PRIČA ZORANA VULIĆA: Debitirao je kod Tomislava Ivića, s Hajdukom je kao igrač i trener osvajao prvenstva i Kupove, te je igrao i četvrtfinale Lige prvaka!

PRIČA ZORANA VULIĆA: Debitirao je kod Tomislava Ivića, s Hajdukom je kao igrač i trener osvajao prvenstva i Kupove, te je igrao i četvrtfinale Lige prvaka!

Slavlje je počelo još u Varaždinu, a doček koji je bio u Splitu nemoguće je ponoviti - govorio je nakon titule 2000/01

Ponikao je u Hajdukovom inkubatoru, već s nepunih 18 godina bio je priključen prvoj momčadi. Debitirao je kod Tomislava Ivića u 3:0 pobjedi protiv Partizana, tada je ušao kao zamjena. Zoran Vulić, o njemu je riječ, prvi put kao starter zaigrao je u Sarajevu kontra Željezničara. Završilo je 1:1, a Vulić je postigao pogodak. 

- U tadašnjem Hajduku bilo je teže upasti u ekipu nego danas. Igrači su ostajali do 28. godine i nije bilo lako ući među te 'prekaljene vukove' - rekao je jednom prigodom Vulić o svojim igračkim počecima. 

Njegov pokojni otac Ante legendarni je čuvar mreže 'bijelih', a isto je želio i od sina. Da stane među vratnice. No, Zoran je bio sve, samo ne vratar. Prošao je sve brojeve, od 2 do 11, a na branku nije želio stati. U Hajduku je započeo karijeru, a onda je i završio. Između početka i kraja u Splitu imao je epizode u Nantesu i Mallorci.  Ukupno je za Hajduk odigrao 417 susreta i postigao čak 84 pogotka, iako mu je primarna zadaća bila čuvati svoja vrata. No, stizao je i prema naprijed, krasio ga je jak udarac, dobar dio pogodaka zabijao je udarcem iz daljine.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 25 puta, postigao pritom jedan pogodak. Bio je dio reprezentacije Jugoslavije koja je 1990. sudjelovala na Svjetskom prvenstvu. Nakon osamostaljenja zaigrao je tri puta za Hrvatsku, bio je i dio povijesne utakmice protiv SAD-a. Kao igrač s Hajdukom je osvojio pet trofeja; dva Kupa maršala Tita, dvije titule prvaka Hrvatske (pamti se njegov gol Zagrebu za titulu 1994.) i jedan Kup Hrvatske. Bio je i važna karika momčadi koja je u sezoni 1994/95 igrala četvrtfinale Lige prvaka.

Igračku karijeru završio je 1995. u Hajduku, a na istom je mjestu započeo i trenersku. Bilo je to u sezoni 1997/98 kada je odradio posljednjih pet kola. Nakon toga je otišao, da bi se potom vratio u šampionskoj sezoni 2000/2001. Tada je naslijedio Petra Nadovezu nakon četiri kola, a sezona je okrunjena na briljantan način, pobjedom u Varaždinu protiv Varteksa 4:2. Bila je to invazija navijača 'bijelih' na Varaždin, a golove vrijedne titule zabili su dvostruki strijelci Ivan Leko i Stanko Bubalo. Za Varteks je, pak, zabio i Saša Bjelanović koji je sada dio poljudske priče.

- Taj doček u Splitu nikad neću zaboraviti. Slavlje je počelo još u Varaždinu, a doček koji je bio u Splitu nemoguće je ponoviti - prisjetio se tih vremena Vulić koji se nakon titule oprostio od klupe.


Na njegovo je mjesto stigao Nenad Gračan. Ipak, Vulić se brzo vratio i dvije godine kasnije je s Hajdukom osvojio i Kup, u finalu je svladan Uljanik. Njegove zasluge nitko ne može oduzeti ni iz sezone 2003/04 kada je smijenjen tri kola prije kraja nakon poraza od Dinama. Klupu je tada preuzeo Nadoveza, a na ruku mu je išao kiks Dinama u Zadru u sljedećem kolu, gdje se sjajnim obranama istaknuo Tvrtko Kale.

Vulić je potom jednu utakmicu vodio Segestu, da bi se onda vratio na Poljud, kao šef omladinskog pogona. Nedugo nakon toga spustio se na klupu nakon odlaska Luke Bonačića i ubilježio sjajan start u sezoni 2006/07, sa sedam pobjeda. Ipak, uslijedila je mini kriza koja je rezultirala porazom od Istre 8. travnja nakon koje je Vulić podnio ostavku. Nakon toga je otišao u Rusiju, preuzeo je Luč Energiju, bilo je to početkom 2008., no u Rusiji se nije dugo zadržao. Nakon toga je uslijedila epizoda na klupi Rijeke koja je trajala nešto manje od dva mjeseca. Od veljače 2010. pa do ožujka 2011. bio je za kormilom Istre, da bi se nakon toga vratio u Split. No, ne na Poljud, već u Park mladeži.

Na klupi 'crvenih' proveo je nekoliko mjeseci, od listopada 2012. do svibnja 2013. Uslijedila je epizoda na klupi U-19 reprezentacije Hrvatske, da bi se potom krajem 2014. opet vratio u RNK Split. U tom se drugom mandatu zadržao malo duže, a te je sezone za Splitom igrao finale kupa protiv Dinama u Zagrebu. Split je poražen nakon jedanaesteraca. Nakon Splita uslijedio je odlazak u Moldaviju gdje se zadržao nekoliko mjeseci, no uspio je osvojiti prvenstvo Moldavije.

Uslijedio je odmor od nekoliko mjeseci, pa onda krajem 2016. odlazak u Kazahstan, točnije u Atyrau. Tu se zadržao do travnja 2017., a raskid ugovora pojašnjen je obiteljskim razlozima. Posljednji angažman imao je u Grčkom Apollonu kojeg je preuzeo dok su taborili na dnu ljestvice. Vulić je pokrenuo momčad, ubilježio nekoliko vrlo dobrih rezultata, no krajem godine odlučio je otići. Osim samostalnog djelovanja u trenerskoj sferi bio je pomoćnik Otta Barića u reprezentaciji Hrvatske.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare