INTERVJU Ivica Skelin: Bogdanović je prava košarkaška vrijednost, a Širko je iskrena emocija koja je nama u Dalmaciji ispred svega

Hrvatski košarkaški izbornik Ivica Skelin vatreno krštenje na klupi reprezentacije imat će u prvom susretu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Nizozemske. Tom temom smo i otvorili razgovor u hramu košarke na Gripama...

- Većinu njihovih igrača jako dobro poznajem iz doba kada sam radio u Nizozemskoj, a dvojicu koji su igrali prošle kvalifikacije sam i trenirao. Bit će to izuzetno teška utakmica, oni dugo godina igraju skupa, imaju istog izbornika i sigurno će biti taktički spremniji od nas. Mi ćemo do tada imati svega dva dana priprema s ekipom koja će biti prvi put skupa - rekao nam je Skelin.

Hoće li nam to biti najteže iskušenje?

- Italija bi trebala biti najozbiljniji protivnik, ali Nizozemcima i Rumunjima ne fali apsolutno nitko, dok ćemo mi biti bez šest NBA igrača plus Simon. Dakle, bez Šarića, Bogdanovića i Bendera koji su s nama bili na Eurobasketu, a tu su još Žižić, Zubac i Hezonja koji nisu igrali ove godine.

Što je s reprezentativcima koji su u jeseni karijere?

- Smjena generacija dolazi prirodnim putem, igrački vijek nekih igrača se bliži kraju i naravno da trebamo tražiti zamjene. To je neizbježno, bez obzira bio ja trener ili netko drugi. No, to ćemo najprije riješiti unutar kuće, sa svima njima ću popričati i čuti što oni žele. U životu sve dođe do kraja, pa tako i igrački vijek.

Okvirno se čini da bi tu moglo biti osam novih igrača, baratate li već s imenima? 

- Širi popis će biti objavljen za petnaestak dana. Ja otprilike već imam 90 posto popisa, ali tu su još šef struke i ljudi u stručnom savjetu. Bez obzira što sam ja taj koji na kraju odlučuje, ne bih želio o imenima prije nego o svemu zajedno prodiskutiramo.

Hoće li KK Split imati kojeg reprezentativca?

- Prije ćemo dobiti mladu nadu nego reprezentativca koji može odmah igrati.

Vratimo se na Eurobasket. Nakon poraza od Rusije ispada je je mnogo toga bilo trulo u našoj selekciji, no meni se nakon Češke činilo da je atmosfera sjajna, idealna. Sad ispada da je Šarić imao problema s nekolicinom starijih, te još neke stvari...

- Ponašanje i način rada je bio kao i kod svih ostalih. Nije bilo nikakvih problema u komunikaciji između nas i igrača. Što je bilo među igračima ne mogu komentirati jer to i ne znam. A jednako tako je i teško objasniti zašto stres-utakmicu slabo odigramo.

U grupi smo izgledali jako dobro...

- Da, ali tu ima i reprezentacija koje su objektivno puno lošije, dok među 16 svak svakoga može pobijediti. Nema velike razlike u kvaliteti. Greška je kazati da smo izgubili od autsajdera ili ekipe koja je slabija od nas. Možda imamo prevelika očekivanja ili sami sebe isturimo u ulogu favorita pa kad utakmica krene krivim smjerom postaje sve to skupa pretežak psihološki teret. Mi se jako brzo zapalimo nakon pobjeda protiv Rumunjske ili Češke, gdje si jači, a ovdje dolaziš u situaciju gdje si 50:50. Mi nismo operirani od eha javnosti, gdje se najavljuje 'prilika generacije' ili 'konačno smo spremni za medalju'.

Ali dijelom ste i sami odgovorni za visoko postavljenu letvicu, Aco Petrović je govorio da zna kako će s Rusima, najavljivalo se kako će Tomas zaustaviti Shveda...

- Aco je rekao dobro jednu stvar, da je to najlakši skauting. Ali Shved je izuzetno nepredvidiv igrač. Ti znaš što će napraviti, a ipak ga ne možeš zaustaviti jer je ekstra klasan igrač. Mi smo znali odakle nam prijeti opasnost, ali ponekad ga ne možeš zaustaviti. Znaš i u nogometu kako bi trebalo blokirati Ronalda, no on opet prođe.

Slažem se, no smeta što smo se mi baš raspali kad su Rusi otišli na deset razlike.

- Možemo za sebe konstatirati da se u trenu kad su Rusi otišli na 10 poena prednosti više mentalno nismo znali vratiti, psihološki smo klonuli.

Često ističeš da ne treba više spominjati vrijeme Rađe i Kukoča. Zašto?

- Društvene okolnosti su se promijenile. Vrijeme je da prestanemo zazivati prošla vremena i stvarati pritisak. Mi smo se u Splita dugo vremena uspoređivali s trostrukim prvacima Europe, a klub je bio u predstečajnoj nagodbi?! Sad moramo uživati u igranju košarke nekih novih igrača. Ne treba Šarića uspoređivati s Kukočem.

Ne bi ni Jugoplastika vladala Europom da su Rađa i Kukoč otišli sa 17 godina, a današnji izbornici redom imaju problem s odazivom igrača, što tada nije bio slučaj...  

- Na tu temu ću reći: svakom izborniku je izuzetno teško jer prije nego što počne pripreme nekoliko igrača otkaže i to je nenadoknadiv gubitak. Ne mislim tu samo na NBA igrače, smatram da je i ozlijeđeni Luka Babić puno nedostajao, a falit će nam i u kvalifikacijama.

Nismo spomenuli Bojana Bogdanovića. Tvoje mišljenje o njemu?

- Izuzetan igrač, košarkaški znalac, šuter, kapetan ekipe. Prava košarkaška vrijednost.

Idemo prema drugoj temi. Po mnogima je Hrvatska liga u prošloj sezoni bila idealna, što misliš o igranju 2. ABA lige?

- Hrvatska liga je napravila iskorak jer su Jolly, Šibenik, Split i Osijek bili bolji nego inače. No, jedna utakmica tjedno za profesionalni pogon i razvoj igrača nije dostatna. Ukupno 34 utakmice godišnje je izuzetno malo. Ako mislimo razvijati igrače, moramo ih imati pedesetak. Bit će izuzetno naporno, ali neka ti naši talenti pokažu da mogu otići u Čačak i pobijediti. Najlakše je sjediti kući i 'pričam ti priču'. Mi sportaši živimo od izazova, idemo vidjeti što možemo napraviti protiv Bosne i drugih, a bit će i domaćinskog suđenja.

Je li cilj prvo mjesto?

- Teško je kazati što nam je cilj s obzirom da ne poznajemo igrače. Prvo moramo vidjeti gdje smo mi. Glupo je reći 'bit ćemo prvi', ako objektivno ima pet jačih ekipa. Na pola sezone će se vidjeti koje su naše realne mogućnosti. Nemamo više Subotića i Dijana, a Rančić je u specifičnoj situaciji.

Ali oni nisu bili igrači odluke...

- Subotić i Dijan su imali svoje role koje se možda nisu toliko vidjele, a Rančić je 4-5 utakmica sam dobio. No, sva tri su bila od velike pomoći u svlačionici, nikakvih problema s ekipom nisam imao. Razlog dobre igre Filipovića je bio i u Subotiću koji mu je savjetima puno pomogao.

Kako objasniti fenomen Širko, imao je i poteze za NBA-action?

- Utakmica kakvu je on odigrao se u životu rijetko događa. Širko je momak iskrenih emocija, a nama u Dalmaciji su emocije ispred svega i njima se praktički hranimo. Gledatelji su prepoznali njegovu iskrenost, nije to kazališna publika. Naši navijači traže kontakt, žele sudjelovati u utakmici, a preko Širka su dobili kontakt s igrom i zato je on postao njihov ljubimac.

KK Split je u prošloj sezoni dugo držao prvo mjesto, što nije bilo realno...

- Jasno da nije, neću prodavati demagogiju. Mi moramo napredovati korak po korak. Ako nas je u prošloj sezoni  Cedevita u pet dana dobila 50 razlike, onda u sljedećoj tu razliku valja bitno smanjiti. Daleko smo od trofeja, ali moramo pokazati pomak koji će se očitovati u kompetitivnosti s najjačima.

Sjajne igre 'žutih' sigurno imaju velike zasluge za to što si danas izbornik, koliko je teže uspjeti nekome tko nije imao veliku igračku karijeru? Aco je ipak imao... 

- U svakom sportu je to bitno. Ljudi koji su bili reprezentativci puno lakše dobiju priliku voditi veliki klub nego mi koji nismo nikad igrali. Jer ljudi su na nih već navikli, imaju povjerenja u njihovo djelo.

Zašto si ti rano prestao?

- Imao sam 16 godina i nisam ovdje na Gripama uspio izboriti ulazak među 12 igrača u kadetsku ekipu. Puno više djece je tada igralo košarku, selekcija je bila puno okrutnija. Već u kadetima smo imali 3-4 igrača sa strane, klub je financijski jako dobro stajao. Ja sam razumio košarku, ali sam bio spor i neeksplozivan. Kad nisi brz, ne možeš to s vremenom postati, s nekim predispozicijama se čovjek rodi.

S obzirom da smo ista generacija iz tadašnje OŠ Bruno Ivanović, teško mi je preskočiti da si igrao nogomet za našu školu. I to - lijevog beka.

- Zašto preskočiti, ja se rado sjetim tih dana, osvojili smo i drugo mjesto na razini tadašnje općine. A lijevi bek je valjda jedino mjesto u ekipi sedmorice koje je uvijek bilo upražnjeno. Nikola Tomičić je bio prvo ime, a ja valjda jedini igrač koji cijelo prvenstvo nije prešao centar. Stvarno smo bili dobri, guštao sam i pamtim te dane bez obzira što je od tada prošlo tridesetak godina.

U košarci te krenulo kad nisi izabran u kadetsku momčad. Tako na kraju ispada...

- Pa da, moj kadetski trener Nikša Bavčević me prebacio u ulogu svog pomoćnika. Pomogao mi je da napravim najvažnije trenerske korake, a onda me sa sobom poveo i u Belgiju. Tamo sam u dva kluba radio kao glavni trener, borio se uglavnom za ostanak i ulazak u play-off, ali potom sam u Nizozemskoj osvojio dva Kupa, prvenstvo i Superkup, te bio dva puta proglašen trenerom godine. U Groningenu je košarka izuzetno popularan sport, tamo smo imali 1.500 pretplatnika i prosječno 3.000 ljudi u dvorani, što su velike brojke.

Otvorili smo razgovor s Nizozemskom, pa ga i zatvorimo s predstojećim kvalifikacijama...

- Ulazimo u novi ciklus s novim igračima i treba vidjeti hoće li oni sve to skupa moći iznijeti. Što se mene tiče, o ugovoru ni s kim još nisam ni pričao, a da budem iskren, ta me tema i ne interesira. Ako me posao ne ispunjava, onda ga ne trebam ni raditi. Ja sam zadovoljan i trudit ću se na pravi način odgovoriti na novi sportski izazov koji mi je postavljen.