INTERVJU Tomislav Duka: Inzistirao sam na odlasku iz Cluja, nadam se da ću opravdati povjerenje ljudi koji su me doveli u Hajduk

Vratar Tomislav Duka je potpisao s Hajdukom ugovor na dvije godine...

- Odličan mi je osjećaj, ostvarili su mi se snovi, presretan sam - kazao nam je Duka, koji je splitsko dijete.

Na početku karijere si branio u omladinskom pogonu Hajduka, što nam možeš reći o tom periodu?

- Kao dijete sam bio na Poljudu do kadeta pa sam prešao u Splita. Dakle, prve korake sam napravio u Dalmatinca, a onda selekcijom preselio u Hajduka. Bio sam na Poljudu četiri godine, vratari moje generacije su bili Hrvoje Čubić, te Marin Jakovac koji se više ne bavi nogometom... Bio sam drugi ili treći golman, nisam bio u planovima i otišao sam u Splita koji mi je bio najbliže kući.

Gdje je tada bio Split?

- Četvrta liga, taman su se borili za viši rang. U Splita sam kasnije osvojio najvažniji trofej u omladinskom pogonu, osvojili smo juniorski Kup, igrali su Rebić, Tešija, Galović, Šindik...

Spomenuo si Rebića, jesi li mislio da će igrati na ovoj razini?

- Pretpostavljao jesam, ali tko je tada mogao zamisliti da će baš ovako daleko dogurati? On i Marko Tešija, koji je završio sezonu u slovenskoj Gorici, su bili najbolji. Iskoristio bih ovu priliku i čestitao Rebiću na pogotku i velikoj pobjedi nad Argentinom.

Vratimo se tvojoj karijeri, u seniorima si najprije bio u trećem planu...

- Nakon juniorskog Kupa sam prvu sezonu bio treći vratar, iza Danijela Zagorca i Andrije Vukovića. Kada je u klub došao Sunara, otišao sam na posudbu. Pola godine sam bio u Kamenu, zatim jednu sezonu u Zagori iz Unešića, a potom u Imotskom.

Gdje ti je bilo najbolje?

- U Unešiću jer su ljudi bili najbolji prema meni. Osjećao sam se kao da sam od gore. S Kamenom sam iz Četvrte ušao u Treću ligu, a s Imotskim iz Treće u Drugu. Bili su tamo još Majstorović, Mrkonjić, Barišić, Tomašević..., ekipa je bila odlična, ali nakon te godine je pukla suradnja Splita i Imotskog. Kad sam se vratio u Park mladeži bio sam drugi vratar jer je Vuković već otišao u Tursku. Rekao bih još za Zagija i Andriju da su odlični momci i vratari, pomagali su mi, uz njih sam učio.

Poveznica je i trener vratara Tiho Bulat. Tada je bio u Splita, sad u Hajduka, može li se reći da si ti njegova vratarska škola? 

- Uz Bulata sam se najprije naučio ljudskim pa onda i golmanskim kvalitetama. Da, može se reći da sam njegova vratarska škola. Kad već pričamo o imenima, volio bih spomenuti i Igora Vukmana. On mi je bio prvi trener vratara na Poljudu i s njim sam bio baš u dobrim odnosima.

Što ćemo zaključiti o tvojoj vratarskoj epizodi u Splita?

- Bilo je to moje prvo prvoligaško iskustvo. Da nije bilo Splita, ne bi nitko ni znao za mene i ne bih sada bio ni u Hajduku. Za Park mladeži me vežu lijepe uspomene, iako je bilo i financijskih problema. Ukupno su to bila dobra iskustva, bio sam kući, branio, dokazivao se. Bio sam i kapetan prve momčadi, a sve skupa je bilo jako važno za afirmaciju.

Jesi li bio zadovoljan svojim obranama, koja ti je najbolja, a koja najgora utakmica?

