Foto: Joško Šupić INTERVJU Igor Ćurković: Papa Franjo je dosta socijalno osjetljiv, možda bi pristao izmijeniti neke odredbe Vatikanskih ugovora

INTERVJU Igor Ćurković: Papa Franjo je dosta socijalno osjetljiv, možda bi pristao izmijeniti neke odredbe Vatikanskih ugovora

Gradsku luku bi trebalo povezati Ulicom Domovinskog rata. Ona završava na križanju s Vukovarskom, a ostavljeno je dovoljno prostora da se ispod parkinga provuče dvotračni tunel

Dvadesetdevetogodišnji Igor Ćurković je prije nešto manje od godinu dana izabran za člana Gradskog odbora splitskog SDP-a. Njegov otac Boris je u vrijeme mandata Ive Baldasara bio predsjednik splitskog Gradskog vijeća, a iako je Igor član SDP-a od 2009. godine, aktivno se uključio u rad stranke kada su bili izbori za članove Gradskog odbora. SDP je za njega je bio logičan izbor.

- Odgojen sam u duhu socijaldemokracije. To je jedina stranka u Hrvatskoj koja zastupa one ideje koje su meni prihvatljive. Ideje socijaldemokracije se u djelo provode onoliko koliko su sposobni ili nesposobni ljudi koji ih provode, ali mislim da nismo toliko zakazali u samoj ideologiji koliko smo zakazali u operativnom dijelu provođenja tih ideja. Nadamo se da ćemo mi to uspjeti promijeniti, prvo ovdje u Splitu, a potom i na teritoriju cijele Hrvatske.

Što Vas je potaknulo na to da se sada ozbiljnije uključite u rad SDP-a Split?

- Došlo je do promjene razmišljanja u SDP-u Split, došli su neki novi ljudi koji su prije svega željeli ojačati stranku, povećati kvalitetu rada, pa i pomladiti stranku. Prišli su mi, upoznali smo se i sada smo postali i jako dobri prijatelji. Povezale su nas zajedničke vrijednosti, ništa nije išlo planski.

Imate li konkretne ideje na koji način mislite poboljšati rad stranke u operativnom dijelu?

- Operativni dio ćemo poboljšati u prvom redu radom s članstvom, tako da animiramo i ljude unutar stranke koji su zbog različitih događanja unutar zadnjih nekoliko godina i u SDP-u Split i u SDP-u Hrvatske rezignirani. Mi smo ovdje dva puta raspušteni, rezigniranost je došla do te mjere da neki ne žele niti čuti više za SDP. Nije jednostavno kada date toliko godina stranci i ostvarivanju neke ideje, i onda netko u Zagrebu jednostavno odluči da su svi raspušteni zbog krimena nekih pojedinaca. Ljude razumijem i trebat će neko određeno vrijeme dok mi opet ne uspostavimo kontakt s ljudima i dok ih ne animiramo da ponovno počnu davati onoliko koliko su prije davali. Sve se to temelji na zajedničkim socijaldemokratskim vrijednostima.

Kakvi su dojmovi nakon prve godine rada u Gradskom odboru?

- Dobro je, idemo u dobrom smjeru. Politički smo se jasno pozicionirali na ljevici, ali nismo isključivi. Bavimo se sve više i temama bitnim za svakodnevni život građana. Organizacijski smo se digli, tako da je u rad stranke, osim rukovodstva, uključeno i sve više članica i članova. Idemo u pravom smjeru i mislim da ćemo kroz dvije-tri godine stati u onu poziciju na kojoj mi u SDP-u Split trebamo biti, a to je najjača stranka u gradu.

Koliki će Vam uteg na tom putu biti 'ostavština' Ive Baldasara?

- Što vrijeme bude više prolazilo ljudi će sve više zaboravljati Ivu Baldasara. On je imao nekoliko neoprostivih izleta na desno koji su, između ostalog, i otuđili našu biračku bazu od SDP-a Split. S tim izletima se SDP Split nikada nije slagao, ali zbog razno-raznih okolnosti, prije svega zbog aktivnosti tadašnjeg rukovodstva na državnoj razini, nije došlo do njegove trenutačne smjene i distanciranja SDP-a Split od Ive Baldasara. Uz uporan rad, mislim da ćemo doći tamo gdje vjerujem da bismo trebali biti.

Vaš otac je bio predsjednik Gradskog vijeća u mandatu Ive Baldasara, vidite li možda sebe na njegovom mjestu u budućnosti?

- Ne. Za sada se ne vidim. Ja se politikom ne bavim profesionalno nego iz hobija jer želim promijeniti neke stvari unutar društva, a sigurno da mi njegovo iskustvo pomaže. Ja sam sin jedinac i imam samo s njim i majkom razgovarati o takvim stvarima, a on je tip osobe koja voli prenositi svoje znanje.

Nedavno je osnovana i splitska podružnica stranke GLAS, SDP im je dao podršku...

- To je jedan progresivni i bolji dio HNS-a, koji se odlijepio od trgovačkog dijela HNS-a, tako da su oni nama po stavovima dosta bliski i tu postoji i mogućnost za koaliranje u budućnosti, a sada za suradnju.

Što mislite o načinu na koji Gradom upravlja Andro Krstulović Opara?

- S osobne strane, svaka mu čast s obzirom na situaciju u kojoj se nalazi. Malo je ljudi koji bi napravili ono što je on napravio. S političke strane stvari nisu najbolje, trebalo bi ih mijenjati. Očito je da postoji određena opozicija i unutar samog HDZ-a koja gradonačelniku radi poprilične probleme i u takvim uvjetima je dosta teško raditi jer ne može računati na najbliže suradnike na koje bi se trebao osloniti, a u toj situaciji najviše pate građani. Dakle, dobre namjere postoje, ali je realizacija loša.

Kazali ste da ste se politikom odlučili baviti jer želite promijeniti neke stvari u društvu, što je ono što Vam najviše smeta?

- Najviše mi smeta i mislim da je to najveći problem u Hrvatskoj što u zadnjih 30 godina imamo opće opadanje svih društvenih i moralnih normi. Kod nas je mladima danas uzor kriminalac, a ne znanstvenik ili neka osoba koja doprinosi općem dobru i za to promijeniti treba postojati društvena sinergija i nada u bolje sutra, a toga za sada u Republici Hrvatskoj nema.

Kako to promijeniti?

- Tu najprije treba dobar lider koji će znati animirati ljude i stvoriti kritičnu masu koja je potrebna da se dogode promjene. Te društvene vrijednosti utječu i na postojanje korupcije i nepotizma. To se uvuklo u sve pore društva i dok ne riješimo sami sa sobom da na takav način više ne može ići i da ćemo propasti, neće nam biti bolje sutra, a to nije jednostavno riješiti. To je problem i u mnogim državama svijeta, ne samo u Hrvatskoj. Takav problem imaju i Nijemci, ali su oni dovoljno uređena zemlja da korupcija još nije uzela toliko maha da ih povuče dolje. Oni to još održavaju, ali nije ni kod njih idealna situacija.


Što je ono što bi Vi u Splitu prvo promijenili da imate vlast?

- Istočnu obalu. Izmještanje autobusnog i željezničkog kolodvora, provođenje metroa, bolje povezivanje luke i to prema planovima struke. Vidjeli smo da povezivanje kroz Zvonimirovu ulicu nije moguće, ona je usko grlo i dolazi do strašnih gužvi tijekom ljeta. Po meni, luku bi trebalo povezati Ulicom Domovinskog rata. Ona završava na križanju s Vukovarskom i kada se zakapala željeznica ostavljeno je dovoljno prostora da se ispod parkinga provuče dvotračni tunel. To bi bilo jedno od rješenja, a da bi se to provelo, osim novca, treba i političke volje. Kod nas politička volja čak i nije toliki problem koliki je problem novac. Gradu Splitu je proračun u 80 postotnom iznosu zadan i ostaje jako mala količina novca za projekte. Iako se čini da je to veliki novac, za jedan grad veličine Splita su to ipak mali novci i s tim je teško ostvarivati nekakve dugoročne projekte. Zato je potrebno da se državna vlast puno više angažira po pitanju razvoja Splita. Od Ivice Račana i autoceste nismo imali takvu intervenciju.

Imate li ideju na koji način povećati prihode Grada?

- Trebalo bi i smanjiti broj zaposlenika u administraciji, ali i pokrenuti neke akcije kako bi se proračun bolje punio. Kada imate firmu koja ne posluje adekvatno svom potencijalu, a utvrdite da je problem u organizaciji rada, onda reorganizirate rad tako da ćete neka radna mjesta utvrditi sistematizacijom na drugačiji način. Po meni bi u Gradu Splitu to trebalo napraviti jer ima dosta ljudi čiji potencijal očito nije adekvatno iskorišten. U nekim segmentima imao višak ljudi u Banovini, ali te ljude ne možete poslati na ulicu jer vam se tada javlja drugi problem. Njima treba naći mjesto da oni budu korisni za Grad, a s druge strane moramo razmišljati i o tome da privučemo i industriju i razne uslužne djelatnosti koje sada nemamo i da tako zapošljavamo više ljudi i kroz poreze i prireze ostvarujemo veće prihode.

Odvjetnički ste vježbenik s položenim pravosudnim ispitom, a dosta su Vas zanimali i Vatikanski ugovori...

- U suštini, to su ugovori koji su išli u prilog jedne strane, a to je Sveta Stolica. Po tim ugovorima se Republika Hrvatska obvezala uvesti vjeronauk i plaćati sve troškove vjeronauka. Katolička crkva bira vjeroučitelje, a Republika Hrvatska ih plaća. Vjeronauk je obavezan predmet kada ga netko izabere i nije kao ostali izborni predmeti. Zauzvrat je Hrvatska dobila priznanje 1992. godine, ali vjeronauk nije toliki problem, veći je problem što smo mi pristali financirati Katoličku crkvu. To su se, doduše, obvezale i druge postkomunističke zemlje, međutim, svi oni su uveli rok trajanja te obveze osim Hrvatske. I to financiranje je na ime oduzete imovine koja se ne može više vratiti, a mi smo upravo zahvaljujući pritiscima iz Katoličke crkve donijeli Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. 

Do kakvih je problema dovelo uvođenje tog Zakona?

- To je Zakon koji je donesen isključivo za Crkvu, a nama je u pravosuđu stvorio poprilične probleme. Sada imamo problem s osobama koje su zaštićeni najmoprimci, s vlasnicima nekretnina koji ne mogu ostvarivati nikakva vlasnička prava na svojoj nekretnini. Čak se događa i da je pričuva koju je vlasnik dužan plaćati u nekim situacijama veća od zaštićene najamnine koju zaštićeni najmoprimci plaćaju vlasniku. Vlasnik de facto financira zaštićenog najmoprimca da živi u njegovom stanu. Relativno nedavno donesen je novi Zakon o najmu stanova i ta će se situacija za pet godina razriješiti, ali imamo veliku nepravdu u društvu gdje s jedne strane imamo ljude koji su imali stanarsko pravo na stanovima koje su gradile bivše tvrtke za svoje radnike i oni su te stanove otkupljivali po izrazito niskim cijenama. Taj je novac trebalo iskoristiti da se riješi problem zaštićenih najmoprimaca. Tu je zakazala država. S druge strane, imamo ljude koji su stanarsko pravo dobivali na nacionaliziranim, konfisciranim ili eksproprijacijom oduzetim nekretninama prijašnjim vlasnicima i imaju isto stanarsko pravo, ali ga nisu mogli otkupiti jer su prijašnji vlasnici podnijeli zahtjev za povrat te imovine. To su ogromni problemi do kojih je po meni bespotrebno došlo. Imali smo 45 godina jedan sistem koji je funkcionirao bolje ili lošije, ali smo nakon njega imali uređene odnose i mi 45 godina političkom odlukom idemo brisati, kao da se nisu dogodile i vraćamo sve na 1945. Katolička crkva je, inače, 1945. godine bila najveći zemljoposjednik u Hrvatskoj, gotovo četvrtina zemlje je bila u njihovom vlasništvu. Puno toga je privedeno svrsi i ne može im biti vraćeno. Ipak, dobar dio nekretnina im jest vraćen, a jednim dijelom i preko noći kao što je to napravljeno s Biskupovom palačom kada je dolazio papa Ivan Pavao II. i kada je Filozofski fakultet naglo iselio.

Možemo li i kako raskinuti ugovore?

- Možemo, ali za to treba i njihova suglasnost. Postoje druge vrste pritisaka na koji bi način Vlada RH, da postoji politička volja, mogla to učiniti. Sada je čelnik Svete Stolice papa Franjo koji je dosta socijalno osjetljiv i ako bi mu se diplomatskim putem tako pristupilo on bi možda neke odredbe tih ugovora pristao izmijeniti. Što se pravne strane tiče, svaki se ugovor može raskinuti samo je potrebna volja stranaka.

Imate li još neki hobi osim politike?

- Ništa posebno, ali nedavno sam kupio biciklu, pa sad bicikliram. Inače, smatram da bi kroz nekih 50-60 godina trebalo zabraniti promet automobila u gradovima. Automobili bi trebali biti u predgrađu, dok bi se dalje prevozili biciklima ili javnim gradskim prijevozom. Teško je to izvesti, ali tehnologija ide naprijed. Prije 120 godina nije bilo ni jednog automobila u Splitu, bile su samo kočije. Kočija danas više nema, tako da možda u budućnosti neće biti automobila, ali će u tom slučaju biti neko drugo prijevozno sredstvo. Mi kao društvo bi trebali ulagati u tehnologiju, a mi to ni na jedan način ne radimo. Nama je visoka znanost prožeta korupcijom tako da novac dobivaju ljudi koji nemaju kvalitetne tehnološke projekte, a oni koji imaju ideju ne mogu naći financiranje u Hrvatskoj pa su prisiljeni svoju ideju ostvarivati u inozemstvu čime drugoj državi donose dobit, a Hrvatska je ta koja ih je školovala.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare