Arhitektura koja liječi: Iz prostora kolektivne bolesti u mjesta zajedničkog izlječenja

U okviru paneuropske platforme LINA (Learning, Interacting and Networking in Architecture) u Krvavici će se od 27. travnja do 1. svibnja održati program Architecture of Cure koji obuhvaća izvedbene radionice, arhitektonske priče u hodu, predstavljanje časopisa te Prvomajski festival zajednice, a okuplja niz hrvatskih i međunarodnih autora/ica iz područja arhitekture, vizualnih i izvedbenih umjetnosti te urbanih i prostornih praksi.

Program Arhitektura koja liječi Društva arhitekata Istre (DAI-SAI) nastavlja istraživanje kritičke arhitektonske baštine s ciljem transformacije materijalnog i nematerijalnog okruženja iz 'prostora kolektivne bolesti' u 'mjesta zajedničkog izlječenja'. Ova inicijativa započela je 2023. godine, pod programskim nazivom From Care to Cure and Back, te imala u središtu istraživanja Dječje lječilište u Krvavici, remek-djelo zagonetnog modernističkog arhitekta Rikarda Marasovića iz 1965. godine. Kroz istraživački medij filma i metodu rada u zajednici program je reimaginirao spomenutu arhitekturu, predviđajući alternativne koncepcije društvene interakcije i prostorne organizacije. Filmovi LINA autora bili su prikazani u sklopu programa KuK - Kultura u Krvavici na ljeto 2023., a zatim su uslijedile i važne europske premijere. Film The Sound That Remains redatelja Joaquína More prikazan je na prestižnom Arhitektonskom filmskom festivalu u Rotterdamu (AFFR), a film Timecapsule redateljice Rebeke Bratož Gornik na Ark Rex festivalu u Helsinkiju, 2023.

Arhitektura koja liječi ove godine saziva 'ljetnu školu' u kojoj sudjeluje nova generacija mladih autora iz platforme LINA, međunarodni kreativci i članovi lokalne zajednice iz Makarskog primorja. U suradnji s Lisabonskim arhitektonskim trijenalom, neki od pozvanih autora ugradit će svoja otkrića i/ili završiti Periple Duet 'rezidenciju u pokretu' u Krvavici. Riječ je o rezidenciji koja povezuje gradove u kojima umjetnici žive s gradom Lisabonom, te napuštenim Dječjim lječilištem u Krvavici. Johanna Musch, socijalna dizajnerica iz Pariza, te Tatuli Japoshvili i Giga Tsikarishvili, umjetnički duo wit[h]nessing iz Tbilisija, na svojim transeuropskim putovanjima do Krvavice, koja se odvijaju izričito kopnom, fokusirat će se na 'svjedoke skrbi' i vrijeme kao sredstvo brižnosti, zatim na granice i iscrpljenost u prijelazu istih te fikciju kao alat izlječenja.

Programska integracija s Lisabonskim trijenalom arhitekture nastoji uvezati i postojeće znanje o Dječjem lječilištu u Krvavici s eksperimentalnim praksama na licu mjesta, uključujući umjetničke instalacije i 'dnevne performanse'. Nikolina Rafaj, nagrađivana dramaturginja i spisateljica, vodit će dvodnevnu radionicu izvedbi, ispitujući metamorfozu pojma 'prostor' kroz osi objektivnog-subjektivnog, unutarnjeg-vanjskog, privatnog-javnog, i naposljetku fikcionalnog-činjeničnog. Kroz ponovno pisanje 'sebe' unutar društvenog svijeta, sudionici radionice otvorit će prostor otpora između individualnog (auto-) i kolektivnog (etno-), gdje pisanje (-grapho) poziva na uspostavu dijaloga između čovjeka i prostora. Primarni fokus programa leži na redefiniranju pojmova zajedništva, performativnosti i materijalnosti arhitekture, što uvodi u Festival zajednice koji će se održati 1. svibnja.

