Boris Ivančić: Hvala svima, ali neću više tražiti pomoć, radije ću umrijeti...

Dalmatinski portal je pratio humanitarnu akciju za Borisa Ivančića s ciljem prikupljanja 300 tisuća kuna potrebnih za tretman u Kini, kojeg je smatrao zadnjom slamkom spasa u svojoj borbi protiv ALS-a, bolesti dijagnosticirane još 2008., koja ga je prije šest godina zakovala za krevet.

Ivančić se jedno vrijeme skinuo s Facebooka, preko kojega je komunicirao sa svijetom, pa osim njemu bliskih prijatelja nitko nije znao što je s njim. Stoga se Boris javio Dalmatinakom portalu. Evo što je poručio:

- Da stavimo točku na i. Evo skoro će godina dana od humanitarne akcije s kojom sam pokušao prikupiti novac za šest matičnih stanica u Kini. Kako je odaziv na akciju bio relativno slab, prikupljeno je oko 90.000 kuna, pa sam otišao u Kijev na transplantaciju dvije jedinice matičnih stanica. Pošto je puno ljudi zainteresirano da li mi je to išta pomoglo ovim putem bih htio javno izjaviti da sam s mog gledišta dobio puno, a iz perspektive zdravog čovjeka malo. Sve je to jadno. Htio bih naglasiti da mi je humanitarna akcija donijela mnoga poznanstva i da su normalne okolnosti to bi bila prijateljstva, ali što je tu je. Iznenadilo me koliko mi je ljudi prišlo, pripomoglo i htjelo pomoći, a isto tako sam i ogorčen na ljude i institucije koji obećavaju, a na kraju je ispalo da su reklamirali sami sebe. Ugodno me pak iznenadio kapetan naše reprezentacije, Darijo Srna, koji je našao vremena između dva treninga da nas posjeti u bolnici u Kijevu. Moje sadašnje stanje je puno bolje nego prije presađivanja matičnih stanica: bolje gutam, bolje govorim i lakše dišem. Cijelo vrijeme sam u kontaktima s doktorima iz Kijeva te su i novi vrlo zadovoljni zaustavljanjem progresije bolesti, te su mi predložili da dođem opet na dodatni tretman. Imam 'problem' što ne volim ni moliti ni kukati (to mi je vjerojatno umanjilo uspjeh akcije), ali za mene nije sve materijalno. ALS mi je uništio fizičko dostojanstvo, ostalo mi je samo duhovno, te ne želim raditi novu humanitarnu akciju. Jer ako izgubim samopoštovanje, gubim i sebe. Isti slučaj i ako umrem... Doslovno, radije ću umrijeti nego moliti. Tako stoje stvari. Još bih se jedan put htio zahvaliti svima.