Renato Čupić objasnio kolegi Markotiću razliku 'hrvatstva' i 'nehrvatstva'

Renato Čupić objasnio kolegi Markotiću razliku 'hrvatstva' i 'nehrvatstva'

Nadam se (kao vječni optimist) da će nakon ovog prvenstva upravo Dalić i nogometaši provest ujedinjenje i u Hrvatskom nogometnom savezu. Pozvati još jednom na vraćanje poštenja i pomirenje

Gradskog vijećnika Renata Čupića smo pitali za komentar riječi njegovog kolege iz Mostovih redova Josipa Markotića koji je prozvao Hajduk zato što nije čestitao reprezentaciji na plasmanu u finale Svjetskog prvenstva. Prije nego što nam je član Pametnog odgovorio, rekao nam je da ovu temu nije želio koristiti za samoreklamerstvo, kao što to političari rade, te da nije ničiji glasnogovornik... 

- Koliko je meni poznato, Hajduk će čestitati reprezentaciji na uspjehu na kraju prvenstva, kako je i uobičajeno u sportskom svijetu. Osobno se nadam da će to biti i uz opasku o nepoštenju u hrvatskom nogometu jer će se mnogi pokušati sakriti iza ovog sjajnog sportskog uspjeha - rekao je uvodno Čupić.

Potom je opširno objasnio svoj stav...

- Kolegi Markotiću iz Mosta nije prvi put da uzima narodni Hajduk u usta pokušavajući na njemu zaraditi političke poene. Da podsjetim, isto je napravio i prošle godine pitajući se tko će vratiti kredit. Kredit je naravno već vraćen u potpunosti. I nisu to samo njegove riječi već jedne klike koja bi se htjela vratiti u Hajduk sada kada radi s dobiti od 45 milijuna kuna u posljednje dvije godine. Da podsjetim, kroz godine je ta klika gurnula Hajduk u dug od 300 milijuna kuna 2008. godine i imala blokiran račun 12 godina. Žalosno je da ti i takvi prozivaju Hajduk, Naš Hajduk i Torcidu za 'nehrvatstvo'. Zar je 'nehrvatstvo' boriti se za poštene odnose u nogometu? Zar 'nehrvatstvo' ne bi trebao biti taj dug od 300 milijuna kuna? Je li ikad Markotić prozvao takve? Je li Markotić ikad prozvao Vrbanovića koji s nepravomoćnom osudom od 3 godine sjedi u loži i time pljuca na instituciju predsjednice? Je li Markotić ikad prozvao Mamića? Jesu li to 'nehrvati'? Jesu li Hajduk, Torcida i Naš Hajduk 'nehrvati' sada nakon što se i sudski dokazao kriminal u hrvatskom nogometu, a na što su upozoravali godinama, a tada nije bilo Markotića da ih svojim objavama zaštiti? Jesu li manje Hrvati ako upozoravaju svojim objavama na tribini o kriminalu i korupciji, ako odaju počast svakom poginulom branitelju, svakoj akciji Hrvatske vojske? Jesu li manje Hrvati ako isti ti idu u Gunju spašavati nasipe, ako idu gasiti požar u Žrnovnicu? Jesu li manje Hrvati kad se viju na tribini zastave svih brigada? Zna li Markotić da je Hajduk rekao NE svim prethodnim vladarima pa i jednom Josipu Brozu Titu, kad nitko nije smio pisnuti.

Članovi Torcide i Našeg Hajduka su još ranih 80-ih na tribini bili preteča onome što će se dogoditi 90-ih. Predvodnici bitke za Hrvatsku kad nitko nije smio uzviknuti 'Hrvatska!', kad su i neki današnji političari sjedili na drugoj strani. Sudjelovali u Domovinskom ratu, ginuli i bili ranjavani. Pratili reprezentaciju po kvalifikacijskim i prijateljskim utakmicama po Azerbajdžanu, Norveškoj, Gruziji, svjetskim i europskim prvenstvima. Radeći nekoliko poslova da bi sebi to mogli to priuštiti za razliku od loža punih kriminalaca koji su išli na velike utakmice avionima i sponzorskim kartama,  na slikanje za medije. Stopirajući i švercajući se po vlakovima. Osobno sam reprezentaciju pratio na svim velikim natjecanjima od Francuske 1998. Nosio ponosno trobojnicu cijelim svijetom.

Za to vrijeme određeni ljudi su punili džepove po Hajduku, koristili Hrvatski nogometni savez kao privatan, uništavajući budućnost mnoge hrvatske djece.

I sad mi recite, jesu li oni manji Hrvati što imaju takav otpor prema savezu, nakon svega što su napravili za Hrvatsku, a drugi to privatno iskoristili. Zar su oni manji Hrvati ako podsjećaju da su naši sjajni nogometaši Luka Modrić i Dejan Lovren izgubili pamćenje na sudu u Osijeku na suđenju Mamiću?

Za primjer ću vam reći događaj sa Skalica gdje bi ljudi iz otpora dolazili u protivničkim dresovima, ali srce zatitra i na kraju zapali baklju za pobjedu Hrvatske. Suze ide jer su im neki ukrali nogomet. Trgovi su puni ponosnog naroda, i neka su, ne moraju svi znati dubinu problema hrvatskog nogometa, napaćenom narodu treba veselja. Ne trebaju se još svi opterećivati problemima u nogometnom savezu, i kriminalom pojedinaca. Ali zato i ne oduzimajte domovnicu onima koji znaju za te probleme, i koji ukazuju da im je na jednak takav način oduzet nogomet u domovini.

Čovjek kojem lopov opljačka kuću drugačije razmišlja o njemu od onoga što to pročita u medijima.

Ne mislim Markotića osuđivati, dapače, neka ima svoje mišljenje, ali neka razmisli o svim ovim stvarima, neka razgovara, neka dogovori sastanak s tim ljudima, neka se sam uvjeri jesu to 'orjunaši' ili Hrvati. Inače, mi Hrvati slabo poštujemo tuđe mišljenje i slabo razgovaramo, po najnovijim istraživanjima samo 20% vjerujemo jedni drugima, najmanje u Europi. A bez razgovora, uvažavanja mišljenja i argumenata nema Hrvatskoj naprijed. Dapače, sve nas je manje zbog tih razlika, zbog slabe ekonomije, zbog nepoštenja. Demokracija je to, a demokraciji se treba učiti, i poštovati različitosti.

Da je kolegi Markotiću lakše razumjeti mogu i politički objasniti. Predsjednica i premijer Hrvatske su odabrani voljom hrvatskog naroda, po njegovome, oporba ne bi trebala postojati jer se time ruši Hrvatska.

Osobno sam uvijek da se odjeli sport od politike, nogometni talent od ljudskosti. Uvijek treba isticati nogometni talent, ali i upozoriti na kriminal jer nam nema Hrvatske bez toga. Znači 'Sine, budi Modrić nogometaš, a ne Modrić iz sudnice. Voli svoju Hrvatsku uvijek'. I nije nitko manji Hrvat ako na to upozori. Dapače. Osobno, ne volim onu ekstremnu 'da Bog da sve izgubili' iako svi koji smo više upućeni znamo da će novac osvojen na prvenstvu opet otići na neke čudne 'promidžbene' usluge, kao i svih prethodnih godina. I da će bitka za pošteniji savez time postati još teža. Dovoljno je slušati priče o nekom grandioznom stadionu od 400 milijuna kuna kojeg bi trebali platiti porezni obveznici. Podsjeća li vas to na rukometne dvorane, i tadašnju euforiju? Upravo ta euforija i uvijek izraženo domoljublje naroda se koristi u dnevno političke svrhe, a zašto, za napraviti samom sebi spomenik. I to je ta hrvatska tragedija.

Zar ne bi bilo bolje da postoji strategija turizma kao u Antalyji? Napraviti desetak kampova s nogometnim terenima po Hrvatskoj s hotelima (a imamo istu klimu kao Turska!) koji će vraćati novac u proračun, zaposliti ljude, umjesto nacionalnog stadiona koji je sutra ogroman trošak i gubitak. Tih desetak kampova bi tijekom cijele godine služilo i kao regionalni centar stvaranja budućih Modrića, Mandžukića i Rebića. Da podsjetim, nisu oni nastali u velikim klubovima nego u Zadru, Slavonskom Brodu i Imotskom. Jesam li manje Hrvat ako i na ovo upozoravam?

Imamo sjajne nogometaše sa sjajnim talentom, koji su ostvarili, malo je reći grandiozan uspjeh. Zamislite, Hrvatska je tek 13. država u finalima Svjetskog prvenstva, od 211 država koje krenu u kvalifikacije (Njemačka 8, Brazil 7, Italija 6, Argentina 5, Nizozemska 3, Urugvaj, Francuska, Čehoslovačka i Mađarska po 2, Engleska, Španjolska i Švedska 1) ... Samo 8 pobjednika je bilo (Brazil 5, Italija i Njemačka po 4, Argentina i Urugvaj po 2, Engleska, Španjolska i Francuska po 1) ... 4 milijarde ljudi zna da je Hrvatska to uspjela … 4 milijarde … kad se probudimo iz sna bit će nam to jasno.

I na kraju, nadam se (kao vječni optimist) da će nakon ovog prvenstva upravo Dalić i nogometaši provest ujedinjenje i u Hrvatskom nogometnom savezu. Pozvati još jednom na vraćanje poštenja i pomirenje. Apsurdno je da će to teško biti upravo zbog novca kojeg su im nogometaši svojim talentom donijeli.

I, vjerujte, to je zbog nekoliko gnojnih pojedinaca u strukturama saveza puno teži posao nego doći u finale Svjetskog prvenstva. Druga opcija je guranje glave u pijesak s onim 'mi smo samo nogometaši'.

Što god bilo, sjajan talent hrvatskih nogometaša ostat će upisan u povijest zemaljske balote vječno, to se ničim ne može izbrisati, najmanje ovim našim razmimoilaženjima u mišljenjima. Hajduk, Torcida i Naš Hajduk oduvijek bili hrvatski i takvi će ostati ma koliko ih pojedinci pokušali oblatiti u svoje političke i ine svrhe. I uvijek su bili i bit će posebni, razmišljajući svojom glavom, van škatula i jednoumlja.

Završit će i ovo prvenstvo, zlatna slova će ostati, boje s lica skliznuti. Tko će se tada boriti za Hrvatsku, i navijati za poštenje? Odgovor znamo. Uspjeh 1998. godine nismo kapitalizirali u ničem, valjda smo nešto naučili.

Iznad svega, Hrvatska!

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare