INTERVJU Mario Branco: Hajduk sam ostavio u boljem stanju nego što sam ga zatekao

Bivši Hajdukov sportski direktor Mario Branco nije izlazio u javnost od izglasavanja smjene predsjednika Ivana Kosa. Sada, kada više nije djelatnik Hajduka, našli smo se na Žnjanu, te prošli brojne zanimljive teme, a na početku nam je objasnio zašto toliko dugi period šutnje... 

- Vjerovao sam da je najbolje ništa ne govoriti. Meni su uvijek na prvom mjestu klupski i momčadski interesi, a rezultat momčadi i mir su puno važniji od mog imena u tom trenutku. Netko tko je nakon 22. travnja čitao pojedine napise u medijima gotovo da je mogao izvući zaključak kao da smo kriminalci. Naravno da sam napravio neke greške, nikad nisam bježao od toga, što vjerujem da i sami možete potvrditi, ali bilo je tu puno više dobrih stvari. Da ne idem u subjektivne procjene dovoljno je iznijeti samo ono što je objektivno i mjerljivo. Zatekli smo momčad koja je po transfermarktu vrijedila 21,7 milijuna eura, napravili 2,3 milijuna eura dolaznih i 21,2. milijuna eura odlaznih transfera. Danas momčad po istom izvoru vrijedi 26 milijuna eura. Dakle, istovremeno smo donijeli klubu novac koji mu je garantirao stablinost i mogućnost za razvoj, a da smo pritom podigli ukupnu vrijednost momčadi. To su činjenice iza kojih stoje brojke, a ne komentari i slobodne interpretacije - rekao je uvodno Branco pa nastavio:

- Radili smo kako smo najbolje znali i donijeli Hajduku stabilnost kakvu nije imao sedam-osam godina. Čak je i rezultat bio najbolji od kada se igra liga 10. Naravno, govorim o periodu do 22. travnja, a nakon toga su se stvari promijenile. Hajduk je poslije toga bio drugačiji, a neću govoriti je li bio bolji ili lošiji. Dobili smo Cibaliju 4:0, a potom je u šest utakmica osvojeno pet bodova.

Smatrate li da je izglasavanje nepovjerenja predsjedniku Kosu dovelo do pada?

- Nije moj posao da sudim o tome je li odluka Nadzornog odbora bila kriva ili dobra, ali mi smo stigli na 5 bodova zaostatka uoči derbija s Dinamom. Stvari su se nakon toga definitivno promijenile. Nadzorni odbor je donio odluku, a morate znati da i igrači imaju emociju, uzbuđenost, strahove... Oni su se u tom trenutku osjetili izgubljenima. Predsjednik je izgubio autoritet, ja također, a u tom trenutku je Nadzorni odbor preuzeo izvršnu vlast na dnevnoj bazi. Neću govoriti je li vodio klub na dobar ili loš način, nije na meni da to ocjenjujem. Ali nije normalna situacija da imate sportskog direktora pod ugovorom, a nitko ga ništa ne pita, te predsjednika koji je tu, ali je smijenjen. Čak i nakon poraza od Dinama sam mislio da možemo biti prvaci, ali nakon poraza od Rudeša više ne. Prije toga se dogodilo i to da je nekoliko igrača doživjelo incident u centru grada. Nakon svih tih događanja, te poraza od Rudeša, Nadzorni odbor je uzeo u zaštitu trenera i nikoga drugoga, te mu dao novi ugovor. To tumačim da mu je netko htio dati stabilnost i moć, ali želim ovdje naglasiti da mene nitko nije pitao za mišljenje.

Jeste li Vi osobno pričali s Kopićem?

- Ovako ću to objasniti: za mene su čast i lojalnost jako važni. Nikad ne bih ostao u Hajduku nakon smjene predsjednika Ivana Kosa. Željko Kopić je došao za našeg mandata, ali to ne znači da je trebao s nama otići. No, očekivao sam da mi priđe, pita me je li sve u redu, kako sam... Smatram da je on želio biti na sigurnoj strani. Ja jesam razočaran, ali samo zato što vjerujem da bismo se borili za naslov do zadnje sekunde i osvojili Kup. Mi sad ne možemo vratiti vrijeme, ne znamo kako bi sve završilo, ali smo imali atmosferu da napravimo sve najbolje moguće. Želim njemu i momčadi sve najbolje u idućoj godini.

Vama se najprije prigovaralo da ste oslabili momčad prodajom Ercega pa Ohandze...

- Da sam htio pokrivati sebe, ostavio bih ih. Pogledajte kontradiktornost u kojoj smo s jedne strane prozivani za preskupu momčad, a istovremeno za prodaju igrača. Ljudi gledaju financijske izvještaje koji im nisu dovoljno jasni, ali nije njihova krivnja. Hajduk i danas ima treći budžet za plaće u Hrvatskoj, a ukupno četvrti za trošak igrača prve momčadi. Preuzeli smo rizik jer smo morali gledati i sljedeći korak. Napravili smo dobre stvari koje će dočekati sljedećeg predsjednika. Mislim da smo mi pripremili Hajduk koji može biti prvak sljedeće sezone. Da, i bez Ercega i Ohandze je Hajduk dovoljno dobar za titulu. Ja sam preuzeo rizik i afirmirali smo Šegu i Kovačevića, a naprijed imamo još Saida, Futacsa, Gyurcsa...

Ako ste razmišljali o budućnosti, to znači da ste planirali još ostati...

- Imao sam ponudu predsjednika Kosa da ostanem nakon ljeta. Da, bila je velika vjerojatnost da ostanem, ali govorio sam mu da je bolje pričekati završnicu prvenstva i finale Kupa jer sam i javno najavio da će moj ostanak ovisiti i o rezultatu. 

Žalite li sada za nekim Vašim potezima?

- Možda sada neke igrače ne bih doveo. Ali, ako se vratimo godinu i pol unatrag, sjetite se tog momenta. Prva je utakmica bila protiv Iasija, a mi smo u kadru imali Mastelića, Mujana, Pejića, Biljija, Radčenka, Veleza... Svaka čast njima svima, no napominjem da su u nastavku ušli Ohandza koji je prethodno dugo pauzirao zbog ozljede, te Said koji je s nama bio pet dana. I oni su preokrenuli utakmicu. Meni su prigovarali da sam doveo Marka Futacsa koji je skup i ozlijeđen, a on je kasnije postao najbolji strijelac lige. Ista situacija je sa Saidom, on je u protekloj sezoni bio najbolji strijelac Hajduka. Navijači su puni strasti, ali ja moram biti racionalan. Radio sam greške, više ili manje nego moji prethodnici ili konkurenti zaista nije na meni, ali malo toga bih promijenio. Nakon svakog prijelaznog roka sam slušao kako se više nema koga za prodati, a klub je stvarao vrijednost od igrača koji do tad nisu bili cijenjeni i tako je i danas. 

Zamjera Vam se i aktualna situacija s vratarima. Stipica više nije u Hajduku, Grbić odlazi u Lokomotivu, a Letica je u zadnjoj godini stipendijskog ugovora s dobrim ponudama iz inozemstva...

- Kad sam došao, dao sam Letici bolji ugovor od onoga koji je imao. Moj plan za sljedeću sezonu su bili Letica i Stipica, plus jedan mladi vratar koji bi poput Grbića branio za drugu momčad i bio spreman uskočiti u prvu. Prije travnja sam imao razgovore s Leticom i njegovim agentima i jedina tema su bili bolji uvjeti i produljenje ugovora. Nije se govorilo o odlasku. Nakon travnja je očito počelo razmišljanje na drugi način. Mi smo željeli da Grbić ostane pod određenim uvjetima, ali on je htio drugačije uvjete i garanciju da će braniti određeni broj utakmica. Razumijem Grbića, to je njegovo pravo i njegova legitimna odluka, ali mi mu to nismo htjeli dati. Ja bih preuzeo odgovornost za njegov odlazak, ako ćemo imati Leticu i Stipicu. I ne mislim da sam krivo izabrao jer nije lako imati dvije 'jedinice'.

Ali ipak je ostao dojam da niste riješili pitanje Letičinog ugovora... 

- Kad sam došao u Hajduk prvi vratar je bio Lovre Kalinić. Kapetan momčadi i reprezentativac. Išla mu je zadnja godina ugovora. Što smo napravili? Potpisao je novi ugovor, a kasnije smo napravili treći transfer u povijesti Hajduka, te najveći vratarski transfer. Imaš li Leticu koji ulazi u zadnju godinu? Nogomet nije video igrica, dinamičan je i stvari se mijenjaju iz sata u sat, ali zato i jesi sportski direktor. Riješiš situaciju koju ne može bilo tko s ulice. Stanje kakvo sam ja zatekao kod Kalinića je bilo puno kompliciranije. Uz to, zašto je Hajduk pustio Stipicu da ode? Ja to ne razumijem. Saša je inteligentan, vjerujem da će donijeti najbolje odluke.

Taman smo mislili upitati što mislite o Bjelanoviću?

- Uvijek smo imali dobar odnos. On je odličan izbor, uvijek sam govorio da bih volio da me on naslijedi. Način na koji je bio izabran nije bio lijep za mene, ali da su me pitali - ja bih mu dao blagoslov.

Razgovaralo se u proteklom periodu i o radu nutricionista, odlascima kondicijskih trenera...

- Psiholog i nutricionist su došli prije Kopića. Da sam ostao, razgovarali bismo o tome. Veliki su to profesionalci, ali i koordinacija je važna. Što se kondicijskih trenera tiče, željeli smo da Kopić ima svaki dio pokriven. Gigi Febbrari je cijenjeno ime u Italiji, ali odlučio je iskoristiti klauzulu i otići nakon tri mjeseca. Mislili smo da Kopić ima jako dobro organiziran stožer, Ivo Katušić je bio važan za individualni trening, a Jakov Previšić je veliki profesionalac. Šteta, sva trojica su gubitak ako ih neće biti s prvom momčadi, razočaravajuće je da takvi profesionalci odlaze.

Ajmo na zimska pojačanja...

- Ja sam riješio problem Gyurcsa. Hajduk je Pogonu sada imao samo poslati mail s odlukom da igrač ostaje na Poljudu. Kad je dolazio bilo je mnogo sumnjičavih jer je stigao iz kluba koji ispada iz lige u Poljskoj. Rekao sam tada da je različit igrač, ali očekujem slične brojke kao kod Ercega. Došli su još Filip, Caktaš, Tičinović kao trenerova želja za razliku od Gyurcsa kojeg je trener zadnjeg prihvatio. Čak se nakon tri tjedna požalio na njegovu igru, ali to je sve normalno i dio posla kojim se bavimo. 

Nije sporno kako je odigrao Gyurcso, već Filip...

- S njim treba biti strpljiv. Kad sam došao u klub, svi su mi se smijali na konstataciju da je Juranović reprezentativni potencijal. Što reći o Fomitschowu? Bio je prošle zime na izlaznim vratima pa proigrao, a ostao je jer je Memolla ozlijeđen i znali smo da ga neće biti mjesecima. Smatram da će Filip, ako dobije minutažu, pokazati da je dobar igrač. Nekad nogometaši trebaju vremena, bio je ozlijeđen, ali s vremenom ćete vidjeti da je dobar izbor.

Almeida definitivno to nije bio, očekivali smo puno više...

- I ja sam očekivao više od Almeide. On je bio jako bitan u svlačionici zadnja dva mjeseca. Njegov profesionalizam je značio puno za momčad. Odlučili smo ga dovesti nakon ozljede Futacsa. Došao je u specifičnom momentu jer je pri kraju prijelaznog roka otišao Vlašić. Momčad se bila navikla na Futacsa i Vlašića, a potom su svi gledali u njega kao da će on sam puno toga napraviti. To je moja greška, očekivao sam i ja puno. Radi se o igraču s najvećim CV-em koji je ikad igrao u HNL-u, ali ni blizu o najskupljem kako se znalo pisati. Najskuplji igrači su Hrvati Caktaš i Radošević, no i njihove plaće su niže od onih s kojima se spekulira i nikako ne mislim da su preskupi.

Možete li nam to objasniti?

- Došli su u dobrim godinama, jedan iz Red Bulla, drugi iz Rubin Kazana. Da smo plaćali odštetu igračima takvih klubova bila bi barem 1 milijun, a ovako smo dobili igrače koji će sigurno vratiti uloženo ako ih se bude željelo prodati. Nisu oni došli sa 30-35 godina, još mogu puno dati.

Postavljalo se i pitanje zašto i kome se plaća odšteta za igrače koji dolaze kao slobodni. Primjer je Borja Lopez.

- Nije bio slobodan igrač, a za mene su Nižić i on najbolji stoperski par u HNL-u. Monaco je platio 2,7 milijuna Sporting Gijonu za njega, a mi smo potrošili 200.000 eura da bismo ga doveli iz Barcelone. Igraču, agentu ili klubu, to je svejedno. Bez razvojne naknade, bez ikakvih dodatnih troškova, igrača njegovog CV-a, kvalitete i potencijala. Je li to dobar posao? Ako želimo dobrog igrača, je li to puno? Govorimo o legalnim, uobičajenim, dobrim poslovnim odlukama, ali ovisno o rezultatu ili zloj namjeri, ovdje za čas bijelo postane crno. 

Savvas? Napravio je veliku pogrešku u finalu Kupa, a Vi ste ga često hvalili kao igrača koji je bitan za taktiku...

- O Savvasu najbolje govori to što su se promijenila tri trenera i kod sve trojice je bio neizostavna karika. Da, bila je to velika pogreška, ali zašto je igrao na toj poziciji? Koliko je on bio važan u polufinalu protiv Lokomotive? Žrtvovao se igrajući poziciju koja nije njegova. U svlačionici je plakao jer se osjećao odgovornim. No, i napadači su puno griješili, promašivali pa im nitko ništa nije rekao. Tko donosi odluke, na terenu ili izvan njega, taj i griješi. Ja mu to nikad neću zamjeriti, ali činjenica jest da je pogriješio. 

Što kažete na suđenje u HNL-u?

- Stranac sam i imao sam jednu sliku kad sam dolazio, a sad imam drugu. Hrvatska ima jaku reprezentaciju, ali liga se dobro ne vidi jer nitko tu ne vidi natjecanje. Izvana to izgleda kao liga u kojoj je Dinamo uvijek prvi. A što se tiče sudaca, dovoljno je pogledati polufinale i finale Kupa. Dogodile su se čiste pogreške u ranoj fazi utakmice. Možda bi se stvari inače drugačije odvijale, protiv Lokomotive vjerojatno ne bi bilo jedanaesteraca, a o finalu bismo pričali kao o bitki koju smo dobili.

Smatrate li da je razlog za smjenu Kosa bio dovoljan?

- Nisam prava osoba za ocjenu. Imao sam problema objasniti  ljudima izvanka što se dogodilo. Vrlo je to čudno, neću osuđivati nikoga za tu odluku, ali nije je lako razumjeti. 

Kakvi su Vaši planovi u budućnosti?

- Ništa nisam radio po tom pitanju, bio sam fokusiran isključivo na Hajduk. Imam ponude dvije momčadi iz Portugala, ali vjerojatno ih neću prihvatiti. Moram stati, iza mene su intenzivne dvije godine, moram analizirati što sam i kako napravio. Idem kući, a potom ćemo vidjeti.

Prvi Hajdukov potez nakon vašeg odlaska je angažman Mirka Ivanovskog...

- Smatram da je to dobar posao za Hajduk. Htio sam ga dovesti prošlog ljeta, ali Carrillo ga je trenirao u Videotonu i govorio je da mu ne treba. Isto sam htio učiniti i prošle zime, ali Kopić mi je kazao kako nije uvjeren da nam može pomoći. Sada se očito predomislio, što mi je drago jer mislim da je to jako dobar potez.

Koja vam je najveća frustracija iz perioda u Hajduku?

- Trenutak protiv Maccabija jer sam mislio da smo trebali proći. Frustracija mi je što nismo ušli u grupnu fazu Europske lige i nismo vratili titulu na Poljud. Uvijek sam govorio kako želim da budemo kompetitivni, a mislim da smo to i bili. Žalim i što dio Hrvatske i Dalmacije tretira strance kao da su nešto potpuno drugačije. Zadnjih mjeseci se neki ljudi u Splitu nisu mogli nositi s tim da predsjednik koji nije iz ove regije i sportski direktor za kojega nikad ranije nisu čuli, imaju stabilnost i mogu ostvariti najbolji rezultat u zadnjih 7-8 godina. Neki nisu mogli živjeti s tim jer puno ljudi misli samo na sebe, a ne na Hajduk. Činjenice su tu, prodali smo igrače u vrijednosti 21.200.000,00 eura, o infrastrukturi i stanju na računu danas i kad smo došli neću jer nije moj posao, ali kako sam već rekao vrijednost prvotimaca kad sam dolazio je po Transfermarktu bila manja u odnosu na ovu kada odlazim. Ako je to loš posao, kriv sam. 

Ajmo se rastati uz lijepe uspomene koje nosite iz Splita...

 - Lijepi momenti su mi daleko ispred loših. U niti jednom trenutku nisam prestao biti svjestan veličine i važnosti Hajduka. Zavolio sam ove ljude i grad, a u mojoj glavi je još uvijek pun Poljud protiv Brondbyja i Evertona. Da živim 100 godina, to neću zaboraviti. Ljudi mogu mene istjerati iz Hajduka, ali sada ne mogu Hajduk iz mene. Osjećam se dijelom kluba. Osjećam ga u srcu. Nakon prvenstvene utakmice protiv Osijeka, kada su se svi razišli, ja sam se spustio na teren. Znao sam da je to moja zadnja utakmica na Poljudu. Bili su to neki čudni trenuci, osjetio sam nostalgiju, iako praktički još nisam bio ni otišao. Ne, Hajduk neće izaći iz mene, a činjenica što sam ostavio bolji Hajduk nego što sam ga zatekao dijelom mi je satisfakcija za to što nikad neću saznati kako bismo odradili finiš sezone da smo svi zajedno ostali do kraja u uistinu sjajnoj atmosferi koju smo imali.