Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Preminuo je šjor Špiro Milevčić, pretplatnik Hajduka od 1959. godine

Preminuo je šjor Špiro Milevčić, pretplatnik Hajduka od 1959. godine

U 84. godini nas je napustio dobri duh dalmatinskog nogometa

U 84. godini je preminuo šjor Špiro Milevčić, pretplatnik Hajduka od 1959. godine, te dugogodišnji nogometni djelatnik. Šjor Špirovo je ime otisnuto na zidu Poljuda pred ulazom u Odjel za članstvo.

U čast profesoru Milevčiću, dobrom duhu dalmatinskog nogometa, donosimo intervju kojega je dao za list 'Naprid Bili' prije točno deset godina, 28. kolovoza 2008. godine. Autor teksta je Ante Duplančić.

-----------------

Profesor Špiro Milevčić slavi jedinstven jubilej - već je 50 godina Hajdukov pretplatnik! Pola stoljeća on redovito uoči sezone kupi ulaznice za sve susrete, a s njegova navijačkog, pretplatničkog mjesta nisu ga mogle pomaknuti nikakve društvene promjene. Jedino je morao promijeniti adresu 1979., kada je zbog MIS-a Hajduk napustio stari plac, plinaru i murvu, a čini se i pravi odnos sa svojim 'dvanaestim igračem'.

- Blaž je Borčić, moj šurjak, bio dugogodišnji Hajdukov blagajnik. Kad se 1959. godine izgradilo zapadnu tribinu na Starome placu, nije mu bilo teško nagovoriti me na pretplatu. I danas je imam za uspomenu: Red 1, Sjedalo 80, a do mene je na broju 81 stalno sjedio moj punac Božidar.

Išli ste na plac i prije pretplate?

- Naravno. Bio sam na jednoj od prvih utakmica odigranih poslije II. svj. rata 1945. godine, kada su Rusi doletjeli svojim ratnim avionom i svojim sucem. Kad su istrčali u gaće trikvartače smijuckali smo se, a kad je sudac dosljedno za njih krao, morali smo mučat. Takva su bila vremena. Nisu smjeli izgubiti.

Rodili ste se 11 godina prije te utakmice, znači 1934.

- Da, i to u ne baš balunjerskoj sredini, u Jelsi na otoku Hvaru. Eto, brzo su se moji preselili na vrh Lučca, u Kuzmanićevu broj 4. Tu je postojala 'Sloga', više klapa nego klub, koja je sudjelovala u poslijeratnom natjecanju Divlje lige. U biti, od tada pratim nogomet.

A sjećanja naviru…?

- Izvadio sam pet utakmica kojih se posebice sjećam: 

1. Hajduk – CDKA (Moskva) 0:2, 16. 12. 1945. godine, o kojoj smo već nešto rekli. Vodio me otac Vicko, kojemu je posljednja želja pred smrt bila vidjeti novi stadion. Ispunili smo mu želju i poveli ga izravno iz bolnice.

2. Hajduk – C. zvezda 2:1, 29. 10. 1950. godine. I sada vidim Vukasa i Broketu. I sada čujem Žuvelin govor na Pjaci, pa veseli đir po gradu u slavu osnivanja Torcide.

3. Hajduk – Dinamo 1:4, 2. 12. 1962. godine. Bio je to vrlo tužan i ružan oproštaj Vukasa od splitske publike. Ružan zbog toga što se Dražan Jerković nakon utakmice došao rugati publici na istoku.

4. Hajduk – Sarajevo 2:1 1967. godine. Osvojen je prvi Kup maršala Tita za kojim se toliko žudilo. Sjećam se golova Ferića i Obradova i vrlo kvalitetnog Sarajeva te posebice suca Jakšea. Ispred mene je sjedilo cijelo Hajdukovo rukovodstvo, što im dotad nije bio običaj, kao da su bili sigurni u feštu.

5. Hajduk – C. zvezda 4. 5. 1980. godine. 'Umro je drug Tito', javio je Ante Skataretiko, tadašnji predsjednik Skupštine općine Split. Taj muk neću nikada zaboraviti. Ljudi su gazili kao po zraku, nitko nije izustio riječ.

Pretplata i dalje teče?

- Do kraja. Na starome smo placu dobivali karte na kojima je pisalo za koju su utakmicu, spojene spajalicom, a danas ulazimo karticom. Za europske smo utakmice kupovali ulaznice kao i svi drugi.

Jesu li vas se ikada sjetili?

- Pozvali su me za 45. obljetnicu pretplatničkog staža i darovali mi pribadaču za kravatu sa značkom Hajduka. I moja je supruga Eka pretplaćena, plivala je i igrala veliki rukomet kraj plinare, pa i sin Dražen. Svi smo imali pretplate i za košarku sve do ispadanja 'Žutih' u Drugu ligu. Sasvim je logičan obiteljski slijed da mi je unuk Toni-Špiro od rođenja član Hajduka, zar ne?

----

Život uz dalmatinski balun

Špiro je Milevčić 21 godinu obnašao zadaću povjerenika za natjecanje pri Splitskom nogometnom savezu, od toga je 11 godina vodio dalmatinski nogomet.

Po završetku Učiteljske škole, s nepunih 18 godina, zapošljava se kao učitelj u Ogorju gornjem gdje inicira gradnju pravoga nogometnog igrališta (Muć).

Studira i završava najprije Višu pedagošku pa Filozofski fakultet (povijest).

U Kaštel Sućurac dolazi 1965. za upravitelja škole, gdje je postao volonterski tajnik 'Jadrana', a svi koji su ga poznavali, pamtit će ga kao osobu za koju se uistinu može reći da je bila dobri duh dalmatinskog nogometa.

Vaša reakcija na temu