Miroslav Radman: Zamislite što bi mladi stogodišnjaci stvarali i koliko radnih mjesta otvarali
U Medilsu i Vili Dalmaciji se okupilo više od 100 znanstvenika i stručnjaka iz cijelog svijeta
Zadovoljstvo organizacijom 1. Summita o ekobiologiji u Splitu izrazio je Miroslav Radman, osnivač i znanstveni direktor MedILS-a, hrvatski biolog i član Francuske akademije znanosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti, Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije znanosti i Europske organizacije za molekularnu biologiju.
Dvodnevni summit se održava u organizaciji NAOS grupe i MedILS-a. U Medilsu i Vili Dalmaciji se okupilo više od 100 znanstvenika i stručnjaka iz cijelog svijeta među kojima je i Jean-Noël Thorel, kao utemeljitelj i spiritus movens grupacije NAOS koji je skovao pojam 'ekobiologije' kao multidisciplinarnog integrativnog pojma koji s jedne strane obuhvaća biološko starenje i bolest, a s druge okolinu i društvene aktivnosti kao izvore rizika. Skupu prisustvuje i renomirani američki biokemičar, fizičar i molekularni biolog Walter Gilbert, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1980. godine, a summit prati i 40 akreditiranih stranih novinara.
- Jako smo zadovoljni, pogotovo što je tema starenje. Starenje nije bolest, ali je uzrok svih danas neizlječivih bolesti, kako degenerativnih, tako i raka. Naravno da je osnovna tema starenje kože, ali sve što naučimo fundamentalno o starenju kože Bit će važno za razumijevanje starenja organizma - opisivao je Radman.
Kazao je i da su u Institutu definirali kemiju starenja.
- Zapravo se radi o hrđanju, kao što hrđa stari auto, samo što ne hrđa metal, nego proteini i DNA. Mi smo radili već 10-ak godina na organizmima, koje su riješile taj problem i što se njih tiče, jako su otporne na zračenje, na dehidraciju... Možete ih osušiti i ostaviti u ladici 30 godina i poslije rehidrirati i one nastave živjeti kao da se nije ništa dogodilo. Kad je evolucija riješila taj problem, sada ostaje da ga razumijemo bolje - podijelio je promišljanja s medijima.
Naravno da je prvo pitanje bilo možemo li zaustaviti starenje.
- Za sada na ljudima nije probano, ali mislim da smo što se tiče znanja blizu. Ponajprije definirati točno kako tražiti te molekule i da sada treba pričekati dok odradimo posao - laički je objasnio svjetski znanstvenik.
Rekao je i da su naučili osnovne stvari, a jedna je da nas danas vode tehnologije, više nego glad za znanjem, zato što se tehnologije prodaju, a znanje ne.
Istaknuo je više puta da proteini obavljaju sve životne funkcije.
- Nakon što sam proveo 40 godina radeći na DNA, sada radimo na proteinima. Život je funkcija, a to su proteini i naučili smo da njih treba zaštititi. DNA je samo izvor informacija o životu - obrazlagao je.
Treba odlučiti da je znanje prioritet.
Thorel je naglasio koliko su mnogo naučili i da je sretan što je sudjelovao u financiranju ovih istraživanja koja su promijenila paradigmu, a to je da se gledanje samo u DNA promašila osnova problema.
- Osnova problema je u proteinima. Predavanje profesora Petera Karrana je pokazalo da oksidacija proteina indirektno prouzroči sva druga oštećenja i to je početak lavine. Jednini način da se izbjegne krš i lom lavine starenja je ići na izvor, dok je krhka - kratko je pojasnio Thorel.
Radman je još prisnažio da proteini nisu zaštićeni, ne bismo živjeli do sto godina.
- Mi smo nezasitni, kao i sve druge vrste, u svojoj želji da živimo što duže i što bolje. Zbog toga jesmo ljudi, da imamo ambiciju da se jednoga dana možemo otrgnuti od ropstva svojim genima. Za biologiju jedino i osnovno je razmnožavanje, ima li potomstva - iznosio je slikovito Radman.
Dodao je kako jesmo biološki uspjeh, te da bi se što se tiče biologije mogli živjeti 30-ak godina i imati djecu s 14.
- Ali, kulturna evolucija zahtijeva, bez obzira na našu individualnu želju da budemo besmrtni, da živimo puno duže nego sada. I to da se ne ide u penziju sa 65 godina, nego da budemo biološki 40 godina i da možemo nakon razmnožavanja u punoj i rastućoj kompetenciji nastaviti raditi što bolje. To bi bilo efikasnije nego investicija u sljedeću generaciju, počnimo s bebom koja ne zna ni govoriti i ne znamo hoće li biti pametna ili ne. To je malo filozofski, ali i strateški aspekt naše želje da živimo dulje - pojašnjavao je.
Potom je maštovito zaključio:
- Netko bi mogao reći ako budemo živjeli 120 godina bit će nezaposlenih, grozota, a to ako nema mašte da zamislimo što bi mladi stogodišnjaci stvarali, i radnih mjesta otvarali. To ne znamo, ne treba biti konzervativan i predviđati probleme kad nitko ih ne može predvidjeti. Mora se živjeti sada i ovdje!
