PRIČE IZ DALMACIJE Teo Kardum: Meni je Kranjčar bio bolji od Modrića, a iz Dinama sam otišao vlastitom krivnjom

Četvrtoligaš Sloga u šesnaestini finala Kupa Hrvatske igra protiv Dinama. Prvotimcima kluba iz Mravinaca to će biti utakmica života, svima osim jednome...

- Ja sam odigrao svoje s Dinamom, ali drago mi je zbog mojih suigrača što imaju priliku igrati utakmicu na tom nivou. Osobno nemam nikakav imperativ, niti se imam više kome dokazivati - priča Teo Kardum (32), nekad najveća mlada nada Hajduka, čiji je prelazak u Dinamo za to vrijeme bio baš bombastičan.

Jesi li u vrijeme igranja u Dinamu i Interu s Lukom Modrićem mogao slutiti da će on postati jedan od najboljih igrača na svijetu?

- Ne. Tada sam mislio da je Niko Kranjčar najbolji, da je to nogometno savršenstvo. Trenirali smo zajedno godinu dana, a onda je on prešao u Hajduk i osvojio prvenstvo. Bio je i na Poljudu daleko iznad svih.

A Luka?

- Imao je on sličan stil igre kao danas, bio je okretan, razigravao ekipu, ali prije se nije možda toliko respektirao taj tip nogometa. Modrić nije bio okomit kao Niko, koji je imao sjajan prvi korak i šut. No, bez obzira tko voli kakav stil, treba reći da se Modrić popeo na sam vrh i trenutno je igrač broj jedan u svijetu nogometa.

Malo tko pamti da ste Modrić i ti bili članovi Intera u sezoni 2004/05, kada se momčad iz Zaprešića borila za titulu s Hajdukom, a onda vas je na zimu povukao Dinamo. Ćorluka je ostao do kraja sezone...

- Istina, a želim reći da mi je Ćorluka drag prijatelj, veliki gospodin. Ostao mi je u dobrom sjećanju, bili smo u Dinamu jedno vrijeme i cimeri, uvijek je imao kapetansku crtu.

E sad, dok su njih dvojica osvajali srebro na SP-u, ti si igrao ligu otoka Hvara za Varbonj. Tada mi je pala napamet ona priča 'Tko igra za raju i zanemaruje taktiku...'

- Najprije želim reći da sam navijao za njih i uspjeh reprezentacije. I sigurno mi je drago što su to ostvarili igrači s kojima sam dijelio svlačionicu. Svi smo mi isto radili, trenirali, ali puno se okolnosti treba poklopiti za uspjeh. Ja sam imao dvije-tri presudne točke u karijeri kada se sve moglo prelomiti na jednu ili drugu stranu.

Uvijek je ostao intrigantan tvoj odlazak iz Dinama. Odigrao si deset utakmica, zabio tri gola, bio velika nada, a onda si otišao u Varteks.

- Otišao sam jer sam bio mlad i glup. Puno toga se izdogađalo, ali za odlazak iz Maksimira je po meni bilo presudno to što nisam sa Zdravkom Mamićem potpisao novi ugovor. Da jesam, ostao bih. Prvi ugovor s njim sam potpisao još dok sam bio član Hajduka, kao dijete. No, nakon što sam navršio 18 godina trebalo je potpisati novi. Ja sam odugovlačio, nisam želio. Zbog tog nepotpisanog ugovora nisam nastavio u Dinamu, ali to je moja krivica. To tako funkcionira, a i kad pođeš vani, nema neke razlike.

Ti si danas ujedno i trener djece u Jadranu iz Kaštel Sućurca, što bi im preporučio da ih zove tako neki klub?

- Želim još reći da sam najprije bio član Solina, te nisam na početku ni od tamo htio ići u Hajduk. Imao sam svoju ekipu, bilo mi je super uz Jadro. Trener me nagovorio da odem na tri mjeseca, ali to se pretvorilo u četiri godine. Djeci bih sada rekao da ne idu nigdje ako im klub u koji odlaze neće omogućiti sve preduvjete za razvoj. Najveća glupost su kampovi od tjedan ili dva, koje roditelji plaćaju, a tamo ništa ne možeš naučiti. Čista papilova. Ako iskačeš u svojoj sredini, veći klubovi će doći po tebe i dati ti sve da dođeš. Ali ne treba žuriti.

Kada si iz škole Hajduka prešao u Dinamo, je li bilo razlike?

- Kako ne, doživio sam šok. To su dvije potpuno drugačije škole. Naš stil igre u Hajduku je bio što prije doći do gola. Kao napadač sam otvarao linije i znao da će lopta što prije doći u te rupe. U Dinamu se igralo okolo po sto puta, a dobio bih loptu samo kad je sto posto čista situacija.

Koji je trener na tebe ostavio najjači dojam?

- Boris Marin definitivno. Ako sam ja mogao naučiti tehniku, onda može svatko. Imao sam brzinu koju nitko nije i jedan urođeni dribling, ali bih se više umorio raditi na nogu nego trčati. Morao sam obići golmana i ući s loptom u gol da bi bilo sigurno. S trenerom Marinom sam naučio tehniku s obje noge.

Šjor Boris je od ovog ljeta u mirovini...

- Nisam znao. To je stvarno velika šteta za Hajduk. Velika većina igrača će vam za njega reći isto što i ja.

Kad bismo sada krenuli u priču tvojih klubova od Dinama do Sloge daleko bi nas odvelo, ajmo samo preletjeti ono najbitnije...

- U Varteksu mi je bilo ok. Bio sam tamo zadnju sezonu prije početka raspada, bili smo ispred Hajduka, igrali Europu... Ali falio im je novi Herjavec, stalno je bila unutarnja borba tko će prevladati u klubu. Zatim sam bio u francuskom Libourneu, pa FC Nyonu, u vrijeme grčkog Tyrnavosa me ozljeda odvojila od terena godinu dana, igrao sam još za Zmaj, Omladinac, Kamen, Dugopolje, Uskok, Jadran iz Tučepa, gdje smo tada imali rekord neprimljenog pogotka, a onda sam kratko prešao u Orkan zbog mog prijatelja i sjajnog čovjeka Ante Vitaića. 

Zatim si godinu dana proveo u SAD-u, ta je priča jako zanimljiva...

- Položio sam trenersku UEFA B licencu i dobio priliku voditi djecu u New Jerseyju. Zanimljivo je da tamo kao trener radiš 6 do 8 sati dnevno, a onda si slobodan. Ujutro dođeš u klub, imaš doručak, analize, treninge... Njima je to kao svaki drugi posao i traje do osam sati. Kod nas naizgled radiš manje, ali dostupan si klubu od 0 do 24. Ovdje se živi nogomet. Bilo je to lijepo iskustvo, ali stigla mi je ponuda s Islanda pa sam otišao tamo još malo odigrati.

Ne smijemo preskočiti Varbonj, čitali smo ovog proljeća izvještaje našeg Igora Duževića s Forske lige... 

- Tamo ima svega, od stvarno talentiranih momaka, pa do veterana. Ali dojam je super pozitivan jer ljudi žive za tu ligu. Meni je bilo čak i neugodno, dočekali bi me pa odveli u kuću na roštilj. Bacili smo par puta i na balote poslije utakmice, tamo se uistinu uživa u nogometu i druženju. Igrao sam tamo po povratku s Islanda da ostanem u ritmu utakmica.

Evo nas natrag do Sloge i povijesne utakmice s Dinamom...

- Klub iz Mravinaca ima sjajan projekt. Uprava na čelu s predsjednikom Perkom stoji s obje noge na zemlji, ali točno znaju što hoće i idu ka cilju. Mene je iznenadilo na koliko dobar način to funkcionira. Ne rade ništa na prišu, a ovo što su postigli je fantastično.

Kako komentiraš sjajne rezultate u Kupu?

- Solin je Druga liga, a visoka pobjeda je bila potvrda da rade dobro. Nema tu slučajnosti kad pobijediš toliko jakih protivnika. Sloga je spoj mladih i starih igrača, taman takav kakav treba biti. Trener Jalić je baš odličan. Sad smo gubili 1:0 protiv Koprivnice, koja je Treća liga, ali istrčali smo na drugo poluvrijeme uvjereni da ćemo ih dobiti. I uspjeli smo!

Sasvim drugačija će utakmice biti u šesnaestini finala Kupa Hrvatske...

- To bi trebala biti nagrada za većinu naših igrača jer teško da će više imati puno prilike igrati na toj razini i u tom tempu. Iskreno se radujem tom susretu zbog kluba i svih mojih suigrača. I na kraju, ništa nije nemoguće, koliko god u ovom trenutku naše šanse izgledale baš minimalne.