INTERVJU Ivan Radeljić: Definitivno sam odlučio prekinuti karijeru i krenuti u trenerske vode

Ivan Radeljić odlučio je u 35. godini završiti nogometnu karijeru. U lipnju mu istječe ugovor s RNK Splitom, nakon čega odlazi u trenerske vode...

- Moja odluka o prestanku je definitivna. Već sam i upisao trenersku školu, vrijeme je za nove izazove - rekao nam je Radeljić.

Vratimo se tvojim nogometnim počecima...

- U Hajduk sam došao iz Imotskog, u vrijeme kad sam još bio pionir. Kao junior sam otišao na posudbu u Šibenik, odakle sam se vratio na Poljud. Za Hajduk sam od pve minute debitirao u derbiju protiv Dinama u Maksimiru 2000. godine. Ostali smo 0:0, trener je bio Ivica Matković, Slaven Bilić je igrao libera, a Joso Bulat i ja smo bili na stoperima. Smatram to svojom prvom pravom utakmicom.

Na Poljudu se nisi dugo zadržao?

- Odigrao sam još sezonu kada smo postali prvaci pod trenerom Zoranom Vulićem, s kojim, eto, i završavam karijeru. Nisam tada sudjelovao u puno utakmica, ali neke, poput pobjede od 0:2 u Vinkovcima nad Cibalijom su bile jako bitne.

Možeš li sastaviti momčad od svojih suigrača, koja bi ti baš bila po guštu?

- Hm, nije to baš jednostavno... Najprije ajmo staviti Rebića naprijed i Ercega na 'desetku'.

Krenimo od početka...

- Tremmel (Cottbus) – Miladin (Hajduk), Ćorluka (Inter), Križanac (Split), M. Cvitanović (Cottbus) – Sopić (S. Belupo), Modrić (Inter) – Turković (Hajduk), Erceg (Split), Rebić (Split) – Vrućina (S. Belupo).

Naravno da u oči posebno upadaju imena dvojice današnjih reprezentativaca Ćorluke i Modrića...

- Igrali smo zajedno za Inter Zaprešić u vrijeme kada se do samog kraja s Hajdukom vodila bitka za naslov prvaka. Modrić se na polusezoni vratio u Dinamo, a Ćorluka je ostao u Zaprešiću do kraja.

Koji dio karijere ti je ostao u najljepšem sjećanju?

- Boravak u Japanu. Igrao sam za klub Cerezo Osaka. Tamo je bilo fenomenalno za živjeti, ljudi kulturni, sve vrhunski organizirano, a dobre igre u klubu dovele su me i do reprezentacije...

Da, ali BiH...

- Točno. U Japanu mi je trener neko vrijeme bio Fuad Muzurović, koji je kasnije postao izbornikom Bosne i Hercegovine. On je znao da ja imam pravo dobiti i njihovu putovnicu jer mi je majka iz Gruda, pa sam tako dobio priliku okušati se i u reprezentaciji...

Za Hrvatsku nikad nisi zaigrao?

- Jesam za mlađe uzraste. Imam i nekoliko nastupa za U-21. Zapravo, odmah nakon što sam odigrao prvi susret za Hajduk u Maksimiru dobio sam poziv za mladu selekciju. No, kasnije nije bilo realno nadati se pozivu za seniorsku vrstu.

Kakva su iskustva sa selekcijom BiH?

- Iz početka jako dobra. Krenuli smo pobjedom u Norveškoj, svladali Maltu i Tursku, ali u ključnom susretu protiv Mađarske smo poraženi zahvaljujući nepostojećem penalu. Još sam i kod Ćire Blaževića odigrao dvije utakmice i oprostio se od te selekcije...

Možeš li izdvojiti nekog trenera koji te se posebno dojmio?

- Teško je reći. Trenirao me i Thomas Doll u vrijeme kada sam igrao za Genclerbirligi. Možda je on na svoj način bio poseban. Završili smo tada četvrti na tablici, što je bio ogroman uspjeh, kada se zna da su ova tri kluba, Galatasaray, Fenerbahce i Bešiktaš nedodirljivi...

Kad smo već kod Bešiktaša, kako gledaš na rezultat Slavena Bilića ove sezone?

- Smatram da je on izvukao maksimum maksimuma iz svoje momčadi. Fener po meni ima najbolju ekipu, a Biliću će ključan biti derbi protiv Galatasaraya.

U Turskoj su i Glumac i Vuković...

- Smatram da je Balikesirspor praktički ispao iz lige i prije nego što su oni došli.

Kakva su tvoja iskustva s Turskom?

- Meni je u Antalyasporu prvu sezonu bilo super. Jedino je falilo malo više navijača jer ljude u tom kraju nogomet ne zanima. Sviđa mi se grad i drago mi je da se sada opet vraćaju u prvu ligu.

Možeš li izdvojiti tri utakmice koje ćeš najviše upamtiti u karijeri?

- Na prvom mjestu je pobjeda RNK Splita nad Hajdukom od 2:1, prva klupska u HNL-u. Drago mi je jer smo Rebić, Erceg i ja u tom susretu igrali zajedno. Na drugom je mjestu pobjeda Antalyaspora nad Fenerbahceom od 1:0. Mi smo bili domaćini, a stadion je bio pun njihovih navijača. A na trećem već spomenuti derbi s Dinamom u dresu Hajduka.

Kojeg ti je protivničkog igrača najteže bilo čuvati?

- Definitivno je Ribery broj jedan. Ne znaš je li brži ili više zna. Mi smo čak sa Cottbusom i pobijedili Bayern, ali to je baš igračina.

Ajmo prema budućnosti, lipanj i prekid karijere dolaze brzo, imaš li u vidu gdje bi bio tvoj trenerski početak?

- Ne, ni s kim još nisam razgovarao. Definitivno je jedino da prekidam karijeru. Nije da ne bih još mogao negdje igrati, ali totalno sam izvan ritma utakmica i s vremenom sam izgubio volju. Moj zadnji pravi susret bio je pod Stankom Mršićem, kada sam zamijenio Križanca, a na Poljudu smo ostali 0:0.

RNK Split je na korak od Europe, ali koliko je god ispunjenje cilja blizu, toliko je i daleko?

- Mislim da je Split sada u dobroj poziciji, pogotovo ako gledamo kakva je bila situacija u jednom dijelu sezone. Što se Kupa tiče, u jednoj utakmici je sve otvoreno, a mi smo već i pobjeđivali Dinamo. Smatram da je i Lokomotiva dostižna, tako da vjerujem kako ćemo na kraju ipak izboriti plasman u kvalifikacije Europske lige.