Dr. sc. Goran Ćorluka apelira na analizu koristi i šteta najavljenih Vladinih aktivnosti: 'Od čega će ljudi živjeti ako ne od iznajmljivanja, prijeti li Dalmaciji scenarij Slavonije?'

Prateći zbivanja proteklih mjeseci, teško je ne steći dojam da su privatni iznajmljivači postali trn u oku na domaćoj turističkoj sceni. Počevši s banaliziranjem djelatnosti, posebice isticanjem profitabilnosti šaljivim računicama koje ukazuju na lukrativnost  i potiču na daljnju ekspanziju. Apartmani i kuće za odmor kao gljivice poslije kiše iskaču iz zemlje zanemarujući pri tome stvarni trošak ulaska u djelatnost, operativne troškove, trajanje sezone od svega nekoliko hektičnih tjedana, a posebice neizvjesnost poslovanja. Turistička potražnja nikada nije bila dinamičnija u svojim odlukama, lojalnost je gotovo nepostojeća, a sve veći broj novih destinacija iz godine u godinu povećava natjecateljsku borbu, točnije, smanjuje vjerojatnost odabira upravo nas kao odmorišne destinacije. U danom okruženju prevladava osjećaj bespomoćnosti i odanosti nadi da će turista biti. Dakle, nema garancije poslovanja, neizvjesnost je velika, možemo jedino strepiti da ne bude eskalacija kao problem s migrantima, ekološka katastrofa, prirodna nepogoda ili jednostavno kiša koja je nedavno pokazala moć kako uništiti tu tako iščekivanu sezonu.

Zamislimo da jednu godinu naše priobalje ostane bez prihoda od turizma, zastrašujuća slika, ne samo poduzetnicima nego i Vladi. Poznata je važnost turizma u našem gospodarstvu i doprinos državnom proračunu u kojem privatni iznajmljivači sudjeluju s polovicom ostvarenih noćenja. Turizam, specifično, iznajmljivanje privatnog smještaja nije mašinerija koja garantira, nego strepnja i očekivanje bez puno mogućnosti utjecaja. No, obzirom da je pogon trenutno u hiperprodukciji, Vlada je odlučila doći po svoj dio kolača. Novi nameti u obliku povećanja boravišne pristojbe i paušala poreza čekaju iznajmljivače u nadolazećoj godini. Ističe se stav da su iznajmljivači do sada tretirani kao povlaštena vrsta. Započelo je upiranje prstom od strane drugih poduzetnika unutar i izvan djelatnosti po principu zašto je njima dobro, a nama loše, neka i njima bude loše. Zar ne bi trebao slučaj, nazovimo ga, poticajnog pristupa oporezivanja privatnih iznajmljivača, biti primjer željenog stanja cjelokupnog ugostiteljstva. Postavlja se pitanje na što Vlada cilja, samo prihodovanje proračunu ili je to pak, kako se djelomično ističe, mjera podizanja kvalitete smještajnih kapaciteta u privatnom domaćinstvu uz pretpostavku da nekvalitetni smještajni kapaciteti neće moći podmiriti svoje obaveze sa stečenom zaradom te da će napustiti djelatnost.

Zašto bi nametima prisiljavali poduzetnika na zatvaranje, zašto ih ne bismo educirali, ukazali na tržišne potrebe, naučili ih kako specijalizirati i usmjeriti svoje objekte tržišnim nišama te probudili svijest o važnosti kvalitetne usluge u turizmu za održivo poslovanje? 

Odaje se dojam da zaboravljamo da su upravo privatni iznajmljivači podigli hrvatski turizam. Aktualno broje najveći udio smještajnih kapaciteta i ostvarenih noćenja. Mnoga priobalna mjesta raspolažu isključivo smještajnim kapacitetima u domaćinstvu. Bez ponude smještaja turistička potražnja nema potrebe ni mogućnosti zadržavanja u određenoj destinaciji. Na taj način privatni iznajmljivači stvaraju temelj razvoja destinacije, jer turisti koji koriste njihov smještaj troše u destinaciji primjerice na restoranske usluge, agencijske usluge, trgovačke usluge, javne usluge. Privatni iznajmljivači su generator multiplikativnih efekata na lokalnu zajednicu. Iznajmljivači pružaju usluge smještaja u mjestima gdje hotela nema i gdje hotela vrlo vjerojatno nikada neće biti. 

Apstraktna je teza kojom se u krugovima turističke struke zastupa stajalište isključivosti, odnosno da smještajni kapaciteti u domaćinstvu onemogućuj razvoj ili pak ulazak na tržište hotelima. Postavlja se pitanje je li zaista privatni iznajmljivač konkurent hotelu. Specifičnost hrvatskog turizma na međunarodnom okruženju upravo čini veliki udio smještajnih kapaciteta u domaćinstvu. Oni su danak autentičnosti i autohtonosti koji ne smijemo izgubiti. Poželjno je razvijati strategiju kojom ćemo ovu specifičnost tržišno valorizirati. No, sudeći prema trenutnim zbivanjima, privatni iznajmljivači će biti izloženi izazovnim od strane Vlade. Očekivana rekategorizacija dodatni je udar, posebice za one koji neće moći udovoljiti novim kriterijima, njima slijedi renovacija ili zatvaranje objekta. Uz sve konkurentnije okruženje i neuračunljivu potražnju, egzistencija mnogih je upitna. 

Nužno je naglasiti da se od prihoda od iznajmljivanja privatnog smještaja na našoj obali hrane obitelji, školuje djeca, plaćaju računi, gradi budućnost i stvara perspektiva. Državni nameti djelovat će kao harač i potencijalno depopulacijski na obalni prostor Republike Hrvatske. Prijeti li priobalju scenarij Slavonije, jer ako ne od iznajmljivanja, od čega će ljudi živjeti? Kakve su mogućnosti zapošljavanja? Postaje li obala nova zona demografske problematike?

Apeliram na analizu koristi i šteta planiranih aktivnosti. Njegujmo i cijenimo ono što imamo, ono što nas drži na nogama. Razmišljamo dugoročno i strateški, jer nije situacija i vrijeme za krive poteze.