PRIČA IVANA BOKE: Dostavljao je robu i zakasnio na zadnji trening pred Dinamo, a sutra čuva Ademija!

Sloga je danas u 15 sati odradila zadnji trening pred povijesnu utakmicu Kupa s Dinamom, a jedini koji je zakasnio (i to pola sata) bio je vezni igrač - Ivan Boko. U Mravincima ga obožavaju, a u trenutku kada je pored igrališta parkirao veliki Saponijin kombi, razvukao je širok osmijeh, te izašao u majici za trening.

- Idem samo do svlačionice obući kopačke - kazao nam je.

Njegova nogometna priča je potpuno atipična za mladog igrača (1998. godište). U vrijeme kada igrači odrastaju birajući žute, narančaste, zelene i tko zna kakve još najmodernije dizajnirane kopačke, a roditelji ih vozaju na treninge, prava je rijetkost naići na sasvim suprotnu priču...

- Dijete sam s Bilica, gdje sam igrao uglavnom mali nogomet i cageball, a onda sam se kao stariji pionir upisao u Slogu. Znao sam da je to kasno za početak velikog nogometa, te nisam ni pomišljao na Hajduk, Adriatic ili Split. Mravince su mi bile blizu, nekoliko stanica autobusom. Odlučio sam pokušati.

Kako je bilo na početku?

- Fenomenalno. Došao sam kod trenera Željka Jeličića koji me stavio u špicu. Nisam se tada znao kretati po terenu, on me učio kako otvarati prostor, igrati bez lopte. Pomoglo je i to što sam već u prvoj utakmici u Mravincima protiv Solina zabio pogodak. Pobijedili smo sa 2:1 i tada sam odlučio ozbiljnije se baviti nogometom. Kasnije smo u kadetima osvojili prvenstvo, bili su to baš sjajni dani.

Tvoja priča je zanimljiva i jer si se u jednom trenutku ostavio nogometa, te krenuo trenirati - atletiku!?

- Kao junior sam u jednoj utakmici protiv Orkana iščašio rame, a nakon stanke i nekog unutarnjeg nezadovoljstva sam prešao u ASK-a. Tamo sam čak i pobjeđivao u nekim internim utrkama. Trčao sam na 100 i 200 metara, ali mi je trener Frane Jukić govorio da u perspektivi mogu biti dobar 400-metraš. Svo to vrijeme me trener juniora Sloge Ivica Grubišić zvao da se vratim nogometu.

I kada si se odlučio na povratak?

- Dobio sam prvi posao dostavljača u pizzeriji Garfield... Čuj, i kad ideš s prijateljima na piće netko to treba platiti. Bio sam tada još junior i znao da se ne mogu ozbiljnije baviti atletikom, te sam jednom zgodom nazvao trenera Grubu, te mu kazao da bih se ipak vratio. 'Za tebe uvik ima mista', odgovorio mi je.

Nedugo nakon toga si već debitirao za seniore...

- Naravno da pamtim i dan kada me trener Siniša Jalić pozvao da im se priključim. Bilo je to pretprošle sezone za utakmicu protiv Uranije u Baškoj Vodi. Nisam ušao u igru, ali sam odmah nakon toga debitirao i od tada igram standardno. Prošla sezona je bila za pamćenje, a o ovoj da i ne govorimo.

Najdraža pobjeda?

- Kad smo visoko porazili Solin u finalu Županijskog kupa, dva dana smo slavili. Taj mi je trijumf mrvu ispred onoga u Koprivnici, makar je i taj bio baš sladak, posebno zbog velikog broja naših navijača na tom gostovanju.

Kaže trener Jalić da ste se u 4 ujutro vratili iz Koprivnice, a da si ti najranije išao na posao...

- Navio sam sat za 6.30 i krenuo... To mi je sad već normalno. Kad imam dostave u Zadru ili Metkoviću, onda znam zakasniti na trening. Tako je bilo i danas, vozio sam iz Zadra direktno na igralište. Ako sam negdje bliže, onda sve stignem. 

Znaju li u firmi da igraš u srijedu Kup s Dinamom?

- Naravno da znaju. Sad im je to u Osijeku glavna priča. Dobio sam slobodan dan na dan utakmice.

Zakasnio si na zadnji trening, a u Kupu čuvaš Ademija, kojega je trener Bjelica najavio u sastavu.

- Sigurno mogu trčati brže od njega, a ako me on slomije, ja ću mu čestitati. Bit će tu borbe, svi ćemo dati sve od sebe.

Kakav je ritual na dan utakmice?

- Početak je u 15.30, što znači da ćemo se u 13.45 svi naći na piću u onom kafiću pored klupskih prostorija, te napraviti sastanak. Uvjeren sam da nećemo razočarati, ovo nam je utakmica života. Nikad nigdje u životu nisam trenirao, osim u Sloge, tko je mogao zamisliti da ću igrati službenu utakmicu protiv Dinama?!

Ima li kod vas igrača za veće klubove, čak i za Hajduk?

- Mislim da su stoper Andabak i napadač Marović za veći rang. Također i drugi napadač Katić, kojega pogledom ne možeš uhvatiti. Možda i brži od mene, ali prije 'pukne'. Cijela momčad je baš super, dobra smo klapa i bila bi nam velika satisfakcija osvojiti prvo mjesto u prvenstvu.

Što vam je trener Jalić rekao uoči Dinama?

- Ništa posebno. On je prvenstveno dobar čovjek koji se super ponaša prema igračima. Nikad mu nije ispod 20 igrača na treningu, a ima ekipa gdje ih dođe sedam pa nemaju što raditi nego 'ukolo'. Jalić zrači optimizmom, ali nema tu velikih riječi. Kaže da ako nas treba motivirati za Dinamo, onda ne trebamo ni igrati nogomet. Radi se baš ozbiljno, valjda zato i imamo rezultate. 

Što ćemo na kraju poručiti navijačima?

- Najprije - ne zovite me više za ulaznice. Nevjerojatan je broj zahtjeva znanih i neznanih. Uživat ćemo svi zajedno protiv Dinama, a samo Bog zna kako će završiti. Zadnju njihovu europsku utakmicu sam gledao u kvartovskom kafiću na Bilicama, gdje me ekipa zafrkavala 'lako in je protiv Fenera, Sloga će in dat papra'. Ma ni meni još ne ide u glavu da ću protiv njih istrčati na teren, ali isto tako znam i da nećemo razočarati. Borit ćemo se svi zajedno do zadnje kapi znoja! To je jedino što mogu obećati...