IZ PRVE RUKE: Kako je počeo rat Štimca s Torcidom i zašto on više nikada neće biti na funkciji u Hajduku

IZ PRVE RUKE: Kako je počeo rat Štimca s Torcidom i zašto on više nikada neće biti na funkciji u Hajduku

Petnaestak godina nakon tih događaja, s Pavom koji je pod zemljom i Hajdukom koji je rezultatski posrnuo, danas se Štimcu očito čini kao pravi trenutak da iznese 'svoju istinu'

Igor Štimac je u Sportskim novostima iznio svoje viđenje svog sukoba s Torcidom, rekao je da je njegovo prvo razočaranje bilo gostovanje Hajduka u Zürichu, kada su navijači demolirali autobuse s kojima su putovali u Švicarsku i tamo napravili bakljadu, a naknadno je na Facebooku dodao da su pravi problemi nastali nakon utakmice sa Shelbourneom u Irskoj, kada je odbijen zahtjev tadašnjeg tajnika Pave Grubišića Čabe da se u prepun zrakoplov s igračima i ostalim putnicima ukrca i skupina navijača. 

Petnaestak godina nakon tih događaja, s Pavom koji je pod zemljom i Hajdukom koji je rezultatski posrnuo, danas mu se očito čini kao pravi trenutak da iznese 'svoju istinu'. Međutim, ta Pekarova generacija (tim nadimkom kojeg Štimac koristi su Pavu zvali samo prijatelji) još uvijek neke stvari pamti, neke stvari su i zapisane, a osobno sam kao Čabin prijatelj bio svjedokom događaja tog vremena i početka sukoba koji je godinama narastao u mitski. A istina je vrlo jednostavna i ne treba uopće tražiti neke razloge u Švicarskoj ili Irskoj, primjerima koji su apsolutno nebitni u sukobu Torcide i Štimca.

Ukratko, Torcida je krenula u sukob sa Štimcem kao i sa svim drugim funkcionerima prije njega zbog - rezultata. Nakon ispadanja od slabašnog Shelbournea održao se sastanak Torcide na rukometnom igralištu u Vukovarskoj ulici s pitanjem 'što dalje'. Nije Pave tu došao s izraženim stavom, uostalom, tko god ga je poznavao, vrlo dobro zna da je njemu tada preokupacija bila kako njegova ekipa stoji na ulici i tribini, a ne Štimčeva momčad na terenu. Na tom se sastanku zaključilo da je neprihvatljivo da Hajduk gubi od irskih amatera i da ova uprava mora podnijeti ostavku. Prva utakmica na kojoj je taj stav istaknut navijanjem 'Uprava, odlazi' bila je protiv Međimurja u Čakovcu, nakon koje je Štimac nazvao Čabu na mobitel i zaprijetio mu kazavši mu da ima svoje ljude koji će se pobrinuti za njega. 'Bio sam na ulici, zbog tebe ću se vratiti na ulicu', otprilike mu je rekao Štimac i tim riječima zapečatio svoju priču u Hajduku. I tada i zauvijek.

Štimac se sam nametnuo kao neprijatelj Torcide, ne na sportskom planu, već na uličnom, navijačkom. On, jednostavno, nije očekivao da će mu Torcida s kojom je imao više nego korektan odnos (točno je da ga je Pave pitao za pomoć kada su torcidaši završili u zatvoru nakon nereda u Širokom Brijegu i on je tada pomogao) okrenuti leđa. Ovdje treba spomenuti i još jedan detalj: prije utakmice sa Shelbourneom navijači su došli na Hajdukov trening kako bi poručili igračima da se ne trebaju vraćati iz Irske ako izgube, trener Ivan Katalinić je odmah povukao svoju ekipu s travnjaka, ali je par prvotimaca izašlo popričati s torcidašima. Hrvoje Vejić je bio najraspoloženiji za razgovor, a on je krivnju za loše igre adresirao na upravu koja 'niti je osigurala plaće igračima u klubu niti pojačanja'. Te njegove riječi su imale utjecaja na doneseni stav par dana kasnije u Vukovarskoj ulici...


Danas, 2018. godine, kada su stasale generacije navijača koje nisu doživjele Hajdukovo osvajanje titule prvaka, treba još nešto reći da bi slika bila potpunija. Hajduk je 1995. godine igrao Ligu prvaka, navijači tada nisu mogli ni u najružnijim snovima zamisliti da iduća dva desetljeća neće na Poljudu gledati to elitno natjecanje. Nakon četvrtfinala Lige prvaka bilo je normalno da će 'bijeli' redovito osvajati domaća prvenstva i igrati grupnu fazu nekog od euro natjecanja, stoga tri titule prvaka u pet godina nisu imale težinu kao što je imalo posrtanje od Shelbournea, kao i Debrecena iduće godine (0:8). Koliko je to bilo drugačije vrijeme, dovoljno je reći da je tada jedna od osnovnih Torcidinih borbi bila da hrvatska reprezentacija igra na Poljudu (sjećate li se napuštanja stadiona 2003. godine 15 minuta prije kraja utakmice s Marsonijom, zatim poruke na Kineskom zidu 'Ljudi se vežu za rič, a stoka za rogove'?), a u tu priču su bili uključeni i momci koji su godinama nakon toga izvjesili na čiovskom mostu poruku 'sve izgubili dabogda'.

Kao što je Štimac u intervjuu iznio neke detalje koje bi manje upućenima mogle izgledati kao nekakvi dokazi, tako bih mogao napisati i neke njegove prijedloge Pavi Grubišiću Čabi koje je iznio nakon tog navodnog razočaranja mlađom generacijom, ali to jednostavno nema smisla jer je bilo drugo vrijeme, svaka priča od prije 15 godina u današnjem kontekstu zvuči drugačije. 

A bitno je samo jedno: Štimac je postao simbol neprijatelja Torcide jer je stao navijačima u gard (prije svega Pavi koji je u tom razdoblju doslovno trebao imati posla s gradskim kriminalcima), jer se iz kancelarije spustio na ulicu, te se u očima torcidaša svrstao u rang Delija, Grobara, BBB, Armade... Zbog toga je danas 'gazdin konjušar' koji ne smije prismrdjeti Hajduku pa čak i da garantira ne tri prvenstva u pet godina, nego ni tri titule prvaka Europe u pet godina. 

Stoga, čemu cijela ova priča? 

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare