INTERVJU Karlo Letica: Perišić me obradovao čestitkom, a Gavranović izjavom natjerao na dodatnu analizu

Nema tog medija koji nije ovih dana tražio junaka derbija Karla Leticu. Čestitke su pljuštale sa svih strana, upitali smo ga je li koju posebno zapamtio...

- Mobitel mi je nakon pobjede svijetlio kao božićno drvce. Posebno me čestitkom iznenadio Ivan Perišić, znamo se iz Omiša, par puta smo bili na piću i moram priznati da me baš obradovao - priča Letica, kojemu kao da je lakše braniti jedanaesterce, nego stajati pred mikrofonima...

- Veća mi je panika ovo, nego utakmica. Sad kad su se već i slegli dojmovi, smatram da smo kao ekipa napravili veliku stvar za klub.

Početni dio tvoje nogometne priče iz Omiša je jako malo poznat, što nam možeš reći o tim danima?

- Krenuo sam kao stoper, a onda jednom u ligi na Karepovcu nije imao tko braniti pa sam stao na gol. Poslije toga smo igrali na Splitovo pomoćno na pola terena, a ja sam za Omiš branio protiv Hajduka i tada su me prvi put pozvali na Poljud. U Hajduk sam prešao u trećem razredu osnovne škole.

Koju seniorsku utakmicu prvu pamtiš s Poljuda?

- Hajduk - Varteks 0:1. Na istok me otac odveo, Nikola Kalinić je igrao špicu, samo se toga sjećam. U puno ljepšoj uspomeni mi je pobjeda protiv Anderlechta, kada sam bio u prvom redu, također na istoku.

Tvoji kažu da si uvijek bio samostalan...

- Na treninge u Split su me nekad vozili roditelji, a često sam išao autobusom. Istina je da nikad nikome nisam dao da mi sprema torbu za trening, uvijek sam sam brinuo o svojim stvarima. To je stvar kućnog odgoja.

Jesi li tada uopće mogao sanjati ovakav derbi s tobom u glavnoj ulozi?

- Kao mali sanjaš sve te stvari, a što ideš dalje, taj cilj izgleda sve bliže. Svaka nova utakmica me poticala da radim još jače i bolje, čak i kad sam bio na posudbama.

Otišao si u 3. HNL. Jesi li tada posumnjao u uspjeh?

- Samoinicijativno sam želio ići negdje braniti. Ovdje u Hajduku sam tada bio rezerva. Posumnjao jesam, ali nikad nisam odustao. U Mosora mi je još bilo u redu jer se klub borio za prvo mjesto, ulazak u Drugu ligu, ali onda sam otišao u Vala koii nije imao ambicija, nije se borio za vrh, a ni za ostanak, nije bilo toliko naboja na utakmicama.

No, baš tada ti se dogodio preokret, poziv u U-19 reprezentaciju...

- Ferdi Milinu skidam kapu do poda što me onda zvao u Japan, gdje sam branio za reprezentaciju. Ti dođeš iz Treće lige, iz Vala, a suigrači ti već igraju za Dinamo. Zahvala izborniku na sva zvona, pa i ovim putem. Nakon te polusezone sam pola godine opet proveo u Hajduku, branio par utakmica za B-ekipu, a onda otišao na posudbu u Rudeš. Prvi put sam tada sam živio. Rekao sam sebi: 'Do kraja ćeš to izdržati'. Branio sam dobro, sve je to neki dio odrastanja.

Na Poljud si se za stalno vratio nakon prodaje Lovre Kalinića, od tada su se neke stvari ipak dosta brzo odvile...

- Nisam ni ja mogao očekivati da će sve skupa tako brzo doći i ovako ispasti. Ali normalno je da sam vjerovao u sebe i molio se dragom Bogu da baš tako bude.

Najjača ti je karakteristika što uvijek izgledaš pun samopouzdanja...

- Ne znam kako to izgleda izvanka. Fokusiran sam na teren, balun, suigrače i protivničke igrače. 

Prekretnica ti je bila Rijeka, obranjeni penal Gavranoviću...

- Išli smo tamo oslabljeni, a ja sam se držao onoga 'budi ponizan, drži svoje i nikad nemoj odskakati od zemlje'. Taj penal nije bio loše pucan, lopta je još išla niz vjetar, ali uspio sam ga zaustaviti.... 

Smatraš li da si kod one sporne situacije u derbiju protiv Dinama trebao ići na loptu nogom?

- To su detalji. Da se mogu vratiti u tu situaciju, riješio bih to na jednostavniji način, ne bih dao povoda kasnijim pričama.

Gavranovićev drugi pokušaj iz jedanaesterca, ovoga puta u dresu Dinama, također nije bio uspješan. Jesi li očekivao da će pucati u istu stranu? 

- Nisam očekivao, nego sam analizirao. On je prije utakmice dao izjavu da sam mu ja dužnik. Nakon što sam to pročitao, išao sam se posavjetovati s trenerima što napraviti ako dođe do jedanaesterca. Bio sam spreman i donio odluku kako se postaviti. Ali općenito nam se super sve poklopilo. Naporno radimo, treniramo. Trud nam se isplatio i nadamo se da ovaj pobjednički niz neće prestati.

Kako je tebi braniti Ohandzine udarce?

- Trening i utakmica su različite stvari. Kroz neku zezanciju se ideš nadmetati sa svima, ne samo s Ohandzom. On je super igrač, ali normalno je da ne dozvoljavaš nikome da ti zabije gol, niti na treningu.

Kako ti je legao nadimak Karlo Veliki?.

- Ne mogu utjecati na to. Želim ostati skroman, ponizan, ne volim da me se previše eksponira...

Tonći Gabrić te spomenuo u kontekstu A-reprezentacije, Hajdukovi vratari su standardno jedinice, bili su to Pletikosa, Runje, sada su tamo Subašić i Kalinić...

- Hajduk izbacuje dobre golmane. Ne bih se htio gurati, imam još puno za raditi, trenirati. Moram se na terenu dokazivati da bih došao do reprezentacije. Da vam iskreno kažem, trenutno niti ne razmišljam o tome, misli su mi usmjerene ka Slaven Belupu i maksimalnom angažmanu cijele ekipe, s ciljem da opet pokušamo pobijediti.