PRIČE IZ DALMACIJE Svetko Ćustić: Ne prođe minuta da se ne sjetim svog Hrvoja, a cilj nam je 2020. godine vratiti Zadar u Prvu ligu!

Na put u Zadar krenuli smo potaknuti informacijom 'po cijele dane je u kancelariji, bori se za klub'. Gospodin Svetko Ćustić primio nas je u kancelariji kluba u kojemu je prije četiri mjeseca preuzeo funkciju direktora. Pozvali su ga da pomogne, a on je odmah zasukao rukave. Kad smo mu rekli da smo došli jer su nam Zadrani rekli da je 24 sata dnevno angažiran oko kluba, odgovorio je...

- To je normalno za nekoga tko dolazi iz privatnog sektora. Puno se radi, nešto smo i postigli, stabilizirali klub, ali nismo trenutno firma koja je jaka, nego smo još u stvaranju.

Tijekom dužeg razgovora je šjor Svetko u više navrata spomenuo sina Hrvoja Ćustića, nogometaša koji je prije devet godina preminuo od posljedica udarca u betonski zid tijekom utakmice svog Zadra i Cibalije. U jednom trenutku smo ga prekinuli, konstatirali da očito ne prođe dan da se ne prisjeti svog djeteta.

- Ne prođe ni minuta - odgovorio nam je gospodin Ćustić.

U tom trenutku smo obojica zašutjeli, a suze su same dolazile na oči. Danas prvi čovjek Zadra ima nevjerojatnu snagu i energiju, a dodatni poticaj mu je velika fotografija sina, koja dominira na ulazu u klub...

- Svaki dan kad dođem, kažem mu: 'Dobro jutro' i idem raditi. On mi je podrška, on mi je sve.

Svetko Ćustić je zasukao rukave u Zadru u najtežim okolnostima od hrvatske samostalnosti. Zadar je danas trećeligaš, a kada je došao...

- Klub je bio u blokadi. Odlična okolnost je što su naši bivši igrači napravili velike karijere, pa smo dobili naknadu za razvoj od Tomasova, Santinija, Vrsaljka, Perice. Za Modrića i Subašića su stigle dok ja još nisam bio u klubu. A, inače, sve su to naša djeca i voljni su pomoći na bilo koji način. Danijel i Luka su igrali s mojim sinom, ali ja ne želim u trenutku dok je Zadar trećeligaš nikoga od njih zamarati s našom pričom. Cilj nam je vratiti klub u Prvu ligu, a onda nek se oni uključe u klub kao predsjednici, sportski diretkori ili nešto treće i vode ga dalje u bolju budućnost.

Prva liga? Učinilo nam se to u ovom trenutku malo preambiciozno...

- Cilj nam je 2020. godine ući u Prvu ligu! Greške su se radile jer da se nisu radile ne bismo bili u 3. HNL, ali napravit ćemo sve da Zadar vratimo u elitno društvo. Ovo su nove okolnosti, plaće su redovite igračima i radnoj zajednici. Nije to nešto veliko, ali dok sam ja u klubu bit će redovito. Radimo i na stvaranju boljih uvjeta na stadionu, izradom panela planiramo zaštititi dio ograde na dijelu gdje je bila zapadna tribina, te da i od toga klub marketinški ima nešto.  Mi smo grad sa 120.000 stanovnika i svi težimo izgradnji boljih uvjeta i povratku u prvoligaško društvo.

Teško da će Zadar već ove sezone u viši rang, Hajduk II bježi osam bodova...

- Mi smo pet bodova izgubili u zadnje dvije utakmice jeseni, a prethodno smo ovdje dobili Hajduka. Hajduku bi možda i bolje bilo da Zadar sad uđe u Drugu ligu. Ne znam kako oni razmišljaju, ali mi ćemo se svakako pošteno boriti do kraja.

Zanimalo nas je malo podrobnije kakvi su odnosi Hajduka i Zadra, s obzirom da su to dvije izrazito prijateljske sredine...  

