Niku Kranjčara Split nije zaboravio. Topli doček na Gripama jasan je pokazatelj emocije koja veže Niku i grad podno Marjana.
- Odmah potop, odmah 5:0 - našalio se Kranjčar, a onda nastavio u ozbiljnijem tonu:
- Ono što je najbitnije je da ljudi dođu i pomognu ljudima kojima je to potrebno. Izdvojiti novac u ova teška vremena znajući da ide u dobrotvorne svrhe mislim da je hvale vrijedno svaki put. Mi ako možemo pomoći nitko sretniji od nas.
Publika vas nije zaboravila?
- Nije, ni ja njih...To je uzajamno poštovanje. Oduvijek sam odavao priznanje i počast ljudima u Dalmaciji i Splitu na podršci koju su mi dali.
Bilo je nekoliko lijepih poteza s vaše strane...
- Na mlađima svijet ostaje, vidi se da su dosta mlađi od nas i da im dobro ide mali nogomet.
Vi ste mladi penzioner, kako je u mirovini?
- Neka, divno je.
Što radite?
- Uživam.
Je li nogomet i dalje prva tema?
- Uživam ga igrati daleko od očiju javnosti u krugu prijatelja.
Vidite li se jednog dana u trenerskoj ulozi?
- Nemam pojma. Završit ću školu definitivno, onda ćemo vidjeti.
Kakav je bio osjećaj ponovno doći u Split, publika je reagirala sjajno?
- Valjda smo ostavili neke dojmove iza sebe.
Hajduk?
- Jedna velika žal, Hajduk zaslužuje puno više. Ono što se nadam je da će se Hajduk dignuti na razinu koju zaslužuje za dobrobit kluba i hrvatskog nogometa.
Šesto mjesto to sigurno nije...
- Definitivno ne. Nešto nije posloženo kako treba. Ljudi u ovom gradu, ljudi koji vole klub, vrijeme je da se spoje i da svi zajedno gledaju interes Hajduka, a ne svoj vlastiti.
Koliko ste poznavali pokojnog Špacu?
- Kao i svi, ali ne toliko blisko da bi mogao o njemu pričati.
Što je za vas iz današnjeg kuta značio Hajduk?
- U jednom teškom trenutku klub koji me prihvatio, navijači koji su me prihvatili u periodu gdje mi je bila potrebna dodatna afirmacija. Onda sam govorio da je to bila luka mira kada je bilo najteže.
Kakva su sjećanja na doček od kojeg je prošlo skoro 14 godina?
- Mlad sam bio. Bilo je predivno, pomiješane emocije. Svi znaju da sam dinamovac, da ću to uvijek biti i normalno da mi je bilo teško prijeći iz Dinama u Hajduk. Način na koji su me ljudi dočekali, davali mi podršku uvijek će ostati u sjećanju.
Možda ako odete u trenerske vode jednom sjednete ne klupu Hajduka...
- Teško da ću otići u trenerske vode, o tom potom - zaključio je Kranjčar.