JEFFERSONOVA PRIČA: Od malena navijam za Benficu, nisam znao da je igrala Ligu prvaka na Poljudu

Jefferson de Jesus Santos igrač je s najviše nastupa za Hajduk ove sezone i prvi Brazilac koji je u službenoj utakmici ponio kapetansku traku. S Jeffersonom smo porazgovarali uz pomoć prevoditeljice Suzane Milun, s obzirom da on govori samo portugalskim jezikom.

Nogomet je u Brazilu počeo igrati sa sedam godina, u malom kvartovskom klubu, a kada je navršio 15, stric ga je iz rodnog grada Goianije odveo u klub Planalto u Braziliju, gdje je imao poznanike. Od tada današnji prvotimac Hajduka nije više sa svojom familijom. Otac Joao Batista de Santos ostao je raditi u građevini, a ni on, ni njegova majka i tri sestre, nikada ga nisu posjetili u Splitu.

-  Nadam se da će doći sljedeće sezone. Ovdje je sada samo moja supruga Luanna Paula. Lijepo nam je, volimo popiti kavu na Rivi, prošetati po Marjanu, družiti se sa suigračima, najviše s Velazquezom, Velezom, Biljijem, Ohandzom... - kazao nam je Jefferson.

Njegov sljedeći klub bio je Ponte Preta iz Sao Paula, gdje je ostao dvije godine...

- Tamo me se najviše dojmila Torcida. Oni su uistinu posebni, iako sam kasnije shvatio da su u Splitu još veći fanatici nego tamo. Igrao sam u mladoj momčadi, juniorskoj postavi, a nastup na jednom Kup-turniru bio je ključan za moj prelazak u Portugal.

Sljedeća stanica bio mu je Ribeirao, klub portugalske Treće lige. Kaže da im je zahvalan što je dotaknuo Europu, te ipak zaigrao u jakoj nogometnoj zemlji. Brzo je shvatio da se u Portugalu igra brže, a za njega je bio velik trenutak kada je postigao prvi gol za svoju novu momčad.

- Bio je nalik onome za Hajduk protiv Kopra, koji mi je najdraži u karijeri.

Treća liga nije zadovoljavala njegove ambicije, pa je prešao u viši rang, u Santa Claru, za koju kaže da je divan klub, ali se ozlijedio, a u međuvremenu mu je istekao i ugovor. Prešao je u Leixoes, gdje je ostao samo dva mjeseca, a onda je potpisao za Feirense...

- Igrao sam u kontinuitetu cijelu sezonu. Bila mi je to najbolja godina u Europi, skupio sam najviše nastupa i uskoro me pozvao Hajduk.

Za Feirense je zabio četiri gola. Drugoligaš iz Porta mu je ostao u odličnom sjećanju, ali...

-  Živio sam u Portu, a navijao za Benficu, klub kojega sam zavolio još kao dječak u Brazilu. To je tako, postoje velika rivalstva i ti se opredijeliš za svoj klub. U Brazilu navijam za Sao Paulo, u Argentini za Boca Juniors. Benfica je meni jedan od najdražih klubova uopće, taj osjećaj se rodio sa mnom.

Upitali smo ga zna li za veliko prijateljstvo splitskih navijača s onima Benfice. Također smo mu spomenuli da je klub iz Lisabona igrao na Poljudu 1994. godine u skupini Lige prvaka (ostalo je 0:0).

-  Ne znam ništa o tome, prvi put čujem - kazao nam je Jefferson, kojega je zaintrigirala cijela priča.

Razgovor je tekao dalje...

-  Iz Feirensea sam došao u Hajduk. Nema tu usporedbe, ovdje mi je bolje u svakom pogledu. Draga su mi oba grada, ali razlika je u mentalitetu. I Split i Porto su na moru, ali ovdje su ljudi otvoreniji, simpatičniji, komunikativniji...

Otkrio nam je potom da je volio gledati 'Il Fenomena' Ronalda, a na njegovoj poziciji mu se sviđaju Fernandinho, Luiz Gustavo i Yaya Toure... Kad je došao u Hajduk, odmah se pokazao kao pouzdan igrač, a debitirao je u derbiju...

- Premijeru sam imao protiv Dinama, u remiju 1:1. Bio sam oduševljen Torcidom na stadionu, to me najviše impresioniralo.

Činilo mu se tada da igra najbolji nogomet karijere, a upitali smo ga i s kojim mu je suigračima bilo najdraže igrati...

- Caktaš i Sule (Sušić op.a) - odgovorio je kao iz topa.

Najdraža pobjeda mu je 1:0 protiv Dinama, ali osjećaj ipak nije potpun...

- Teško sam podnio spoznaju da smo pali na treće mjesto i ispali iz Kupa, gdje smo trebali više napraviti.

Ima u njemu i samokritike, što nije česta odlika kod igrača, pa kaže što bi volio popraviti u vlastitoj igri...

- Želim imati kvalitetniji pas.

Jefferson je besprijekoran u duelu i igri glavom, a odnosom prema treningu zaslužio je i kapetansku traku u prvenstvenom dvoboju protiv Istre, kada mu je predao Sušić...

- Bio sam kapetan dvadesetak minuta, što je za mene posebna privilegija. I ranije sam znao nositi traku, primjerice u mladoj momčadi Ponte Prete, ali to nije bilo toliko važno kao ovo ovdje.

Razgovarali smo o još nekim detaljima, nedostaje mu brazilska kuhinja, kuhani fažol i meso na gradele, ali to nije toliko bitno za ukupan dojam. Jefferson je rođen 1993. godine i ima ambiciju napraviti s Hajdukom puno upečatljiviji rezultat od trenutnoga...

-  Želim da iduće sezone bude puno bolje nego sada. Moramo za početak barem prestići Rijeku, a stalo mi je i da napravimo korak više u Europi u odnosu na prošlu sezonu, plasiramo se u Europsku ligu. Moramo sve napraviti da dignemo igru na višu razinu - zaključio je Brazilac ovaj razgovor.