- Bili smo Jakov Surać i ja u Splitu, napravili sastanak, što mislim da je dobro za Hajduk i Zadar. Imat ćemo suradnju kroz škole nogometa, imati zajednički program. Pošto Hajduk u tome ima više iskustva, njihovi će treneri odraditi dio treninga s našima, smatram da će sve to skupa biti sjajno iskustvo za našu djecu. A po pitanju stvaranja igrača, Hajduk je, naravno, ranije stvarao puno više velikih imena i žao mi je što ih nemaju sada. Hrvatska danas ima tri standardna reprezentativca koji su potekli u Zadru, to su Modrić, Subašić i Vrsaljko, a i Livaković je naše dijete...

Treća liga je ostavila posljedice za Zadar...

- Sva perspektivna djeca su otišla u Dinamo, Lokomotivu, Rijeku i Hajduk, njih dvadesetak. Otišli su nam svi najbolji dečki. Taj kontakt s Hajdukom ne bi značio da djeca odlaze u Split sa 10 ili 12 godina, već da se ovdje školuju i razviju, pa odu. Ne odlučujemo o tome samo mi, ali treba težiti tome da stvari krenu najboljim mogućim putem.

Ne treba ni govoriti za koga Ćustiću kuca srce...

- Hajdukovac sam od glave do pete. Hrvoje je na Poljudu igrao dvije godine s generacijom Srne i Carevića, iako je bio godinu mlađi. Iz Hajduka se vratio u Zadar i za šest mjeseci postao prvotimac sa 17 godina. Također je bio i reprezentativac Hrvatske u mlađim uzrastima.

Svako malo bi nas priča dovela do Hrvoja. Nemojte misliti da je drugačije bilo ni kad bi se spomenulo ime Danijela Subašića... 

- On je moje dijete, odrastao je s Hrvojem, zajedno su počeli igrati nogomet. Njegova je obitelj povezana s mojom, on zna koliko ga poštujemo i volimo. Ne govorim to samo zato što nosi majicu s Hrvojevim likom, već se za njega uistinu može reći - taj je dečko ljudina.

Ali i šjor Svetkova je priča zanimljiva, on je također bio prvotimac Zadra...

- Emotivno sam vezan za klub i nisam mogao dozvoiliti da ga više nema, da nestane. Bio sam ovdje igrač od 1981. do 1983. godine, kada se Zadar natjecao u tadašnjoj republičkoj ligi, gdje su igrali, primjerice, Mladost Petrinja, Segesta, Varteks... Igrao sam špica, a nakon Zadra sam bio i u nekim manjim klubovima. Igrao sam nogomet sve do Domovinskog rata. Dragovoljac sam, uključio sam se najprije u 112. brigadu, pa u Četvrtu splitsku brigadu, gdje mi je pokojni Matijaš bio zapovjednik.

Taj dio njegove priče je praktički nepoznat...

- Mi smo iz Murvice, koja je bila okupirana i spaljena do temelja. Oslobođena je u akciji Maslenica. Nakon toga sam se skinuo i okrenuo poslu. Radio sam vodoinstalaciju, posvetio se firmi koju sam imao i prije rata. To sam radio sve do prije pet godina, kada sam imao infarkt i nisam mogao više fizički raditi. Sad mi mlađi sin Domagoj radi, te ujedno igra Županijsku ligu za Murvicu. Murvica je klub kojega sam ja osnovao 2009. godine, te tamo bio predsjednik do prije godinu dana.

Zadar je, pak, kaže nam dalje šjor Svetko, puno zahtjevnija priča...

-S djecom Zadrov pogon ima više od 400 ljudi, s tim da nam kadeti i pioniri igraju 1. HNL, a  juniori su lani ispali iz Prve lige. Radili smo rekontrukciju omladinske škole, Damir Čačić je postavljen za šefa prije par dana. Ovo je podneblje gdje se rađa talent do talenta i to moramo iskoristiti, a kroz Treću i Drugu ligu stvoriti uvjete da opet možemo igrati Prvu ligu.

Pomaže li Grad Zadar? 

- Oni nas financiraju iz proračuna. Nama je uvijek malo, a njima je puno. Za ovu godinu ćemo dobiti 700.000 kuna, a u prošloj smo imali 1,2 milijuna, s obzirom da smo tada pola godine bili drugoligaši. Kažem, moramo što prije u viši rang, a ako Hajduk II sada i uđe naprijed, smatram da smo mi sljedeće sezone prvi koji će u viši rang. Ambicija svih nas u klubu je stvaranje novog Zadra.

Puno lakše bi klub napredovao da nema dugova iz prošlosti. Priča nam zvuči poznato jer se i Hajduk dugo borio s 'kosturima iz ormara'...

- Svakih 20 dana se netko pojavi s arbitražom. To nam je velik problem, strašno puno novca za klub koji igra u Trećoj ligi. Sljedeća tri mjeseca očekujem deset arbitraža, sve za igrače iz vremena Prve lige. Dosta smo toga uspjeli amortizirati, sad praktički ti dečki zovu mene direktno i kažu: 'Barba Svetko, kad možemo nešto očekivati?' Ja im kažem iskreno i navikli su već da bude točno kako sam im rekao. Nije normalno da ako nekome nešto obećaš, potpišeš ugovor, pa da mu ne platiš. Ne smije se dogoditi ni da struju ne platiš deset mjeseci. Tko će to platiti? Najveći problem je servisiranje dugova iz prošlosti.

Iz navedenih riječi je jasno koliko težak posao čeka Ćustića i suradnike. Ne samo da moraju igrački izboriti ulazak u viši rang, već trebaju i pokriti dugovanja, te odraditi posao na infrastrukturi kako bi klub zaslužio licencu za povratak u Prvu ligu...

- Imamo puno obaveza. Meni je sin izgubio život zbog nečije greške. Kako klub može dobiti licencu za igranje ako nema potrebite uvjete? Ja ne želim tako raditi. Ako imamo uvjete igrat ćemo, ako ne, ostat ćemo u Trećoj ligi. Ne daj Bože da se više ikad u svijetu nekome dogodi isto što i nama. Sve mora biti po Zakonu - tako živim, tako ću i umrijeti. Ne mogu obećati nešto što znam da neću ispuniti. Tako neću raditi. Svi dečki u Zadru sada imaju zdravstveno i mirovinsko osiguranje i plaću. Kad to ne budu imali, ja odmah odlazim iz kluba. Hoću kad mi igrač dolazi na trening i na utakmicu da je veseo i zadovoljan. To smo već postigli, ali nas rezultat baš nije pratio, no vjerujem da će doći i to.

Opet je spomenuo sina...

- Pamtim kad je Hrvoje igrao, pa bi mi rekao: 'Tata, ostavi mi tamo nešto novca'. To nije to, igrač igra prvoligaški nogomet, mladi je reprezentativac i tata mu mora dati 500 kuna za gorivo. To ne ide. Ali ne volim pričati onome što je bilo. Idemo naprijed i gotovo.

Zanimljivu nam je priču ispričao o kalendarima...

- Kad sam rekao svima u klubu da ćemo raditi kalendare, ništa im nije bilo jasno. Hajduk je svoj snimao na našim orguljama, a mi da ne radimo kalendar!? Rekao sam: 'Radit ćemo ga, makar ga ja iz džepa platio'. No, našli smo na kraju i sponzore, ljudi su već prepoznali ovo što radimo. To je priča novog Zadra, radimo i novi klupski portal, a želimo i naše navijače vratiti natrag na stadion. Zadrani vole nogomet, nekad su kolone auta išle prema Splitu gledati Hajduka, a sad kad pričaš o nogometu ljudi kažu: 'To su sve lopovi'. Ajmo pokušati promijeniti tu sliku. Već sam napravio odličan kontakt s navijačima, za početak ćemo svi zajedno urediti ogradu oko igrališta, popraviti je, opiturati...

Istaknuo je i doprinos Jakova Suraća i Zvonimira Jurića, zapravo je u svakoj rečenici želio naglasiti da ima kvalitetne suradnike s kojima radi na nekoj potpuno novoj priči zadarskog dogometa. Šjor Ćustiću smo na rastanku poželjeli puno sreće na toj 'dugoj cesti' koja vodi do potpunog financijskog oporavka i povratka kluba tamo gdje Zadar po broju nogometnih talenata svakako zaslužuje biti.