DUPLIN OSVRT: Ovo nije trenutak za Carrillovu smjenu, a Almeida je bio u reprezentativnom izdanju

Fotogalerija (65)

Prvo pitanje koje je dočekalo Joana Carrilla na presici nakon remija s Lokomotivom (2:2) bilo je boji li se da će ga nakon ove utakmice predsjednik i sportski direktor nazvati i zahvaliti mu na suradnji. Pojma nemam o čemu razmišljaju Kos i Branco, ali bez obzira na zadnje tri utakmice, ne smatram da je ovo trenutak za smjenu trenera.

Zapravo se Carrillu nema što progovoriti na onome što je napravio od Nove godine pa sve do Evertona. Momčad je rasla još od proljeća i pobjede u Maksimiru, igra također, Španjolac je standardizirao momčad koja je imala glavu i rep, a u vrijeme dok smo slavili prolaze protiv Levskoga ili Brondbyja ni slutiti nismo mogli ovakav crni rujan.  

Činjenica je da Carrillo nije spreman dočekao post-Vlašić eru, te još uvijek traži najbolja rješenja i u hodu preslaguje momčad. Najbolji primjer za to je Fran Tudor, kojega je protiv Osijeka i Rijeke stavio na polušpicu, a onda se nakon dva poraza predomislio i vratio ga na desnog beka, te Juranovića preselio na klupu. Nije to bila dobra ideja, Tudor je kontra Lokomotive odigrao jednu od svojih najlošijih partija u bijelom dresu, a ni Hamza, koji je gurnut više naprijed, ništa nije napravio.

Nevjerojatno je koliko se griješilo u naizgled jednostavnim dodavanjima u trenucima kada se Lokomotiva branila sa svih deset igrača iza lopte, te je trebala nekakva kvalitetna kombinacija ili dupli pas da bi se došlo do prilike. Kad već nije bilo koncentracije ni kvalitete da bi se igrom došlo do šanse, onda je Toma Bašić imao barem pet pokušaja iz daljine, ali svi su bili neprecizni. 

Carrillova ideja s Hamzom na polušpici i Tomom lijevo od Radoševića bila je logična, ali generalno puno neforsiranih grešaka uz izostanak ideje nisu mogli donijeti ništa dobro. 'Bijele' je Stipica spasio od sigurnog pogotka nakon što je Ivanušec od centra išao sam prema vratima, ali ništa nije mogao u 66. minuti kada su Lopez i Nižić zaspali na brzu prizemnu loptu Karačića s desne strane, a Krstanović je sigurno poentirao.

Niti nakon vodstva gostiju Hajduk se nije probudio, a onda je od 72. minute krenuo Almeida šou. Nakon Rijeke smo pisali da je izgledao kao veteran, a sada smo na djelu vidjeli paklenog napadača koji radi razliku i nije slučajno upisao 59 nastupa u dresu reprezentacije Portugala. Samo 18 sekundi nakon ulaska u igru je zabio poslije Saidove asistencije, a onda se u 80. minuti velemajstorski oslobodio čuvara i prava je šteta što mu lopta nije malo bolje sjela na volej. Šemper je obranio, ali definitivno je to bio najljepši potez utakmice.

Nakon što je zabio glavom u 90. minuti  uslijedilo je skandiranje 'Hugo, Hugo'. Malo nam za sriću triba, kaže pjesma, svi zajedno smo možda zreli i racionalni u privatnom životu, ali slijepi i nerealni kad je Hajduk u pitanju. Poraz nas baca u očaj, a pobjeda u euforiju. Hugo je zakucao loptu glavom u mrežu za najavu novog uzleta i otud je odmah na Poljudu sve živnulo, no u zadnjoj minuti nadoknade se opet dogodila dekoncentracija obrane na jednu obranjivu loptu, a činilo se da je na kraju i Stipica mogao bolje reagirati, pokvario je dojam koji je ostavio sjajnom intervencijom s kraja prvog dijela. 

Naravno da smo na kraju svi zajedno bili razočarani. Hajduk je protiv Osijeka, Rijeke i Lokomotive osvojio samo jedan od devet mogućih bodova, te nije iskoristio remije vodećeg dvojca u ovom kolu i mogućnost da im se bodovno približi. Najlakše bi bilo sada svaliti svu krivicu na trenera, ali tu je cijeli lanac odgovornosti u kojemu je on tek jedna od karika. Hajdukova momčad u ovom trenutku izgleda loše, te, bez obzira na prvenstveni debi mladog Teklića, još i neperspektivno, ali nikako ne možemo reći da se igrači nisu borili. Oni su dali sve od sebe, no u ovom trenutku je borba za treće mjesto očito realnost, koliko god se činilo da su Dinamo i Rijeka ranjiviji nego ikada. Jednostavno - Hajduk nije napravio očekivani iskorak, a kriza je stigla u najgorem trenutku po ambicije u tekućem prvenstvu.