PRIČE IZ DALMACIJE Ante Vukušić u školi predaje matematiku i fiziku, a u nedjelju će biti velika uzdanica Hrvaca protiv Hajduka

Nogometna priča Ante Vukušića, ali ne bivšeg Hajdukova prvotimca koji je igrao Europsku ligu i Anderlecht bacio u očaj, već njegova prvog rođaka istog imena i prezimena, po mnogo čemu je posebna u Dalmaciji.

Vukušić je prvotimac Hrvaca, koji dominira veznim redom, a onako snažan s trakom oko glave dodatno poprima ratnički imidž, pa stoga ne čudi što su ga u mladim danima zvali i Gattuso. No, njegova bi priča svakako bila nepotpuna bez dodatka - on predaje matematiku u osnovnoj školi u Sinju, te fiziku u školama u Vrlici i Košutama.

Ante Vukušić je, dakle, istinski intelektualac u kopačkama. Popričali smo s njim nakon nastave, a prije poslijepodnevnog treninga. Znate već, Hrvace u nedjelju igraju derbi protiv Hajduka II na Poljudu, što je bio jedan od povoda da kontaktiramo 33-godišnjeg veznjaka...

- Super je osjećaj kad znaš da ćeš istrčati na najljepši stadion na svijetu. Treniramo, pripremamo se, svakako nam je Hajduk svima dodatni motiv - kazao nam je Vukušić.

Hoćete li 'nakrcati autobus' na vrh šesnaesterca?

- Ma kakvi, nema kod nas bunkera. Radi se ozbiljno s trenerom Medvidom, igrat ćemo svoju igru, pokušati kombinacijom doći do gola, pa što bude.

Tvog prvog rođaka Antu zna cijela Hrvatska, kako to da ste dobili isto ime?

- Mi smo od dva brata djeca, a obojica nosimo djedovo ime. Interesantno je da se nitko prije nas u familiji nije bavio nogometom, a sada sa mnom u Hrvacama igra i Antin brat Marko, koji je mlađi i brži od njega, te mislim da može napraviti lijepu karijeru.

Je li ti ovo prvi put da igraš na glavnom terenu Poljuda?

- Ne. Odigrao sam svojedobno na istom terenu prvenstvenu utakmicu za Solin protiv Primorca. Pobijedili smo sa 2:1, golovima Bralića i Guća. Bio sam tu i sa Zadrom, ali tada nisam ulazio u igru.

Taj dio tvoje karijere malo je poznat...

- Kao dijete Junaka sam kratko bio u Zadru, debitirao protiv Osijeka i igrao kontra Varteksa, kojemu je tada trener bio Ćiro Blažević. Otišao sam nakon svađe s Renom Sinovčićem, a sljedeća destinacija mi je bio Kazahstan, klub Atyrau, u kojemu je sad Zoran Vulić. Po povratku sam nastupao za Karlovac, odakle sam se vratio u Junak, koji je tada igrao 3. HNL, ali smo s trenerom Jalićem izborili ulazak u viši rang. Drugu ligu nisam igrao za Junak, nego za Solin.

Uz Jadro si ostavio najdublji pečat...

- Sedam godina sam tamo proveo i uistinu me za taj klub vežu najljepše uspomene. Rado se sjetim svog prvog gola za pobjedu protiv Segeste, ali i brojnih drugih utakmica. Pauzu sam napravio tek 2011. godine, kada sam tri mjeseca proveo u Splita. Klub je već bio ušao u Prvu ligu, a ja sam odigrao tek jednu službenu utakmicu u Kupu protiv Marsonije, pa zatražio papire i opet se vratio u Solin.

Igrao si i premijer ligu BiH...

- Trener Boris Pavić me preporučio Čeliku iz Zenice, ali ni tamo se nisam dugo zadržao, već sam se vratio u Solin. S Jadra sam i definitivno otišao u ljeto 2015. godine i ovo je sada moja druga sezona u Hrvacama. Vratio sam se doma, moji su iz Satrića, koji potpada pod Općinu Hrvace i red je da ovdje završim karijeru.

Neće se ljutiti Stipe Doljanin, ali Hrvace mi nikad nisu izgledale kao klub kojim dominiraju intelektualci u kopačkama...

- Hahaha, ali nisam ja tamo jedini koji je igrao nogomet i školovao se. Stoper Zorica je diplomirani pravnik, a Antonio i Vlado Štimac studiraju ekonomiju...

Kako si se ti odlučio na studij, kakav si uopće bio đak?

- U srednjoj školi nisam bio odličan nego vrlo dobar đak. Nisam previše učio, 'bubanje' nisam volio, ali mi je uvijek draga bila matematika.

 Je li teško bilo uskladiti fakultet i nogomet?

- Da budem iskren, nisam upisao faks odmah poslije srednje škole. Izvanredno sam upisao fakultet elektrotehnike tek sa 23 godine, kad sam već igrao u Solinu. Sve se može kad se hoće, danas mi je drago što sam završio tri+dvije godine, a nakon toga i psihološko-pedagoško obrazovanje na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Kako te djeca prihvaćaju?

- Sve je super. U početku im je bilo neobično, ma da budem iskren, i meni je bilo neobično jer u Sinju predajem u OŠ Marko Marulić, koju sam i sam pohađao. Neki profesori koji su meni predavali danas su mi kolege, ali sjajno se slažemo. A djeca kao djeca, neobično im je imati profesora matematike i fizike koji aktivno igra nogomet, ali već sam dva puta s njima zaigrao na školskom igralištu pa im je bilo drago. Moja karijera bliži se kraju i utakmica na Poljudu će mi biti veliki gušt, ali zapravo mi je najvažnije objasniti đacima da se sve može stići kad se hoće, te da nogomet i škola i te kako idu jedno s drugim.