Foto: Bruno Karadža
DUPLIN OSVRT: Utakmica protiv Lokomotive nije razuvjerila sve one koji nemaju povjerenja u domete ove Hajdukove momčadi

DUPLIN OSVRT: Utakmica protiv Lokomotive nije razuvjerila sve one koji nemaju povjerenja u domete ove Hajdukove momčadi

Jurić u zadnje dvije utakmice postaje glavni Hajdukov igrač, ali to nema blage veze s nekakvom vizijom

Hajduk je odigrao protiv Lokomotive 1:1 na svom terenu, u blijedoj predstavi koja ne ulijeva ni dašak optimizma pred nastavak prvenstva. Zapravo je cijeli ovaj uvodni period sezone obilježen nepovjerenjem u aktualnu momčad, te nije lako naći nekoga tko s optimizmom gleda prema dvobojima protiv Steaue i Rijeke. U takvom ozračju je dočekan i susret s Lokomotivom, ali ulazak u prvi dio i gol Stanka Jurića iz 44. minute ipak su učinili da povjerujemo kako 'bijeli' mogu do sva tri boda.

Jurićev gol je bio uistinu sjajan. Primio je loptu na nekih 28 metara od vratiju pa ljevicom odapeo u donji lijevi Grbićev kut. Stanko u zadnje dvije utakmice postaje glavni Hajdukov igrač, ali to nema blage veze s nekakvom vizijom, već se dogodilo slučajno, uslijed ozljede nesretnog Beširovića u Sofiji, nakon čega je odmah zgrabio priliku.

Lokomotiva uistinu nije odigrala ništa posebno. U susret su krenuli čistim bunkerom, a u nastavku su iz jedine akcije u kojoj su uspjeli odigrati kvalitetan zadnji pas izjednačili. Imali su u drugom dijelu još obećavajućih situacija, ali nisu ih znali pretvoriti u prilike, dok je Hajduk bio najopasniji preko Tome Bašića...

Da, 'bijeli' su najopasniji bili preko Bašića, a ovaj je odigrao lošu utakmicu. Kontradiktorno? Pa i nije... Toma je susret otvorio sjajnim prekidom nakon kojega je Jairo poslao loptu pored gola, njegovi korneri su standardno opasni, a udarac u 90. minuti mu je bilo najbolje što je napravio, no sjajno je intervenirao Ivo Grbić (publika mu je zviždala pri svakom dodiru lopte). Da igra rukomet, Toma bi bio jedan od onih igrača koji ulaze za posebne zadatke, no u nogometu nema stalnih ulazaka i izlazaka pa mu nedostatak kreacije i čvrstine u duelu također znaju doći do izražaja. Nije on bio ništa lošiji od Jaira, Saida, Ivanovskog, Hamze ili Gyurcsa, kad je ovaj ušao, ali i to dosta govori kakva je bila cjelokupna slika današnje momčadi.

Notirajmo i to da Mađar nije ni blizu prošlosezonske forme, nije opasan za gol i driblinzi mu ne prolaze.  Trener Kopić je imao ideju staviti njegova sunarodnjaka Marka Futacsa u kadar među 18 igrača za ovaj susret. No, Futacs mu je odgovorio da još nije fit, još nije u potpunosti zaliječen. Puno je, dakle, problema i trener nije u mogućnosti sve najbolje snage izvesti na teren. Priliku je s klupe dobio Delić koji se mogao proslaviti u 88. minuti nakon sjajnog pasa Jurića, ali dribling, koji mu je inače jača strana, ovoga puta nije prošao.

Nedostajao je i kapetan Zoran Nižić. U ovom je susretu Vučur u odnosu na Mikulića bio bolji dio stoperskog para, ali treba reći da Nižić opet ima u džepu ponudu turskog Goztepea i nalazi se u sličnoj situaciji kao prošlog ljeta - otišao bi u inozemstvo i zaradio, a klub ga smatra izuzetno bitnim za momčad. Inače, ne treba mogućnost transfera povezivati s njegovom bolešću, izgledao je uoči puta u Sofiju baš jako loše. 'Bijelima' je nedostajao i Mijo Caktaš, a koliko ga god kritizirali, njegov izostanak je za ovu momčad osjetan hendikep.

Na kraju kažimo da je puno gore od remija protiv Lokomotive to veliko nepovjerenje u domete ove momčadi i nekakvo čudno ozračje u kojemu ne stanuje priča o pozitivnom raspletu ove sezone. Normalno da nismo navikli na takvo stanje jer barem je ljetna euforija bila nešto što nas je radovalo u vrijeme suše trofeja. Utakmice protiv Steaue i Rijeke sve mogu preokrenuti, nadamo se i da hoće, ali ono što smo vidjeli protiv Lokomotive ne ulijeva povjerenje uoči utakmica protiv tih, ipak puno zahtjevnijih protivnika.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare