Foto: hajduk.hr RAZGOVOR S POVODOM Srđan Andrić: Znao sam da je Vušković taj, a i ukupno sam prezadovoljan napravljenom selekcijom!

RAZGOVOR S POVODOM Srđan Andrić: Znao sam da je Vušković taj, a i ukupno sam prezadovoljan napravljenom selekcijom!

Grešaka je bilo, ali smatram da smo radili u puno težim okolnostima te smo iza sebe ostavili jako dobre temelje

Srđan Andrić je bivši trofejni igrač i kapetan Hajduka, ali tema ovog razgovora nisu njegovi igrački dani, već činjenica da nogometno tržište i sada prepoznaje kvalitetu Hajdukove omladinske škole, kojoj je on bio na čelu dvije i pol godine...

- Kad sada pogledam unatrag, prezadovoljan sam kako smo radili i kakvu smo selekciju igrača napravili. Da smo u nekim segmentima mogli još i bolje, to također stoji, ali mnogo je faktora utjecalo na rad tadašnjeg omladinskog pogona - rekao nam je Andrić.

Činjenica je da je Hajduk preživio na račun mladih igrača, ali i da je raniji rad u školi nogometa često osporavan...

- Gledajte, ja nakon što sam došao u klub nikad nisam rekao niti jednu lošu riječ o svojim prethodnicima, a ne planiram ni o onome što se dešavalo po mom odlasku. Sto posto stoji da je Hajduk opstao na račun novca zarađenog od prodaje Vlašića, Balića, Pašalića, Radoševića, Vukušića..., da ne nabrajamo dalje. Svi su oni prošli školu na Poljudu, a netko ih je doveo i trenirao.

Sada opet jedino mladi domaći igrači imaju prave ponude. Klub je potvrdio ponudu za Marija Vuškovića, koji je stigao u Vašem mandatu...

- Da, njega sam osobno i doveo. Njegov otac, Danijel Vušković, koji je jako dobar trener, prešao je na naš poziv iz Solina u Hajduk. Mario je tada bio mladi talent RNK Splita, a ja sam Danijela počeo nagovarati da ga prebaci na Poljud. On se neko vrijeme nećkao, govoreći: 'Ne bih htio da ljudi pomisle kako dolazi radi mene'. No, mi smo ga htjeli isključio zato što je bio jako talentiran i mladi reprezentativac. Naravno da mi je sad drago kada vidim da ima ponude iz Serie A, ali to je bilo očekivano.

Jeste li i za Domagoja Bradarića tada očekivali da će postati jedan od najtraženijih igrača?

- On je bio dio jako talentirane generacije 1999. godišta, koja je obilovala potencijalima za prvu momčad. Znali smo odmah da je 'taj', ali talent broj jedan u toj generaciji je bio Maganjić. Imali smo s njim velikih problema, da bi na kraju potpisao profesionalni ugovor, a trener Damir Burić ga već kao kadeta stavio igrati za prvu momčad. Epilog je poznat, ubrzo nakon toga je ostvario transfer u Fiorentinu.

Ostao je dojam da vaš problem nije bio selekcija igrača već nešto drugo...

- Treba to otvoreno reći - financije. Najveća je razlika u tome što smo mi tada mogli ponuditi mladim igračima. Mi smo imali tri kategorije stipendijskih ugovora. Prva je bila od 1.600 kuna, druga 2.400 kuna, a treća 3.200 kuna. Primjerice, Vušković je došao igrati za 1.600 kuna. Naša pregovaračka pozicija je u odnosu na neke druge klubove bila jako loša, ali i u takvim okolnostima smo složili kadar na koji sam danas ponosan.

Logično je da se u tom segmentu bilo teško boriti s Dinamom...

- Dinamo je imao daleko veće financijske mogućnosti, ali i utjecaj u reprezentacijama. No, nije nama tada toliko bio problem Dinamo, koliko RNK Split. Igralište im je 100 metara od našega, a nudili su igračima bolje uvjete. Poznata vam je priča oko braće Baturina, ali ima tu još mnogo primjera jako dobrih igrača koji su odlazili kod njih. Tek nakon što su oni potonuli je ta borba za igrače prestala, svi su opet željeli najprije kod nas.

Možete li dati još koji primjer gdje su vas financije kočile?

- Specifična je bila priča kod juniora, a tu je isključivi krivac HNS. Oni su ukinuli 1. HNL juniora i otvorili klubovima mogućnost formiranja druge momčadi. Mi smo je osnovali, što je bio pun pogodak, ali kad je nakon godinu dana HNS opet formirao 1. HNL juniora, predsjednik Brbić nije želio da je igramo upravo zbog financija. Jednako tako se s Hajdukom II planski igrala 3. HNL Jug, nije bio cilj viši rang.

Jesu li to bile dobre odluke?

- Sve u svoje vrijeme. Mi smo tada drugoj momčadi priključili Malokua, Lorenca Šimića, Grbića, Balića pa Vlašića koji je praktički odmah prešao u prvu, te niz drugih igrača. U dopunskoj selekciji su dovedeni Juranović i Tudor koji su ušli u onu kategoriju od 3.200 kuna, zatim i Toma Bašić...

On je nešto mlađi...

- Meni je Tomu preporučio Zoran Vulić, koji je tada vodio U-19 reprezentaciju. Rekao mi je da 'nešto ima u tom malome'. Otišao sam ga pogledati, a potom je sportski direktor Goran Vučević s njim definirao priču. Nije bilo jednostavno jer su njegovi roditelji željeli da zadnji razred srednje škole završi u Zagrebu. Tako smo mi s njim najprije potpisali ugovor, a onda ga poslali u Rudeš, da bi se nakon završene škole vratio. Vrijeme je pokazalo da je sve to skupa bilo jako dobro za Hajduk.

Ono što svi priznaju jest da ste iza sebe ostavili jako talentiranu generaciju kadeta 2000. godišta...

- Najprije, red je spomenuti i sve trenere koji su radili s djecom i oko druge momčadi jer zajedno smo radili dobre stvari, ali i pogreške. Kod tih kadeta je bilo uistinu sjajnih talenata, pri čemu je Palaversa doveden iz Dalmatinca davno prije mene, Šegu smo doveli iz Adriatica, istog ljeta kada i Teklića i Nejašmića... Zanimljiva je priča oko Bajića, koji je stigao iz Cibalije, a preporučili su mi ga treneri nakon odigrane međusobne utakmice, također i vratara Vice Baždarića iz Zadra, za kojega bi se tek trabalo čuti, a sugerirao ga je trener vratara Bikić. Čujte, radilo se, pratilo, željeli smo dovesti sve najbolje za Hajduk, a nismo mogli ponuditi niti stan i hranu. U jednom smo periodu morali smanjiti broj obroka u klupskom restoranu, onda vam je jasno u kakvom je stanju klub bio.

Kako komentirate situaciju gdje Hajduk stalno mora prodavati mlade igrače, a strance koji su dovedeni nitko ne traži?

- Teško je odbijati velike ponude za mlade jer treba sagledati sve tri strane, što je interes kluba, igrača i roditelja ili zastupnika. Prvu momčad ne bih komentirao, a kod mladih je dobra selekcija pola posla. Meni je žao što je oko mog Dubrovnika dugo vremena bilo loše stanje, a cijelo to područje je tradicionalno naklonjeno Hajduku. Sad su se ujedinili GOŠK i Dubrovnik, rad se podigao i mislim da će i na to područje jače trebati baciti oko.

Na kraju, kako danas provodite vrijeme?

- Meni je supruga rodila blizanke u vrijeme dok sam bio u Hajduku. U tom periodu ih nisam viđao jer angažman na Poljudu znači rad 24 sata dnevno pa sada nadoknađujem. U međuvremenu sam završio za UEFA A trenersku licencu i pratim sva zbivanja. No, smeta mi kad čujem 'to prije ništa nije valjalo'. Grešaka je bilo, ali smatram da smo radili u puno težim okolnostima te smo iza sebe ostavili jako dobre temelje i kvalitetnu selekciju igrača.      

Vaša reakcija na temu