Hajduk u četvrtak igra prvu utakmicu drugog pretkola Europske lige protiv Slavije, a za 'bijele' će prvi službeni nastup upisati vratar Josip Posavec koji je ovog ljeta došao iz Palerma...
- Stvarno sam zadovoljan s onim što me dočekalo. Nadam se da ćemo nastaviti niz dobrih rezultata i u službenim utakmicama, veselim se tom prvom susretu - kazao je uvodno Posavec.
Branio si u Italiji, ali ovo ti je prva utakmica u europskim kupovima...
- Europska liga je novi izazov za mene i vjerujem da ćemo napraviti dobar rezultat. Talijanska liga je viša razina od HNL-a, bez podcjenjivanja domaćem nogometa, i tamo sam stekao prijeko potrebno iskustvo.
Ali bio si standardniji u Serie A, nego u Serie B...
- Tako je ispalo. U prošlom prvenstvu sam u prvoj polusezoni stalno branio, a onda je trener odlučio da mu treba više iskustva. Stao je na gol moj prijatelj kojemu je 37 godina. Nismo se ni uz njegovu pomoć uspjeli vrati u Prvu ligu. Ne kažem da bismo uspjeli i da sam ja branio, ali u konačnici se ipak najviše gleda uspjeh cijele momčadi.
Koliko je pogreška protiv Perugije bila važna za tvoj tamošnji status?
- Tu sam napravio grešku krajem prvog dijela, istrčao sam na loptu, ona je sklizla, dobila ubrzanje i ja je nisam stigao, ali na sreću mene i ekipe nismo primili gol. Kasnije sam čak spasio momčad u dvije situacije. Bilo je to četvrto-peto kolo i nastavio sam dalje braniti, tako da taj susret nije bio nikakva prekretnica.
Što se onda dogodilo da si izgubio status prvog vratara?
- Ne znam, trebalo bi pitati trenera.
Koje su ti najdraže utakmice na kojima si branio u Italiji?
- Jedna od njih mi je sigurno ona protiv Juventusa kući. Izgubili smo autogolom 1:0, ali pohvatao sam baš sve što sam mogao i naravno da pamtim te trenutke. I protiv Napolija sam uhvatio neke lopte za koje nisam ni smatrao da mogu, ali sam i imao pogrešku iz koje sam puno naučio. Ostali smo 1:1.
Kad smo već kod pogrešaka, nema tog vratara koji ih nije napravio. Što bismo tek trebali reći na Kariusa u finalu Lige prvaka ili Llorisov dribling u finalu SP-a...
- Mi imamo posebnu vrstu zanimanja, ali svaki golman jako voli svoj posao. To nikad neće shvatiti netko tko nije branio. No, to zna biti i nezahvalan posao jer ljudi misle da je normalno kad nešto obraniš, a ako se desi greška, onda si glavni krivac. Ja sam to prihvatio i nemam s tim problema. Nismo roboti, ali poanta je pogreške svesti na minimum.
Koji je vratar po tvom guštu?
- Volio sam Casillasa jer smo bili sličnih karakteristika. Dopao mi se i kao osoba jer važno je da kad dođeš u grad ljudi za tobom ne govore: 'On je smeće. Bahat.' Bitno mi je da budem svoj, normalan i čvrsto na zemlji, a to sam pronašao u njemu. Isplivalo je puno vrhunskih golmana, od Neuera pa dalje, ali najviše sam zavolio Casillasa.
Jesi li vidio gol Evertona na Poljudu?
- Da. Ono se po meni dešava jednom u sto godina. Žao mi je Dantea, po meni je stajao gdje je trebao jer kad je lopta na centru ne možeš biti na crti, no na njegovu nesreću je Sigurdsson pogodio 'snajperom'.
Kako se osjećaš u velikim utakmicama, imao si ih dosta u Serie A?
- Ne znam kako drugi, ali meni one nisu nikakav pritisak. Dječačka želja mi je bila sudjelovati u njima, a sada braneći derbije imam dodatan motiv koji me drži koncentriranijim. Ipak nije isto kad su ispred tebe Dybala, Higuain ili netko drugi. Bez želje da ikoga potcijenim. Da si nisam posložio glavu, možda bih izgorio u želji, ali rano sam otišao od kuće i dosta brzo sam morao odrasti. Sad mi je sve ovo skupa velika čast i gušt.
Ajmo se vratiti na tvoje odrastanje...
- Rođen sam u Varaždinu, a podrijetlom sam iz malog sela u Zagorju od 500 ljudi.
Postoji li tamo nogometni klub?
- Da. Milengrad je klub iz sela Zajezda. Tamo sam počeo kao igrač dvije i pol godine.
Nije to ni malo, dugo si igrao...
- Od tamo sam prešao u Tondach u Bedekovčinu, gdje sam još godinu i pol bio igrač. I to u vrhu napada. Glavom sam najviše davao golove.
Evo tko će nakon Karla Letice zabiti iz igre...
- Ja sam već jednom braneći za Inter zabio gol glavom. Bilo je to protiv Zadra u zadnjoj minuti za 1:1.
Kako je došlo do tvog prelaska u Zaprešić?
- Imao sam mogućnost ići u Varteks, ali u tom trenutku se nažalost klub raspadao. Na nagovor tajnika Intera i trenera Rumbaka, otišao sam u Inter i tamo sam bio od starijih pionira.
Za mlađe selekcije nisi puno branio, u tvom 1996. godištu su bili ispred Marić (tada Rapid) i Grbić (tada Hajduk)...
- Bio sam treći vratar te generacije. Njih dvojica su se skidali, a ja sam bio na tribini. No, prošli smo kao generacija u-17 na Europsko i Svjetsko prvenstvo, a u konačnici je uvijek uspjeh kolektiva najvažniji.
U u-21 si standardno prvi vratar, bio si prošle sezone ispred Letice...
- Karlo i ja smo u super odnosima. Nedavno smo se čuli i drago mi je što mu je dobro krenulo u Belgiji i da je osvojio trofej u prvoj utakmici. On nikad nije imao problema s tim što sam ja branio. Isto tako, da je on branio u meni ne bi bilo ljutnje. Najružnije bi bilo ako ste prijatelji da se netko ljuti. Ponavljam - najbitniji je u konačnici uspjeh kluba ili reprezentacije.
Vratari Hajduka su već u pravilu i 'jedinice' A-reprezentacije...
- Predstavljati svoju zemlju je nešto posebno, tko nije bio u toj situaciji to ne može razumjeti. Reprezentativni vratari iz Hajduka su sve uglavnom domaći dečki, ja dolazim iz drugog kraja Hrvatske, ali pokušat ću dosegnuti njihov uspjeh. Mi smo u Hajduku sami sebi postavili visoke ciljeve jer igramo za klub, navijače i naše obitelji. Privilegija je što možemo toliko ljudi razveseliti, nema šanse da ne izginemo na terenu već od prve utakmice, a uspjeh kolektiva je ono što može izbaciti pojedinca.
Kakvo je tvoje mišljenje o HNL-u?
- Nakon pedesetak utakmica u Italiji imam drugi pogled, ali drugačije sam na sve gledao kad sam stao na vrata Intera jer je i to bilo ispunjenje mog sna i nešto savršeno. Na moju sreću, nisam se s tim zadovoljio. Mislim da će se HNL ukupno dignuti kad se poprave uvjeti na stadionima, a što se tiče igrača, on je potcijenjen u odnosu na realnu kvalitetu.
Jesi li već branio na Poljudu?
- Da, u porazu Intera od 4:0. Tad je bio dosta popunjen Sjever, a bila mi je to prva utakmica na kojoj sam mogao osjetiti nekakvu atmosferu u hrvatskom nogometu. Padala je kiša, ali pamtim taj dvoboj makar rezultat za moju tadašnju momčad nije bio dobar. Kad dođe puno više ljudi, bit će to druga priča, na moju sreću sam imao priliku već braniti pred preko 35.000 ljudi.
Kakvi su navijači Palerma?
- Na jugu Italije su baš temperamentni. Dolazim iz sredine koja je slična ovoj, taj spoj ljubavi i nogometa je na puno većoj razini na jugu nego na sjeveru. Otprilike znam što me može očekivati s tribina, pritisak se pojačava, ali i želja i dodatan poticaj da se pokažeš.
Slavia, Steaua... Izgleda to dobra prilika za prolaz u Europi...
- Ja volim gledati u budućnosti, ali ne bih htio nikoga potcjenjivati jer se puno puta možeš opeći na imenom slabijim ekipama. Moramo u četvrtak ostvariti dobar rezultat kako bi nam u uzvratu bilo lakše, to je najvažnije od svega. Onda ide prva prvenstvena utakmica u Osijeku, pa uzvrat u Bugarskoj. Naravno da nam je ždrijeb bio dobar u odnosu na to kako je moglo ispasti, ali opet kažem da ništa nije kako se čini jer svaka utakmica počne sa 0:0. No, naravno da imamo velika očekivanja, a uz dobar rad, vjeru i pomoć publike se nadam da ćemo za koji tjedan moći pričati u još vedrijim tonovima...