KRAJ KARIJERE Mate Bilić: Najdražu utakmicu odigrao sam protiv Mallorce, Hajduk nikad poslije nije bio tako blizu Lige prvaka

Razgovor s Matom Bilićem (35) na suncem okupanoj Rivi počeli smo od kraja...

- Da, završio sam karijeru. Odluku sam donio još u travnju ove godine i nije bilo šanse da je promijenim, makar sam imao nekoliko upita raznih klubova.

A da dođeš u iskušenje poput Pletikose, koji je pred vratima Deportiva?

- Uzmi u obzir da je Plete ipak vratar, pa je to malo drugačije. Moja odluka je definitivna. Ja sam zadnji nastup imao u dresu Splita protiv Zadra u veljači ove godine, kada smo pobijedili u Kupu. Sad kanim u trenerske vode...

Pamtiš li debi? 

- Prvi me seniorima priključio Luka Bonačić, a u veljači 1998. godine imao sam prvenstveni debi protiv Zadra. Bilo mi je tada 17 i pol godina. No, tek u sezoni 1999/00 sam postao standardan, bio sam među pet igrača s najviše nastupa, uz Pletikosu, Musu, Baturinu i Leku. S Petrom Nadovezom smo osvojili Kup, a sezonu kasnije sa Zoranom Vulićem prvenstvo.

Čega se posebno sjećaš iz tog perioda?

- Nekih dragih golova i važnih za osvajanje titule. Pogotovo onoga protiv Zagreba u Kranjčevićevoj, kada smo morali dobiti i pobijedili smo sa 2:0, a ja sam zabio prvi gol. Titulu smo osvojili nezaboravnom pobjedom u Varaždinu i izborili kvalifikacije Lige prvaka...

One su bile ključne za tvoj odlazak u Španjolsku.

- Utakmica Hajduk – Mallorca na Poljudu najdraža mi je u karijeri. Pamtim pune tribine i gol za pobjedu od 1:0 koji me lansirao u neki drugi svijet. Makar, ja sam kasnije doznao da su me iz Zaragoze već pratili i u nastupima za U-21 reprezentaciju.

Trener je bio Nenad Gračan, bili ste blizu prolazu...

- Prošlo je 15 godina i nikad Hajduk kasnije nije bio na pragu prolaza u skupinu Lige prvaka. Šteta što nas je dopala tako jaka ekipa kao Mallorca, za koju je tada igrao Samuel Eto'o, Leo Franco, Nadal, Engonga, Luque...

Izgubili ste u produžetku u uzvratu, a ti si i tamo imao dobru šansu za gol...

- Istina. No, činjenica je i da je samo kod nas svaki promašaj tragičan. Kasnije u inozemstvu shvatiš da su pobjede i porazi sastavni dio nogometa i čim sudac svira kraj okrećeš se sljedećoj utakmici. Mi smo ispali od odlične ekipe, ali ostao je žal jer smo bili jako blizu prolazu.

Koliko je Hajduk zaradio od tvog transfera u Zaragozu?

- 2 milijuna eura. Bilo mi je drago što sam isplatio sve što je u mene uloženo od kada sam sa 14 godina stigao iz Omiša. U Hajduku smo se razvijali na najbolji mogući način uz legendarnog Dragana Sliškovića, pa Jalića, Kalinića, Kovačevića, Ćutuka... U mojoj su generaciji bili Pletikosa, Andrić, Matić, Miladin, Vuković, Sablić... Imali smo dosta uspjeha kroz mlađe kategorije.

Možeš li sastaviti najbolju momčad od suigrača s kojima si igrao?

- Mogu probati... Na golu Pletikosa, desno Srna, stoperi bi bili Križanac i Tokić, s kojim sam igrao u Rapidu. Lijevo, hmmm, neka bude Đolonga, u sredini Toro Acuna iz Zaragoze i Andrić, lijevo Carević, polušpica Bazina, naprijed David Villa... Koliko ih ima?

Deset, fali još jedan.

- Ufff, dao si mi misliti. Ajmo mi dalje, pa ćemo se na ovo vratiti...

Početak u Zaragozi nije bio bajan...

- Odlazak u Primeru sa 20 godina me impresionirao. Španjolski nogomet se počeo dizati, a ja sam se morao priviknuti na igru protiv najboljih svjetskih braniča.

Koji su na tebe ostavili najjači dojam?

- Ayala iz Valencije i Hierro iz Real Madrida. Od njih sam dobio najviše batina, ha, ha, ha...

Možeš li izvojiti nekoliko najupečatljivijih epizoda iz inozemnog dijela karijere...

- To je svakako ulazak sa Sporting Gijonom u Primeru. Došao sam na polusezoni i postigao 10 golova za ulazak, a onda još 12 u najvišem rangu. Igrao sam još za Cordobu i Almeriju, a za Lleridu sam zabio 17 golova i bio treći strijelac Druge lige, a prvi je bio Soldado. No, ipak sam najdublji trag ostavio u Sporting Gijonu, gdje sam proveo šest i pol godina...

Kad sve sagledaš, jesi li mogao postići više?

- Ja sam ukupno zadovoljan. Ipak je veliko iskustvo igrati protiv jednog Messija, Ronalda, Raula, Zidanea, Roberta Carlosa... Eto, uvelike sam pomogao Alenu Haliloviću u privikavanju na Sporting Gijon, gdje je on došao na posudbu iz Barcelone. Iskustvo je neprocjenjiva kategorija, a adaptacija jako bitna kod mladog igrača.

Karijeru si završio u Splita, iako se govorilo da te zvao natrag i Hajduk.

- Nekakav kontakt jest i nije bio. Split me kontaktirao puno prije nego što sam došao, još preko Pralije i Križanca, pa je praktički sve bilo brzo dogovoreno.

Kako gledaš na taj period?

- Split je želio u Europu, zato me i doveo. Smatram da smo Križanac, Dujmović i ja tom klubu u stvaranju donijeli dimenziju više. Cilj je ostvaren, uspjeli smo se plasirati u Europu, te došli još na prag plasmana u skupinu Europske lige, gdje nas je izbacio Torino, momčad 20 puta skuplja od nas. Tu priča završava, za što sam bio doveden, to sam ostvario, postigao neke od ključnih golova u prvenstvu, a smatram da su Rog i Erceg uz mene igrali svoj najbolji nogomet, te da se i Bagarić upravo tada počeo dizati.

Pratio si nedavno derbi Hajduka i Splita?

- Hajduk me ugodno iznenadio ove sezone i smatram da trener Burić radi pravi posao. Splitovi dobri rezultati nisu mi iznenađenje jer je klub godinama negdje četvrti ili peti, ali sjajno je što je Sablić imenovan trenerom, mislim da je to velika stvar za klub.

Kad će tvoj trenerski debi?

- Imam određene kontakte, ali najprije ću se malo odmoriti. Završio sam Višu trenersku školu i sada moram raditi na tome da dobijem potrebite licence, kako bih ispunio sve uvjete za trenerski posao...

Ćakula na Rivi završena je, a obojica smo zaboravili na onog jedanaestog iz idealnog sastava. Neka to bude baš - Mate Bilić, i to u nekoj zamišljenoj oproštajnoj utakmici protiv brojnih prijatelja koje je stekao za bogate igračke karijere...