Veliki talent omladinske škole 'bijelih' vraća se kroz Hajduk II nakon rijetko viđenog peha...

Na Poljudu ne vole baš kad se piše o igračima koji dolaze u Hajduk II. Ta je ekipa ionako samo filter za prvu momčad, pa nema smisla davati preveliku pozornost pridošlicama. U tom kontekstu već smo notirali dolaske Ivana Jovića iz Zadra i Dominika Perkovića iz Marsonije, a svakodnevni radni ritam doveo nas je i do imena Hamze Mešanovića, lijevog beka koji iz Veleža stiže pokazati koliko može, pa će ostati ako zadovolji... Uglavnom, bit će tu dosta promjena, mnogi će otići, a neki drugi će se pokušati dokazati.

- Vraća nam se i Frane Vojković - čuli smo tako, informirajući se o Hajduku II.

E, to je već priča. Čast svim igračima sa strane koji se pokušavaju afirmirati kroz Hajduk, ali Vojkovićev povratak zaslužuje posebnu pozornost.

Dvije godine se nije sastao s loptom, a radi se o veznom igraču bez kojega se nije mogla zamisliti U-17 reprezentacija 1996. godišta u vrijeme svojih najboljih partija, pobjeda kontra Španjolske ili Francuske. Danas je Alen Halilović u Sporting Gijonu, Duje Ćaleta Car u Red Bullu, Ante Roguljić je iz Salzburga došao u Hajduk na posudbu, Robert Murić je u Ajaxu, a brojni drugi njihovi suigrači su na pragu prvih momčadi svojih klubova.

No, dok su oni tražili svoj put ka afirmaciji na terenu, Vojković se - liječio.

- Praktički sam zadnju pravu utakmicu odigrao još na Svjetskom prvenstvu u Emiratima. Tamo sam otputovao ozlijeđen, nastupio na generalnoj probi protiv Brazila, te u zadnjem susretu s Uzbekistanom. Stradala su mi oba meniskusa, a liječenje je potrajalo predugo, izgubio sam gotovo godinu dana - prisjeća se Vojković.

Ako znamo da je taj SP bio u listopadu 2013. onda je jasno koliko je to duga pauza. Frane se potom vratio, odradio u Hajduku dobre pripreme, priključio se Hajduku II, a onda teško stradao već u prvom dvoboju protiv Solina uz Jadro, u ožujku 2015. godine...

- Štimac je htio udariti loptu, ali je pogodio mene u koljeno, koje je upalo, izdeformiralo se. Iznijeli su me s terena. Čekala me operacija križnih ligamenata koljena, pa novi težak put oporavka. No, i to je sad iza mene.

Praktički je dvije godine jedan od najtalentiranijih igrača Hajdukova '96. godišta i osvajač kadetskog prvenstva s 'bijelima' iz 2012. godine bio izvan terena. A mnogi bi bili 'ruku u vatru' stavili da će baš on uspjeti jer je za zadnjeg veznog davao i dosta golova, često se priključivao napadu.

O svom novom početku u nastavku sezone Vojković kaže:

- Na startu mi je važno samo igrati, a već nakon mjesec-dva želim i jako dobro igrati. Samo neka me zdravlje posluži. Napokon se osjećam sjajno i zapravo jedva čekam prve nove službene utakmice.

Bilo je već takvih primjera igrača koji su se vraćali nakon teških ozljeda i dugih oporavaka. Sjetimo se samo Nikice Jelavića, koji se godinama oporavljao nakon što mu je u kadetskoj utakmici protivnički igrač pao na nogu i polomio je.

No, sve je to sad prošlost, a sadašnjost je da će se kroz momčad Marija Osibova za šansu u prvom sastavu Hajduka, uz brojne prinove sa strane, boriti i igrač koji je imao rijetko viđen peh, te nikad do kraja nije mogao pokazati talent koji nedvojbeno posjeduje.