Pročitajte pismo kojim se Ivan Kos oprostio od Hajdukovih djelatnika

Ivan Kos se danas oprostio od Hajdukovih djelatnika. Na rastanku im je svakome na njegov mail uputio pismo koje prenosimo u cijelosti: 

'Dragi kolege, poštovani djelatnici Hajduka,

Za sve s kojima sam do sada komunicirao ovim putem vrlo dobro znate da nisam ljubitelj dugačkih mailova, ali obzirom da vam danas šaljem svoj posljednji službeni mail, nadam se da mi nećete zamjeriti što je malo opširniji.

Uskoro više ni formalno neću biti predsjednik HNK Hajduk i imao sam potrebu ovim putem od srca vam zahvaliti na suradnji i suživotu u prethodne dvije godine. S kolegama i kolegicama na poslu nerijetko provodimo više vremena nego s obitelji i bliskim nam ljudima. Takav je danas ritam života, a život s Hajdukom sigurno nije iznimka. Uzimajući u obzir težinu i pritisak s kojim smo svakodnevno živjeli i radili u ovom klubu mogu reći da sam osobno sretan u kakvom smo ozračju  proveli veći dio vremena.

Imao sam čast koja dopadne rijetke, a kojoj se nadaju mnogi. U svakom trenu svjestan veličine kluba u koji sam došao i odgovornosti koju mjesto prvog čovjeka Hajduka sa sobom nosi, proživio sam zasigurno najintenzivnije godine u svom poslovnom životu. Puno sam naučio, puno toga spoznao pa i kroz pogreške kojih je sigurno bilo. Iskreno vjerujem da sam zahvaljujući vašoj podršci i suradnji sa svima vama uspijevao dati svoj maksimum. Zahvaljujući vama, iz Hajduka odlazim kao potpuniji čovjek i rukovoditelj. Bilo je teških trenutaka iz kojih izvlačim pouke, bilo je lijepih trenutaka koje pamtim s osmijehom. Oprostite mi za svaku ružnu ili neprimjerenu riječ i potez. Ispričavam se svakome kome sam na bilo koji način otežao život, no vjerujte, nikad nije bilo takve namjere. Vodio sam se isključivo boljitkom i napretkom kluba. 

Moj prvi izazov bio je upoznati vas i steći vaše povjerenje. Znam da ste me prije dvije godine dočekali kao nepoznatog vam Slavonca. Mnogi od vas dočekali su me s velikom skepsom, pa su neki nedavno iskreno priznali kako su na početku komentirali: 'A što će taj ovdje?' ili: 'Neće taj preživjeti duže od 7 dana'. Na toj otvorenosti, hrabrosti i priznanju od srca vam hvala. Tek su rijetki, u najboljem slučaju, pomislili da stiže profesionalac kojem ovaj klub emotivno ne znači previše. Kad sam došao nisam poznavao baš nikog od vas, no kroz ove dvije godine upravo od vas crpio sam snagu, inspiraciju, podršku, motiv te uz vas stjecao iskustva. Među vama sam pronašao i ljude koji su me svojim odnosom dugoročno zadužili.

Ove dvije godine posvetio sam svoj život Hajduku, žrtvovao obitelj i privatni život da bi zajednički ostvarili iskorak i zacrtane ciljeve. Srećom, u vama sam pronašao podršku i, ponavljam, zajedno smo pokazali da se može.

Danas, prije nego sam ovo napisao, prošao sam po stadionu i još se jednom pokušao prisjetiti nekih stvari koje smo zajedno odradili. S ponosom mogu kazati da imamo na što biti ponosni - od naših novih terena, svlačionica, nabavljene opreme za rad, učionice, zahoda, dječjeg ulaza i svega onog što je ljudima iz vani jako često tako sporedno i neprimjetno. Nama je to bio život i znam koliko truda stoji iza svakog dobro pripremljenog ručka, odrađenog projekta, svakog napisanog dopisa, svakog čistog poda, fotografije, zelenog terena, videa, začepljene pukotine, složene bilance, svake ušteđene kune za klub, čistog dresa, dobre ocjene u školi ili iza toga da te nasmiješeno dječje lice pozdravi s 'dobar dan'. Znam da sam u mnogim trenutcima tražio i više angažmana nego je to uobičajeno, ali s odmakom sam siguran da sav vaš rad nije bio uzalud. Predsjednici dolaze i prolaze, ali više puta sam naglašavao kako ste vi, vaše iskustvo i vaš rad temelj funkcioniranja ovog kluba. Ostanite vjerni Hajduku i emociji koja vas tjera da dajete više nego biste davali da se vaš poslodavac zove bilo kojim drugim imenom.

Iskreno i od srca svakog od vas molim da bude još prilagodljiviji i još otvoreniji prema novom predsjedniku ili predsjednici, za koje se nadam i iskreno vjerujem da će biti vrjedniji, brži, kvalitetniji, mudriji i, u konačnici, bolji od mene, i to zbog svih vas, a najviše zbog napretka i boljitka Hajduka.

Želim svakom od vas osobno, vašim obiteljima i najbližima puno zdravlja, ljubavi, uspjeha i zadovoljstva u vašim životima, kako u Hajduku, tako i u onom malom preostalom dijelu dana koji ostaje poslije radnog dana.

Nisam baš dobar u rastancima, niti je ovakav rastanak uobičajen. U ekstremnim situacijama, a u Hajduku ih je na pretek, što je većina vas osjetila na vlastitoj koži, razvijaju iskreni, ekstremni odnosi te se sa svojim kolegama, suradnicima ili, nekad, bolje rečeno, suborcima, neminovno zbližiš. Danas želim da znate da, bez obzira na to što vrata mog ureda više neće biti na Poljudu, svima vama moja će vrata uvijek biti otvorena gdje god da budem. Hajduk  je postao neodvojivi dio mene i gdje god budem i što god da budem radio bit će dio mene i mog krvotoka, a svi vi postali ste neizbrisiv dio mog života.'

Hvala vam na svemu.

Vaš Ivan