Hugo Almeida: Pritisak je dobar za igrače, on postoji u svakom velikom klubu koji teži trofejima!

Hugo Almeida je zabio dva gola Lokomotivi pa smo ćakulu s njim na drugom katu Poljuda otvorili pitanjem kako se u ovom trenutku osjeća...

- Cijelo vrijeme sam dobro, ali ukupno nije zadovoljavajuća situacija jer nismo pobijedili i ljudi su razočarani.

Možete li usporediti trenutno stanje u Hajduku s nekim drugim situacijama u klubovima kroz karijeru?

- Svugdje je stanje slično kada se ne pobjeđuje. Međutim, ova vrsta pritiska je dobra za igrače jer znači da smo u jako dobrom, velikom klubu.

Pojasnite nam malo...

- U Portu, s kojim sam osvojio prvenstvo, zatim Werderu gdje sam osvojio Kup i bio drugi pa treći u Bundesligi, te Bešiktašu gdje smo osvojili Kup, postojao je ogroman pritisak. To znači da želiš pobijediti, boriti se za trofeje. Ako izgubiš utakmicu i nije te briga, a također i nikoga u klubu, tada nešto nije u redu. Moje su momčadi i gubile finala, što je sastavni dio sporta, ali važno je da težiš najvišem cilju, a ovdje se pokušava nešto postići na tom planu.

Kako gledate na današnje suigrače i koliko je realno da Hajduk ostvari značajniji rezultat?

- Sve što sam do sada odigrao je prošlost. Hajduk ima dosta mlad kadar igrača, gdje možda niti jedna moja bivša momčad takav nije imala. Mislim da možemo nešto napraviti, ali o tome će odlučivati mnogo faktora. Jedan od njih je i sreća, nekad ne odigraš dobro, a zabiješ lake golove, dok te drugi put ne ide, koliko god ti je stalo i trudiš se.

Kakvo ste stanje zatekli u svlačionici, moglo se pročitati i o prepirci Saida i Stipice nakon Lokomotive...

- Mi smo momčad koja radi zajedno, a sve što se događa u svlačionici mora tamo i ostati. Naravno da svi želimo pobijediti, a nema tog kluba u kojemu se ne događaju rasprave nakon utakmice.

Jeste li imali drugih ponuda i zašto ste izabrali Hajduk?

- Imao sam još opcija, a ovdje mi se svidio projekt koji mi je prezentiran. Osjećam se dobro, a nogomet ne igram samo zbog novca. Ja jednostavno uživam u igri, užitak mi je zabijati golove i pobjeđivati. U gotovo svakom klubu do sada sam se borio za trofeje pa tako i ovdje težim da napravimo nešto upečatljivo.

Kako objašnjavate transformaciju od utakmice s Rijekom do Lokomotive?

- Nije to transformacija nego život. U prvoj utakmici mi je sve još bilo novo, klub, jezik, suigrači... Želio sam napraviti nešto dobro, ali to mi je uspjelo tek tjedan kasnije.

Neki će treneri objasniti da je obrana Rijeke stajala visoko pa ste ostali daleko od gola, dok ste protiv Lokomotive stalno primali loptu tamo gdje ste najopasniji, u protivničkom šesnaestercu...

- Taktika nije moj posao.

Koji Vam je trener kroz karijeru ostavio najupečatljiviji dojam?

- Svatko me je nečemu naučio. Počevši od Mourinha koji me gurnuo u momčad Porta, pa sve do Schaafa koji je od mene napravio čovjeka kakav sam danas.

Gdje je u toj priči Slaven Bilić?

-Bio je moj trener u Bešiktašu, gdje je radio dobar posao. Ne bih dijelio trenere na bolje i lošije jer od svakoga nešto naučiš. Bilić živi za nogomet.

Gdje je u toj priči Carrillo?

- On je tipičan predstavnik španjolskog mentaliteta, krasi ga strast za svojim poslom i izuzetno je ugodan čovjek.

Poznato je da ste veliki prijatelj sa Cristianom Ronaldom, kako je on reagirao na Vaš dolazak u Hajduk i je li uopće znao za naš klub?

- Najprije, za Hajduk je čuo baš svatko jer klub ima bogatu tradiciju. A što se ovog drugog dijela tiče, poželio mi je odmah sreću u novoj sredini, no, da budem iskren, manje pričamo o nogometu, a više o nekim drugim temama.

Pred kraj pitanje jednog našeg čitatelja koji zna sve o 'ikonama' i pamti da ste za igranja u Werderu prije svake utakmice pili coca-colu. Radite li to još uvijek?

- Istina je da je tako bilo, ali danas nutricionisti ne preporučavaju to i slična pića koja bih nekada popio.

Zaključimo ovaj razgovor pitanjem kako vidite Hajduk u nastavku sezone?

- Stalo nam je da izađemo iz ove situacije, a najbolji lijek za to su pobjede. Nema se tu više što dodati, već pobijediti prvu sljedeću utakmicu.