Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Blaž Duplančić DUPLIN OSVRT: Stativa Andrije Balića
Duplin osvrt Piše: Blaž Duplančić

DUPLIN OSVRT: Stativa Andrije Balića

Trener Luigi Delneri ga je pozvao da se pripremi za ulazak u igru, čak je i skinuo donji dio trenerke, ali...

Tijekom jučerašnjeg dvoboja Serie A između Udinesea i Milana (2:1) malo je nedostajalo da potpuno neočekivano glavna priča postane - Andrija Balić. Veznjak koji je na stadion Friuli stigao prošle zime iz Hajduka (3 milijuna eura odštete) još nije upisao službeni nastup za svoj novi klub, a sve je ove nedjelje vodilo ka tome da je stigao i taj trenutak.

Balić je, naime, bio među igračima koje je trener Luigi Delneri u nastavku poslao na zagrijavanje. Ništa to nije moralo značiti, s obzirom da nije bio jedini, ali u 84. minuti je upravo prema njemu mahnuo da dođe natrag do klupe. Balić je prišao, počeo skidati donji dio trenerke i spremati se za ulazak. Uzvrpoljio se i splitski dio press-lože na Friuliju, mobiteli su bili 'na gotovs', spremni ovjekovječiti taj neočekivani trenutak. No, prošla je tako minuta, dvije, tri... Balić se još neko vrijeme zagrijavao pokraj klupe, a onda je trener pozvao Heurtauxa, a Andrija se vratio na klupu. Ništa od debija.

Sreli smo Balića nakon utakmice. Bio je dobre volje, nasmijan. Udinese ga nije htio nigdje slati na posudbu, ali očito je da se bliži dan kada će odigrati prve minute u Serie A. U redovima domaćih nije zaigrao nitko rođen 1997. godine ili mlađi, a najviše nam se dopao Seko Fofana, 22-godišnji veznjak rođen u Parizu, koji je preotekle dvije sezone nastupao za Fulham i Bastiju, kao posuđen igrač iz Manchester Cityja. Taj trči za trojicu, s velikom lakoćom osvaja prostor, a stigao je i asistirati za Thereaua kod izjednačujućeg gola Udinesea.

Stipu Pericu ovoga puta nismo sreli nakon utakmice. Jesenas smo u rujnu dvoboj istih protivnika pratili na San Siru, iščekivali eventualni debi Marija Pašalića, no nismo ga tada dočekali. Pašalića trener Montella tada nije ni zagrijavao, a upravo je Perica ušao s klupe i zabio gol za pobjedu Udinesea od 1:0.

No, u ovom ogledu nije dobio ni sekunde. Bio je među igračima koji su se zagrijavali blizu korner zastavice, ali ne i u planu za ulazak. Trener je htio uvesti Balića, pa se u zadnji tren predomislio, a Perica je ostao u trećem planu. To ga je toliko naljutilo da je poslije zadnjeg sučeva zvižduka brzo odjurio sa stadiona. Bio je Stipe ovoga puta prebrz za nas, dok smo se liftom sa četvrtog kata Friulija spuštali do mix-zone, on je već bio odmaglio.

Što se AC Milana tiče, sve je te nedjelje u Udinama bilo očaravajuće osim krajnjeg rezultata. Stadion Friuli bio je rasprodan do posljednjeg mjesta, 25.144 gledatelja su se natiskala na tribinama, a kada je Bonaventura u 9. minuti doveo goste u vodstvo na noge je s rukama u zraku skočilo više od pola gledališta.

Milanezi su se, dakle, u Udinama osjećali kao kod kuće na stadionu i oko njega, gdje smo doslovce vidjeli cijele štandove sa zastavama, dresovima, šalovima i ostalim navijačkim rekvizitima gostujuće momčadi, što je za naše prilike nezamislivo.

No, Milanu fali autoritet igre. U jednom dijelu sezone je bio glavna prijetnja Juventusu, ali sada se spustio sve do sedmog mjesta, pa stoga i ne čudi što nam je Mario Pašalić nakon susreta rekao:

- Samo da dohvatimo Europu.

Pašalić je odigrao još jednu dobru utakmicu, bio ga je pun teren, a u nastavku je često bio i najistureniji prema naprijed u redovima Milana. Fenomenalno je za njega što se tako brzo nametnuo treneru Montelli, izbio u prvi plan. U utrobi stadiona u Udinama se među brojnim poznatim nogometnim licima baš o njemu pričalo kao o zrelom, gotovom igraču koji je Milanova budućnost, a čuli smo i zanimljivu priču kako je Marko Pjaca na stolu imao duplo izdašniju ponudu kluba sa San Sira (3 milijuna eura godišnje plaće) od one Juventusa (1,6 milijuna), ali je svejedno odabrao Torino zbog pozicije kluba u ovom trenutku. Pjaca u Juveu, jednako kao i Rog u Napoliju, ima problem s minutažom, Serie A je jako teška liga u kojoj se sve bazira na taktici, a upravo je glava najveći Pašalićev forte, na terenu izgleda nevjerojatno zrelo za ipak mladog igrača.

Kažimo još i da je Milan mlađa momčad od Udinesea, a najveća mlada zvijezda je Manuel Locatelli (1998. godište), koji u ovoj utakmici nije odigrao značajniju rolu, ali je zato bio glavna meta brojnih lovaca na autograme nakon susreta.

Na kraju ove priče i dalje ostaje otvoreno pitanje kada će debitirati Balić. Za Serie A on je još uvijek i te kako mlad igrač, bez obzira na to što iza sebe ima 45 službenih utakmica i 10 golova za Hajduk, u kojemu je službeni debi imao protiv Splita sa samo 16 godina i 245 dana. Udinese je na komodnom desetom mjestu, daleko mu je i Europa i ambis ispadanja, pa je ovo proljeće idealno da Balić uhvati zalet u jednoj od najzahtjevnijih liga na svijetu. Malo je falilo da se to dogodi baš protiv Milana, ali od svega ništa. Stativa.  

Vaša reakcija na temu