Na programu Prvomajskog festivala zajednice koji počinje 1. svibnja u 16 sati u Dječjem lječilištu u Krvavici, Pavle Mijuca, domaći vizualni umjetnik s trenutačnom adresom u Amsterdamu, vodit će šetnju Lječilištem i Krvavicom. The Rampant Krvavica Walk uključivat će trojstvo 'turističkog vodiča', lokalnog stanovništva i 'investitora', a koristit će se satirom u propitivanju prostornog planiranja obalnih područja i propadanja modernističke baštine u Dalmaciji. Esteban Sala, arhitekt iz Madrida, postavit će na gornjoj terasi Lječilišta prostornu instalaciju Continuous Leisure, koja se sastoji od neprekinute šatorske linije i otoka slobodnih - minigolfa, teniskog terena i male plaže. Rad španjolskog arhitekta manifestira oslobađanje od pritisaka efikasnosti i produktivnosti rada, osnažujući dokolicu kao prostor za promišljanje, kontemplaciju i povezivanje sa sobom i drugima. Tina Divić, vizualna umjetnica iz Krvavice, u svojoj instalaciji Dječja skala bavi se problemom oblikovanja prilagođenog dječjoj veličini. In situ izložena malena stolica, iz koje 'izrastaju' zaboravljene igračke iz prostorija napuštenog dječjeg lječilišta, komunicira povijest objekta, brigu za zdravlje djece i nas samih. Festivalsko druženje na velikoj terasi Lječilišta zaokružit će glazba lokalnih glazbenika, Babin kuk i DJ IL.

Prije svega, kao uvod u radionički dio programa i Prvomajski festival zajednice, za javnost će se održati Arhitektonske priče u hodu, koje će početi u nedjelju, 28. travnja u 12 sati, ispred recepcije Dječjeg lječilišta u Krvavici. Arhitektonske priče u hodu, vodit će arhitekti Ana Dana Beroš i Mauro Sirotnjak, te umjetnica Tina Divić, i prostorno kroz naraciju uvezivati zgode i nezgode kružnog objekta na moru, od 'dječjih bolesti' do kroničnog 'otuđenja od roditelja – države – maćehe'. Cilj je priča, koje će se održati na engleskom i hrvatskom jeziku, proći kroz prostore živih uspomena, i podijeliti kaleidoskop priča o društvu koje je stvorilo lječilište, o samozatajnom arhitektu Rikardu Marasoviću koji ga je podizao, te o ljudima koji ga žive i koriste i danas, brižno i s nježnošću. 

Istu večer, u starom selu Krvavica, u 18 sati održat će se predstavljanje časopisa S'lim Adria, koji donosi susrete s brojnim angažiranim pojedincima i skupinama čiji se rad nalazi u središtu kritičkih kulturnih i fizičkih uvjeta koje stvara monoekonomija masovnog turizma na Jadranu. U skladu s izdavačkom tradicijom Društva arhitekata Istre i eksperimentalnom edicijom Publishing Acts (Izdavaštvo-akcija), Mika Savela, finski arhitekt i kustos, u razgovoru s Anom Danom Beroš, izložit će konceptualno putovanje Jadranskom magistralom u obliku fanzina, koji je izdan u Helsinkiju 2022. godine.

Suvremena i lokalna stvarnost Dječjeg lječilišta u Krvavici povezana je s višestrukim slojevima trenutačnih i/legalnih korištenja, pitanja vlasništva i društvenih tendencija koje sežu daleko izvan arhitektonskog vrednovanja. 

Iako 'tajanstveni objekt u borovoj šumi' izaziva nostalgiju, čak i međunarodni arhitektonski interes (Dječje lječilište u Krvavici bilo je, primjerice, uključeno u izložbu Toward a Concrete Utopia, Architecture in Yugoslavia, 1948 – 1980 u njujorškom Muzeju suvremene umjetnosti MoMA, 2018.), i nakon višegodišnjeg transdisciplinarnog rada u zajednici, pitanja kako izgraditi strategije skrbi za Dječje lječilište u Krvavici, a potom i izlječenja – još uvijek ostaju otvorena. Ipak, postoji razumijevanje o nužnosti pristupa arhitektonskoj skrbi kao trajnom procesu, te o oblicima skrbi koji postaju svakodnevne prakse, načini preživljavanja – i načini zamišljanja bolje budućnosti.