Ante Batarelo: Nismo opterećeni prvim mjestom, što nam je prednost u odnosu na konkurenciju

Jesen na drugoligaškim terenima ulazi u samu završnicu, a najveći iznenađenje prvenstva je momčad Solina. Trener Mirko Labrović je došao na mali koračić od ponavljanja prošlogodišnjeg uspjeha, kada je sa Šibenikom odnio jesensku titulu.

Jedna od ključnih figura u uspjehu Solina je iskusni Ante Batarelo. Baš kao i njegovi suigrači, 32-godišnji veznjak smatra kako je prekretnica sezone kup utakmica protiv Hajduka.

- Unatoč porazu, ostavili smo sjajan dojam, bili na pragu velikog iznenađenja, a što je najvažnije napunili smo se samopouzdanjem - započeo je Batarelo, pa nastavio:

- Dovoljno je pogledati rezultate iza te utakmice. Pet susreta i pet pobjeda, rijetko se u 2. HNL dogodi takav pozitivan niz. Imali smo i sreće, ali i pokazali nevjerojatan karakter izvlačeći se iz nekih jako teških situacija.

Solinjane u dva preostala jesenska kola čeka, najprije danas, ogled s Goricom s kojom dijele drugo mjesto na ljestvici s 29 bodova, a potom i dvoboj protiv Zagreba uz Jadro. Prvi je Rudeš s 30 osvojenih bodova.

- Sportski je nadati se. Moraju nam se poklopiti i neki drugi rezultati. Međutim, ako ostvarimo taj uspjeh, bit će sasvim zasluženo. Nismo opterećeni prvim mjestom, što nam je u odnosu na ostale konkurente sigurno prednost.

Upitali smo ga može li Solin i na proljeće ostati u utrci za prvo mjesto...

- Sigurno se uz jedno ili dva prava pojačanja možemo potući. I sada smo pokazali da praktički svakoga možemo pobijediti, ali uvijek je pitanje kome je u interesu da Solin uđe u Prvu ligu. S tog aspekta će se biti jako teško boriti - rekao je Batarelo, pa nastavio:

- Višić, Gruica i ja smo tu od starijih da povučemo, ali u momčadi imamo niz mladih igrača željnih dokazivanja, koji bi u budućnosti mogli zaigrati na prvoligaškoj razini. Dobro igraju Duje Ninčević i Pavlinović, tu su i Perković, Šarlija, Grubišić, a Jelavić, Mrković i Kapetanović su već dokazana kvaliteta na ovoj razini.

On je dijete Solina, a nakon jedne odigrane sezone u dresu plavih, otisnuo se u Zaprešić, a nakon skoro pa 13 godina vratio se kući...

- Bilo je svega u tih 13 godina. Do kadeta sam bio u školi Hajduka, bila je to generacija Grgurovića, Grivičića, godinu dana stariji je bio Luka Vučko. Odradio sam jednu sezonu u Solinu, trener je bio Milo Nižetić, a onda se ukazala prilika da odem u Zaprešić...

Više nego respektabilnih 150 nastupa je upisao u 1. HNL, debitirao je u dresu Intera u sezoni 2004/2005, bila je to godina u kojoj su se Zaprešićani borili za naslov s Hajdukom.

- Imali smo strašnu momčad, Luka Modrić je bio motor ekipe, a Ćorluka je držao cijelu obranu, bio je tu i Čale. Vidjelo se i onda kako su to klasni igrači, što se kasnije samo potvrdilo. Žale u Zaprešiću za tom prilikom, svjesni su kako će teško ikada više doći u tu poziciju da se bore za naslov.

U tom periodu je odlazio i na posudbe u Hrvatski dragovoljac i Moslavinu, a 2010. godine prelazi u Karlovac.

- Tu sam započeo suradnju s Igorom Pamićem, koji je uz Iliju Lončarevića, sigurno ostavio najdublji trag na mojoj karijeri. Surađivali smo kasnije i u Istri, pronašli smo zajednički jezik, radili zajedno skoro pa tri godine i imali fenomenalan odnos.

Okusio je prvoligaški nogomet Batarelo i u Slaven Belupu, a inozemstvo u Mađarskoj...

- I to tek u 30. godini, ali nikad nije kasno, Smatram da sam napravio dosta u svojoj karijeri, odigrao tih 150 utakmica u 1. HNL, a u mađarskom drugoligašu Balmazújvárosu, zajedno s pravom hrvatskom kolonijom, spasili smo taj klub iz ponora. Sa zadnjeg mjesta na ljestvici i 10 bodova zaostatka, uspjeli su ostati u drugoligaškom društvu.

Uslijedio je povratak u Solin zadnjeg dana prijelaznog roka ovog ljeta, međutim na kraj karijere još ne pomišlja.

- Sjest ću s trenerom i upravom kluba ove zime. Ambiciju sigurno imam, osjećam se dobro i sve dok vidim da mogu parirati svima na terenu igrat ću. A o životu poslije nogometa još ne razmišljam, ali sumnjam da ću raditi nešto vezano uz njega...