovica XIX. stoljeća

S obzirom na početak XX. stoljeća, točnije period I. svjetskog rata i hrvatske jedinice austro-ugarske vojske koje su sudjelovale u tom tragičnom svjetskom sukobu, dalmatinski grb s tri okrunjene leopardove glave bio je sastavni dio znakovlja 23. domobranske pješačke pukovnije (sa sjedištem u Zadru), koja je osnovana 1893. godine od 79. zadarske, 80. splitske, 81. dubrovačke i 82. kotorske domobranske bojne. Također, isti heraldički element iz grba Kraljevine Dalmacije zajedno sa specifičnim oblikom krune iznad štita nalazio se i na znakovlju jedinice dalmatinskih zemaljskih strijelaca ('Reitende Dalmatiner Schützen') - jedne od elitnih dalmatinskih postrojbi austro-ugarske vojske.



Znakovlje na kapi s tri okrunjene leopardove glave pripadnika postrojbe dalmatinskih zemaljskih strijelaca; aktivna 1874.-1918. sa sjedištem u Sinju

Naposljetku, upravo na razdoblje I. svjetskog rata –posljednjeg povijesnog perioda u kojem je zabilježena šira uporaba dalmatinskog grba na različitim razinama (od javno-državne do municipalne i vojne),jednim dijelom se odnosi i program obilježavanja stogodišnjice kraja I. svjetskog rata odnosno obljetnice održavanja II. splitskog crkvenog sabora. Obilježavanje spomenutih obljetnica značajnih za lokalnu i nacionalnu povijest održat će se u organizaciji Udruge studenata povijesti 'Toma Arhiđakon' - ISHA Split u prvoj polovici prosinca na više gradskih lokacija uz raznovrsne teme pod zajedničkim naslovom: 'Nedovršeni milenij - od II. splitskog crkvenog sabora do završetka Velikoga rata'. Cjeloviti program obilježavanja dostupan je ovdje.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare