INTERVJU Siniša Oreščanin: Šego nije krilo, Kovačević je 'devetka', a kod Teklića je izostala komunikacija

S trenerom Hajduka II Sinišom Oreščaninom smo popričali o niz zanimljivih tema, a razgovor smo otvorili zadnjom utakmicom njegove momčadi u Varaždinu...

- Dojmovi su se slegli, ali niti nakon analize se nije promijenio stav kojega sam ponio s travnjaka. U prvih pola sata smo izdominirali po meni najbolju ekipu u ligi, stvorili smo pet-šest čistih šansi, ali pred nama je još puno posla jer moramo biti efikasniji. Dojmovi su pomiješani jer smo na kraju izgubili, ali igrali smo s jakim protivnikom pred dobro ispunjenim tribinama i sve su to iskustva koja će mladim igračima jako dobro doći - kazao nam je Oreščanin.

Što je cilj za ovu sezonu, koliko vam je bitan plasman, rezultat?

- Sve je bitno. Ako ponovimo prošlu sezonu, to će biti super. Završili smo tada peti, ali s lijepom slikom od čak deset igrača koji su išli na pripreme s prvom momčadi. Za usporedbu, u svojoj prvoj drugoligaškoj sezoni se Dinamo II praktički do kraja borio za ostanak, što kod nas ni blizu nije bio slučaj. Ono što je najvažnije je i da smo postigli razvoj igrača, te dobili bolju sliku o tome tko je od njih bliže prvoj momčadi.

Ali nitko se od mladih nije standardizirao u prvom sastavu Hajduka...

- To je vrlo složen proces. Oni odu gore pa se vrate nama dolje, a također i mi dignemo nekoga iz juniora pa se znaju vratiti...

Što kažete na slučaj Vašeg prvotimca Tonija Teklića, koji je kod trenera Joana Carrilla odigrao dva puta po poluvrijeme za prvu momčad, da bi potom bio odbačen. Ne vidimo u toj priči da je išta rađeno planski i razvojno za mladog igrača...

- Slažem se s vama. Ja sam tip čovjeka i trenera koji kaže što misli pa mogu kazati da mora postojati još bolja komunikacija unutar kluba. Tonio je jako talentiran, ali tada još nije bio potpuno sazrio, međutim, od tog je vremena mnogo napredovao. 

Te utakmice su odigrane u zahtjevnim okolnostima, pogotovo ona protiv Rudeša... Je li vas trener Carrillo tada pitao za mišljenje? 

- Imali smo razgovor i ja sam mu rekao isto ovo što i vama kažem sada. Da to nije najbolji trenutak.

Pitam ovo jer je na presici izašlo da je trener Vulić tražio od sportskog direktora Bjelanovića igrača profila Računice, a potom je ishvalio baš Teklića. Koju on uopće poziciju igra kod Vas i igra li druga momčad u istom sistemu kao i prva?

- Ne igramo u potpunosti isti sustav, naš je malo romboidan. U sustavu 4-3-3 bi Teklić bio jedna od dvije 'osmice'. 

Možete li nam malo objasniti situaciju sa sustavima u Hajduku, s obzirom da se često povlači to pitanje?

- Kad smo preuzeli drugu momčad, trener Joan Carrillo je igrao sustav 4-4-2 s rombom. Mi smo taj dio tako postavili. Kasnije je on mijenjao sustav u 4-2-3-1, zbog čega nismo igrali potpuno isto. Nakon njega je došao trener Željko Kopić sa svojim idejama. Sad je na klupi gospodin Zoran Vulić, a ono što želim reći je da  Hajduk mijenja trenere, a mi ostajemo i moramo se prilagođavati. Mi kao druga momčad imamo i svoje specifične probleme, momci su u razvoju, a ne znači ni da uvijek moramo imati iste profile igrača kao juniori ili seniori. Ali generalno mogu reći da struka druge momčadi ima slične poglede na nogomet, tražimo posjed i visoki presing, te mislim da smo sve to prošle sezone jako uspješno odradili. Hajduk II je postao prepoznatljiv, imamo jako lijepe kritike gdje god dođemo. Ja sam bio jadan nakon poraza od 4:2 u Varaždinu, iako su nas ishvalili i domaćini. Ako nekome u Splitu nakon takvog poraza kažem da smo igrali dobro, poslat će me u neku stvar...

I to ste u pravu...

- Nije lako ni mojim mladim igračima. 'Di ćeš ti igrat u Hajduka, a izgubija si od Kustošije' - prenose mi da im kažu u kvartu nakon poraza. Sve su to stvari koje ti mladi igrači moraju proći. Činim sve da u prvu momčad uđu ne samo igrački, već i psihološki spremni izdržati pritisak, bilo da im publika skandira ili negoduje. 

Je li itko od mladih spreman odmah biti standardan u prvom sastavu, kao nekad Vlašić i Balić?

- Nemojte zaboraviti da to nije lako u dosta turbulentnim vremenima.

Ovdje su uvijek turbulentna.

- Kad sam došao na Poljud upamtio sam rečenicu koju mi je rekao Frane Grgurević: 'Uvijek su ovdje talentirani kadeti, ali nema nikoga prema gore'. Morate biti strpljivi, a toga uvijek fali. Ja sam u Hajduk došao par mjeseci iza direktora škole Gojuna, a on mi je odmah na početku rekao da je u zapisnik unio sezonu 2019/20, koja bi trebala biti ogledalo našeg rada i u kojoj bi svi ti mladi igrači trebali biti u potpunosti spremni odgovoriti izazovima prve momčadi Hajduka.

Kad ste već spomenuli kadete, vi ste tamo zatekli čitav niz talentiranih igrača koje je netko ranije selektirao. Kako gledate na taj dio?

- Nekidan je u novinama izašlo da sam ih ja stvorio, što nije istina. Nikad ne potcjenjujem minuli rad, zahvalan sam svojim prethodnicima i poštujem ljude koji su radili prije. Mi pokušavamo još više unaprijediti igračke kvalitete tih talenata i pomoći im da lakše prebrode prijelaz do prve momčadi koji je od pamtivijeka težak. Uvijek je netko negdje za šankom govorio: 'Uf, kakav sam ja igrač mogao biti'. A danas je toj djeci još teže, pod pritiskom su roditelja, menadžera, stalno su na Interenetu gdje se svašta komentira...

Jedan od tih vaših kadeta je bio Michele Šego. Trener Kopić ga je u prvoj momčadi stavljao na krilo, kako ga Vi vidite?

- Kad smo došli u Hajduk, on nam je odmah zapao za oko, ali iz sasvim drugih razloga. Ja nisam ni znao igrače jer smo prethodnu godinu radili u Saudijskoj Arabiji. Nakon što sam se raspitao, rečeno mi je: 'On je biološki jak i to mu je prednost'. A Šego je sve suprotno od te priče. Radi se o međulinijskoj 'devetki', igraču koji jako dobro osjeća međuprostore, te je jako dobar za spojiti igru prema završnici. U usporedbi s Kovačevićem, on bolje razumije igru, ima komunikaciju. I nikako nije profil krila tipa Gyurcso.

Ajmo sada i na Franka Kovačevića...

- On je više napadač, 'devetka' robusnijeg tipa. Došao je iz Rijeke s nekakvim navikama na kojima treba raditi. Kao osoba je pozitivan. On je sada u Varaždinu odigrao baš dobro prvo poluvrijeme. Dobar je radnik, karakterno je u redu, ali navikao je dosta igrati sam. Bio je orjentir, referentna točka svoje momčadi prije dolaska na Poljud, a sada ima oko sebe bolje suigrače i tu se još uvijek prilagođava. Mora na terenu ostvariti bolju komunikaciju s ostatkom ekipe.

Palaversa?

- Mi smo ga lani odmah povukli u Hajduk II. Imao je nekakve povredice, a nakon toga je bio naš standardan član. On je veći dio karijere igrao kao 'šestica', ali mi smo ga promovirali u 'osmicu' jer smo smatrali da ima kvalitet za tu poziciju i da mu bolje leži. Pri kraju sezone smo ga dali malo juniorima da probaju osvojiti titulu.

Zanimljivo bi nam bilo čuti kako komentirate gubitak juniorske titule u prošloj sezoni, kada je Hajduk ispustio veliku prednost na vrhu... Po nama je juniorska sezona bila neuspješna.

- To je vaše mišljenje, ali možemo reći i da dugo nismo bili bliže tituli, odnosno do 10 minuta prije kraja zadnje utakmice prvenstva. Najbitniji kriterij uspješnosti je proizvodnja igrača. Treba paziti na sve elemente da se igrač ne pogubi. Hajduk II je tu bio između dvije vatre, odnosno potreba prve i juniorske momčadi.

Je li po Vama rezultat uopće bitan? 

- Kad su mi u klubu ponudili mjesto u Hajduku II, rekli su mi: 'Nemoj se opterećivati, rezulltat nije bitan makar izgubio deset utakmica zaredom'. Ja sam odmah kazao: 'S tim se ne slažem. Mi smo Hajduk i kako ću razvijati pobjednički mentalitet ako gubim utakmice?' Uvijek je istina negdje u sredini, rezultat je važan, a prioritet je razvoj igrača za prvu momčad.

Kod trenera Vulića je debitirao Bradarić koji je kod vas igrao od lijevog beka do desnog krila...

- On je talentiran mladić, što bi rekao Ćiro - nogometaš, a ne igrač. I upravo zato može igrati više pozicija. Dobro je za njega što je probao druge pozicije da dobije na orjentaciji, te da ima percepciju sa svih strana. Njega se ovdje doživljava kao lijevog bočnog koji je jako motoričan i dobar u kombinatorici, ali treba još raditi na defenzivi. Sigurno je da je on talentiran i kadar za prvu ekipu.

Trener Vulić je na presici rekao da druga momčad mora biti servis prvoj...

- Razgovori i sastanci su tu da se sve uskladi. Hajduk II je ispomoć prvoj momčadi, tu se nema što puno dodati.  Došao je trener sa svojim zahtjevima i pravilima, a mi se tome prilagođavamo. Igrali su u Varaždinu Ismajli, Šehić i Kovačević, i to jako dobro, ali nažalost rezultat to nije pokazao. 

U Hajduk su došli Pršir i Špikić, a ranije i čitav niz igrača iz drugih sredina. Ima li tu materijala za prvu momčad?

- Kod svih njih još uvijek treba vidjeti kako će se razviti. Oni imaju reference, mladi su reprezentativci Hrvatske. Mislim da se na njima može samo zaraditi, a nikako izgubiti, ali to je tema za direktora Akademije. Nas nekad prozivaju, ali ne dira me ništa jer se držim samo činjenica: Kreković je zabio dva gola za reprezentaciju, Nejašmić također, a to su igrači koji će sutra biti za prvu momčad Hajduka. Taj Nejašmić je možda jedina prava 'šestica' u klubu.

U proteklom periodu su vas mediji često spominjali kao kandidata za trenera prve momčadi. Kakve su uopće Vaše ambicije i jeste li do Hajduka ikada radili sa seniorima?

- Radio sam nešto malo u nižim rangovima u zagrebačkim ligama. Ovaj posao radim već 20 godina, prošao sam sve kategorije, radio u tada jakoj školi Zagreba, pa na projektu podizanja Sesveta, a onda i u Dinamu. Nekakav prirodni slijed bi bio da idem prema seniorima, ali mene obilježavaju više da sam trener za mlade igrače. Nije ni to loše, radim ono što volim.

Sljedeće kolo donosi derbi Hajduk II – Dinamo II, kako biste ga najavili?

- U pripremi će nam to biti najlakša utakmica što se tiče motiva. U prošloj sezoni smo ih dva puta pobijedili u Maksimiru, a druga pobjeda je bila sukus svega što smo radili i uživali smo. Imam malo problema u kadru, Josip Bašić nam se ozlijedio u Solinu, Pršir je imao mononukleozu, Blagaić i Vušković su ozlijeđeni... Malo se krpamo u kadru, a vjerojatno će i netko iz prve ekipe samo doći na utakmicu. To su sve specifičnosti B-ekipe, sve to moraš uglazbiti kroz sastanke. Trener Kopić je imao drugačije navike, odnosno zatvoren kadar prve momčadi, a mi svoj. Možda smo zato i procvali na proljeće jer smo imali standardiziranu i uigranu momčad.

Za kraj, kolika je razlika raditi u Hajduku i Dinamu?

- Mi smo ovdje došli s iskustvom od tamo. Da ne budem licemjer - ovdje mi je ljepše. U Hajduku smo imali i imamo slobodu kreirati nekakve stvari. Ja i moj stožer smo se našli u tome, od prvog dana radimo zdušno i s emocijama. Moja žena je rođena Splićanka, podrijetlom iz Aržana, vidio sam što Hajduk znači ljudima. Ovdje su mi ljudi bliži po svjetonazoru, a Dinamo je mašinerija svoje vrste koja se najvećim dijelom oslanja na jako dobro organiziran skauting. Vjerujem da će Hajdukovi talenti biti u najboljem izdanju baš kako i stoji zapisano, u sezoni 2019/20. Čim smo došli, dočekao nas je termin 'naša dica' i želimo da nešto ostane iza nas.