INTERVJU Hrvoje Milić: Zoran Mamić je dobar trener, ali Burić radi sjajan posao i mi ćemo se na kraju veseliti!

Hajdukov lijevi bočni Hrvoje Milić gledao je Dinamovu pobjedu u Ligi prvaka, a evo kako je doživio utakmicu...

- Vidio sam defenzivni Dinamo, koji je stajao čvrsto u bloku. Iako nije htio dopustiti prilike gostima, Arsenal ih je imao dosta, čak i s igračem manje. Dinamo je ranjiv i može se pobijediti, makar moram priznati da je odigrao taktički dobro i zasluženo pobijedio – kazao nam je Milić, pa nastavio:

- Najveća prednost Dinama bila je što su igrači Arsenala ušli u utakmicu nespremni, misleći da će im biti lako. Trener je i odmarao neke igrače. To ne umanjuje Dinamove zasluge jer su trkački i taktički dobro iznijeli utakmicu.

Što zaključiti nakon svega toga, a u kontekstu subotnjeg derbija?

- Ne znam, izvukao sam zaključak da je Zoran Mamić dobar trener koji zna što radi i siguran sam da će pripremiti momčad za našu utakmicu. No, derbi je uvijek derbi i nema tu usporedbe ni s kakvim drugim susretom.

Može li se dvoboj s Dinamom usporediti s onim protiv Slovana?

- Dinamo je jači protivnik od Slovana, no više se ne trebamo vraćati na europsku utakmicu, koja ostaje jedna bolna točka. Nama je najbitnije je da budemo spremni za Dinamo i da pobijedimo. Mislim da će trener Burić, kao što je do sada radio sjajan posao, tako sjajno pripremiti i ovu utakmicu i da ćemo se na kraju veseliti.

Koliko je momčad iz Maksimira jača u odnosu na susret prvog kola, koji je završio 1:1?

- Ja sam gledao tu utakmicu i Hajduk me fascinirao pristupom i igrom, pogotovo prvo poluvrijeme. Iako je to bila nova momčad, Hajduk je znao što želi, mora i treba. Dinamo nije jak kao prošlih godina, bez obzira što je dobio Arsenala, ali mislim da je to bio splet okolnosti.

Prošli si susret gledao s tribine gdje su Hajdukovi navijači. Koliko drugačije proživljavaš utakmicu na terenu?

- S tribine se sve najbolje vidi, to dođe isto kao videoanaliza. Ne mogu opisati osjećaj kakav je kad je igrač na terenu jer svaki nogometaš sanja da igra velike utakmice. Na tribini si koliko-toliko hladne glave, a na terenu to ne možeš ostati i puno je veća stvar za svakog igrača da na terenu osjeti žar derbija.

Kakav je osjećaj istrčati na terenu atmosferi punog Poljuda?

- Sigurno je to dodatan motiv, stvar za koju svaki dječak trenira i živi, pogotovo u Dalmaciji, gdje je Hajduk uvijek bio i bit će pojam. To je motiv koji daje impuls igračima i ulijeva snagu, gdje igrač izvuče iz sebe nešto što u drugoj atmosferi ne bi mogao dati.

Što misliš o svojim dosadašnjim nastupima?

- Prve dvije utakmice u Liberecu i protiv Osijeka sam odradio na svježinu i to je bilo dobro. U domaćoj kontra Slovana nisam bio zadovoljan sam sa sobom jer nisam imao potrebnu forcu i snagu. Nisam odradio pripreme s momčadi, što se osjetilo, bez obzira na individualni rad. Protiv Intera sam upravo iz tog razloga bio najviše fokusiran na defenzivu i ispalo je dobro, a sa Zagrebom sam se fizički digao. Falilo mi je malo mirnoće, dugo nisam radio s loptom, nego samo trkački i sad to nadopunjavam.

Protiv Zagreba si bio u dosta dobrih pozicija, vi bekovi često dolazite u završnicu, gdje se i Pivarić ubacio za prvi gol protiv Arsenala...

- Sigurno da se lakše ubacivati jer obično krila ne vole igrati defanzivu i ne gledaju nikad iza sebe. Protiv Zagreba je bilo par takvih situacija, ali išao sam nesebično na proigravanje i nemam si što zamjeriti.

Na kraju, koliko je značajan ovaj derbi u kontekstu nastavka prvenstva?

- Hajduk s kim god igrao kod kuće mora ići na pobjedu, bio to Dinamo ili netko drugi. Ulog je velik, mi dolazimo u situaciju da nakon 10 kola imamo isti broj bodova s Dinamom. Dalje ćemo ići utakmicu po utakmicu i s vremenom vidjeti koji su dosezi i koliko ovaj Hajduk može.