Jonjić: Sudac i protivnički igrači su mi odmah čestitali, a moji su ostali u šoku

Priča broj jedan prošlog vikenda na dalmatinskim nogometnim terenima sigurno je bio potez napadača Kamena Marina Jonjića. Naime, nogometaš momčadi iz Ivanbegovine je kod rezultata 2:0, nakon što je sudac Silić pokazao na bijelu točku za Kamen, priznao arbitru kako je on bio taj koji je igrao rukom, te na koncu od jedanaesterca za njegovu momčad nije bilo ništa...

- Gubiš 2:0 na domaćem terenu, pola gledatelja je već otišlo s tribina. Na poluvremenu se cijela ekipa dogovorila da ćemo dati sve od sebe i pokušati okrenuti susret u našu korist. A onda tek što je počelo drugo poluvrijeme, korner za nas, gužva i lopta me pogađa u ruku. Sudac nije mogao jasno vidjeti situaciju i pokazao je na bijelu točku - započeo je razgovor Jonjić, pa nastavio:

- Nakon protesta njihovih igrača, Silić dolazi do mene i pita me u oči jesam li dirao loptu rukom, na što sam ja odgovorio da jesam. Nasmijao se, poništio svoju odluku i utakmica se nastavila. 

Iako je na koncu Kamen slavio sa 3:2, a Jonjić nakon toga postigao pogodak i izborio kazneni udarac, zanimljiva je bila reakcija na terenu...

- Suparnički igrači s kojima sam minutu ranije vodio verbalne bitke, odmah daju ruku, čestitaju i ispričavaju se, a moji u nevjerici i šoku. Zanimljiva je stvar ta istina i kako smiješno djeluje na ljude. Moja filozofija je uvijek da bio svijet bio bolje mjesto da svi nastojimo biti što iskreniji.

Jonjić je sve samo ne običan nogometaš, za njega će zagriženi pratitelji zbivanja na dalmatinskim nogometnim terenima reći kako je jedan od najboljih dalmatinskih napadača, ali vjerojatno i najosebujniji nogometaš u Dalmaciji.

- Haha, naravno da se neću naljutiti na takve konstatacije. Izrazito sam temperamentna osoba, posebno za vrijeme utakmice kada vruće glave i u afektu činim i radim stvari koje inače ne bih. Oni koji me znaju malo bolje na to se više uopće i ne obaziru jer znaju da sam nakon 90 minuta na terenu, u potpunosti druga osoba. Jednostavno dajem sve od sebe svaki put, trudim se uvijek biti što je moguće bolji kako za sebe,tako za ekipu pa kako ispadne - kazao je Jonjić i dodao:

- Za vrijeme utakmice me prevlada neki nadrealni osjećaj i eto ispadne kako ispadne. Ako netko zna lijek za to volio bih da mi kaže. U međuvremenu, nastavljam se boriti sam sa sobom i trenutno sam na dobrom putu što se tiče tog da postanem što bolji u svakom smislu.

Svoje nogometne vještine, ali i vruć karakter je pokazao u dvije prethodne utakmice protiv druge momčadi Hajduka. Najprije je u ožujku prošle godine, zabio gol kakav se rijetko viđa na trećeligaškim terenima (može se vidjeti u videoprilogu), a prošle jeseni je zbog prigovara sucu zaradio izravni crveni karton i isključenje...

- Unosim previše emocijama u svaku utakmicu, pa malo i pretjeram što neki suci ili igrači koji me ne poznaju krivo protumače. Na greškama se uči, od te utakmice protiv Hajduka nisam dobio nijedan žuti karton. Teško je i uvijek doći sasvim normalne glave na utakmicu u ovom našem surovom okruženju gdje situacija baš i ne blista osim ako nisi neki tatin sin ili ako nemaš nekog da te 'gurne' - kazao je Jonjić pa dodao:

- Upravo zbog mog temperamenta i ponašanja na terenu, zli jezici često moju igru stavljaju u drugi-treći plan, pa takve poteze i golove zanemare poput onog Hajduku zanemare. Naravno da mi je žao mi zbog toga. Ljude treba potaknuti i nagraditi, a ne uvijek kontru. No, to je naš temperament.

Sutra će Jonjić s Kamenom opet igrati protiv Hajduka II...

- Ušli smo odlično u drugi dio prvenstva, imamo isto bodova kao i oni. Poštivamo protivnika, al dat ćemo sve od sebe da nastavimo dobar niz. Atmosfera u ekipi je odlična i iako imamo malih problema s ozljedama nekih igrača, ne vidim razloga da im ne pružimo dostojan otpor.

Mali klub iz Ivanbegovine godinama prkosi klubovima iz većih gradova, ostavlja ih iza sebe na ljestvici, a situacija ni ove godine nije puno drugačija. Kamen je ispred makarskog Zmaja, stobrečkog primorca, metkovske Neretve, bivšeg drugoligaša Mosora.

- Imotska krajina je poznata po mnogim nogometnim talentima pa ih tako ne nedostaje ni u našem klubu. Znam mnogo igrača koji su bili vrhunski, pred kojima je bila blistava karijera, ali zbog ovih ili onih razloga nisu uspjeli. Stvar je u tome što ljudi koji ne igraju nogomet ne znaju koliko je tu mala razlika od vrha do dna. Tako su klubovi iz malih sredina su u velikom hendikepu naspram onih iz većih sredina i mnogi talenti propadaju. Treba im se puno više stvari poklopiti da bi uspjeli, a godine prolaze...Ako nemaš nekog iza sebe, takvih je najviše, a mislim da sam i ja među njima, put do vrha je trnovit i izrazito težak, nažalost često i nemoguć pa se ljudi predaju i nogomet im više nije privilegija, već pitanje kako sutra preživjeti.

Jonjić na leđima ima 24 godine, okusio je i iskustvo igranja u inozemstvu, dalekom Singapuru, a sada kako kaže čeka trenutak novog iskoraka.

- Nadam se da mi nije prekasno, naučio sam određene stvari na nekim greškama iz prošlosti i ne preostaje mi ništa drugo nego nastaviti trenirati i raditi jače nego do sada. Ne nadam se da će do iskoraka doći, nego čvrsto vjerujem u to. Ako nastavim ovako igrati valjda će i to netko prepoznati. Ponuda uvijek ima, ali moj cilj je inozemstvo jer tu u Hrvatskoj je sve od Treće do Prve lige, izuzev dva-tri kluba čisto preživljavanje...

Njegova osobnost je zaista ono što treba dalmatinskom nogometu..

- Ne radim ništa osim nogometa, iako sam slao na bezbroj mjesta u Hrvatskoj prijave i molbe za posao. Teško ga je zaista pronaći za malog čovjeka. Završio sam opću gimnaziju, upisao faks psihologije i u to vrijeme dogodila se ponuda iz Singapura i nisam dvojio nimalo. Ipak je nogomet moj san i ne žalim zbog ničeg, gledam samo prema naprijed - zaključio je razgovor Jonjić.