Hajdukovi mladi igrači: Balić najdelikatnija priča, Maloku želi otići, a na Kiša se i dalje ne računa

Priča Hajdukovih mladih igrača opet je izbila u prvi plan nakon utakmice protiv Splita, koja je ponudila mnoge nove zaključke...

Andrija Balić: Ljetos je imao konkretnu ponudu Tottenhama od 1,5 milijuna eura, ali na Poljudu su ga odlučili zadržati. Nakon toga je ove jeseni nastupao za Hajduk II u Trećoj ligi, da bi ušao s klupe protiv Splita i u samo par minuta pokazao o kakvom se potencijalu radi. Balićeva priča je posebno delikatna jer bi na njegovom primjeru bilo dobro da Hajduk pokaže kako je u stanju planski nadograditi vrijednost igrača, te tako dokazati kako mladi igrači ne moraju hvatati baš prvi vlak za inozemstvo jer i na Poljudu do kraja mogu razviti svoj potencijal.

Elvir Maloku: Nezadovoljstvo minutažom razlog je želje za odlaskom. Maloku je Hajduku donio bod protiv Lokomotive, bio jedan od ključnih igrača za prolaz u Kupu protiv Novigrada, ali radost je bila kratkotrajna, nije trajno izborio mjesto u početnoj postavi. No, on još ima godinu i pol ugovora, pa je pitanje kako će cijela ta priča s Hajdukom dalje ići...

Tomislav Kiš: Nismo ga zaboravili jer je i on pod ugovorom s 'bijelima'. Za sada je izvjesno da će iz hrvatskog drugoligaša Gorice prijeći u slovenskog prvoligaša Goricu, njemu ugovor o posudbi traje do ljeta, a nema naznaka da ga već ove zime žele vratiti na Poljud.

Nikola Vlašić: On je potukao sve rekorde, bljesnuo već na startu seniorske karijere golom protiv Dundalka, a sada se otvara priča njegova daljnjeg napretka, čak i pozicije u kojoj bi on najviše iskazao svoj potencijal. On je, kao i Balić, 1997. godište, no za razliku od njega barem ima kontinuitet nastupa i standardni je prvotimac.

Dino Mikanović: Skrenuo je na sebe pozornost još protiv Turnova, a onda je upao u krizu, pa se na desnom beku u nedostatku Vršajevića posezalo za različitim rješenjima, dok je on ostajao u trećem planu. Njegov nastup protiv Splita ulijeva povjerenje da bi on mogao postati trajno rješenje za desni bok.

Filip Bradarić: Nije toliko mlad po godinama, koliko po stažu u prvoj momčadi, ali moramo ga istaknuti jer je on uz Marija Pašalića igrač koji je u eri Igora Tudora najviše nadogradio svoju vrijednost, te praktički od anonimca s posudbe u Primorcu, postao nezamjenjiv u prvoj momčadi Hajduka. Bradariću Tudor vjeruje toliko da mu je u nedostatku Maloče povjerio delikatnu ulogu libera, koju je, mora se priznati, ovaj jako dobro odigrao.

Josip Bašić: Na žalost, ova priča se ne razvija u dobrom pravcu. Bašić je bio kapetan i najbolji igrač reprezentacije u kojoj su participirali još Halilović, Roguljić, Murić... No, od spomenute trojice prvi je danas u Barceloni, drugi u Red Bullu, dok je treći u Ajaxu, a za Bašića još na Poljudu nisu odlučili je li on u perspektivi desni bek ili ipak ofenzivac, gdje je kao kadet najviše pokazivao. Bašića su dijelom zakočile i ozljede, on još uvijek traži svoje mjesto pod suncem, ali nikako da izađe iz sjene...

Antonio Milić: Ufff, koliko se polemika oko njega vodilo..., čak je i njegov menadžer Tonći Martić preko novina izjavljivao kako mu je pravo mjesto na lijevom stoperu. U jednom periodu Milić je izgledao kao igrač bez samopouzdanja, krpio je rupu na lijevom beku nastupao i u veznom redu (bolje nego na beku), a najbolju i najzreliju utakmicu odigrao je u gradskom derbiju protiv Splita, ali u sustavu 3-5-2, koji očito najbolje odgovara Hajdukovim stoperima.

Josip Vuković: Isto je godište kao Bradarić, a skrenuo je na sebe pozornost protiv Splita, kada je neutralizirao Roga. Njihova generacija je i Marko Bencun, koji je imao jako dobrih partija u Hajduku, ali ipak se nije do kraja uspio nametnuti kao trajno rješenje za ofenzivne pozicije, pa je igrao i za prvu i za drugu momčad.

Generalno je kod svih mladih igrača najveći problem kontinuitet. U bocu od litre ne stanu dvije, pa je tako lista mladih igrača 'na čekanju' poduža... Neki nisu imali strpljenja, pa su već otišli, a svoju priliku kroz Hajduk II čekaju mnogi, prije svih Tonći Mujan, koji je već participirao u prvoj momčadi, pa onda Prskalo, Hairlahović, Z. Milić, Šimić...