- Branio sam vrlo dobro s obzirom da smo bili loši i neefikasni. Sve u svemu sam bio zadovoljan tom sezonom. Najbolja mi je kada smo na Rujevici odigrali protiv Rijeke 0:0, bilo je sigurno 12 udaraca, nekoliko jako teških. A najradije bih zaboravio dvoboj u Zaprešiću, kada mi je Kolar zabio gol nakon pokušaja driblinga....

Možda i nije svako zlo za zlo...

- Pa da, neće mi više past napamet driblati...

Što možeš reći za epizodu u Cluju?

- Razočaranje. Očekivao sam više, a sve je obrnuto ispalo. Financijski je bilo u redu, ali išao sam gore biti prvi golman, no kada sam stigao smijenjen je trener koji me doveo, a imenovan Petrescu koji me nije vidio u svojim planovima. On je doveo svog vratara, nemam što reći, Arlauskis im je donio prvenstvo, dva kola prije kraja je obranio penal u 90. minuti. Ja sam branio samo jednu utakmicu Kupa, gdje smo ispali na penale. Klub ima dobar stadion, imaju novca. Ispunili su cilj, postali prvaci, ali Hajduk je veći klub. Sad tamo dolazi Maleš, ima naših u Rumunjskoj, a posebno mi je drago za uzlet mog bivšeg suigrača Pešića koji iza sebe ima sjajnu polusezonu u Dinamu Bukurešt.

Bez obzira na to što si bio u pričuvi, Cluj te nije htio pustiti u Hajduk.

- Teško je bilo, bez obzira na odštetu. Ne bi me pustili da nisam inzistirao na odlasku u Hajduk. Otišao bih od gore makar pod cijenu da ostanem na ulici i nemam klub.

Splitsko si dijete, što kažu tvoji iz kvarta?

- Ja sam s Kmana, išao sam još kao dijete na Hajdukove utakmice, bio čak i na nekim gostovanjima. Bilo bi mi glupo da sad govorim nešto što bi zvučalo kao ulizivanje, samo ću reći da na Kmanu ne možeš pobjeći od teme Hajduka, mobitel mi već danima ne prestaje zvoniti.

Što možeš poručiti navijačima?

- Dat ću maksimalno od sebe, nadam se da ću opravdati povjerenje ljudi koji su me doveli. Sve je na meni, prilika će doći kad-tad, radit ću najbolje što mogu.

Je li sezona bez utakmica ostavila traga?

- Istina je da će mi trebati nekoliko susreta da se razbranim. Ali, zreliji sam, iskusniji. Imam sada druge poglede na život.

Prvi europski ispit bit će bugarska Slavia ili finski Ilves, kakva su očekivanja?

- Hajduk je favorit protiv obje ekipe, nadam se da ćemo proći, a dalje što Bog da...

Koliki je uteg biti vratar Hajduka nakon brojnih kvalitetnih prethodnika?

- Prilično težak. Letici i Danteu svaka čast, branili su fantastično. Kad bih bio približno kao oni, bio bih zadovoljan.

Hajduk na početku sezone ima težak raspored...

- Najvažnije je da se kvalitetno pripremimo i dobro startamo. Poznajem od ranije Caktaša, Radoševića, Ljubića, Matijaša, Mikulića... Za sada sam odradio s momčadi tek jedan trening i teško mi je nešto više reći.

U tijeku je Svjetsko prvenstvo, koji je vratar tvoj favorit?

- De Gea mi je najdraži od svih, ali, eto, i on je kiksao. 

Ima li koji vratar da nije, sjetimo se samo Kariusa u finalu Lige prvaka....

- Kariusu će to obilježiti karijeru, svaka mu čast ako se izvuče iz te situacije.

Nije ni Stipici bilo lako nakon primljenog pogotka protiv Evertona...

- Po meni Stipica nije bio kriv. Uzeli su ga na zub, a po meni je sve što je do tada branio bilo dobro. Kasnije je i Karlo bio na visini.

Posjetio si i Hajdukov kamp vratara, što bi mogao poručiti svoj toj djeci?

- Talent je važan, ali rad i strpljenje su još važniji!