Gojko Čepo: 'Repka' je za Split filoksera 21. stoljeća

Gojko Čepo: 'Repka' je za Split filoksera 21. stoljeća

Prenosimo Facebook status bivšeg gradskog vijećnika iz redova SDP-a

Nakon prolaska Hrvatske u finale SP u nogometu, Hrvatska turistička zajednica se pohvalila s povećanjem posjeta njihovim internetskim stranicama za 250%. Po svemu sudeći, nogometna reprezentacija mogla bi stajati glave Split i Dalmaciju.

Kako? Zašto?

Rast turističkog broja noćenja u Splitu od preko 20% godišnje već predstavlja ozbiljan problem, a ako se poveća ili nastavi u narednim godinama, a čemu sada pridonosi reprezentacija, bit će apsolutno neodrživ. Split nema kapacitet za prihvatiti toliki broj turista, niti ga može imati ni uz najbolje upravljanje.

Pojedini resursi su konačni i nije ih moguće povećati, a one koje je moguće povećati iziskuju takva financijska ulaganja da bi to značilo povećanje troškova života za domaće stanovništvo do razine koju ne bi mogli izdržati.

Broj stanovnika u Dalmaciji poveća se u špici sezone za cca. 40% i tome se prilagođava kompletna infrastruktura. U nekim manjim mjestima broj stanovnika povećava se pet ili više puta u odnosu na zimski period.

Pritisci na infrastrukturu i službe su takvi da će sustav vrlo brzo kolabirati ako ne odlučimo sami zaustaviti porast turističkih dolazaka i noćenja.

Podatak da u 'špici' sezone kroz raskrižje u Stobreču prolazi jednak broj vozila kao kroz naplatne kućice na Lučkom govori sam za sebe. Zbog toga smo prisiljeni graditi nove prometnice, obilaznice i mostove koji nam van turističke sezone nisu potrebni, a njihova izgradnja i održavanje košta, a plaćat će je isključivo domaće stanovništvo, a ne turisti. 

Jednak je slučaj s opterećenosti prilazu gradskoj luci i centru grada s kojim nemamo problema vansezone. Skupa prometna rješenja koja bi riješila te probleme platit će naravno građani Splita, a ne turisti.

Opterećenje na sustav prikupljanja i zbrinjavanja otpada je takvo da sustav mora biti u stanju prikupiti i zbrinuti povećane količine otpada u ograničenom vremenu trajanja turističke sezone, dok taj sustav izvan sezone nije potreban ali svejedno košta i platit će ga lokalno stanovništvo kroz povećane cijene.

U sustavu održavanja javnih površina, prometnica, komunalne opreme i svega što se brže troši zbog velikog broja turista i vozila dogodit će se ista stvar. Broj potrebnih parkirnih mjesta za građane Splita i kada bi se nekim čudom doveo na optimalnu razinu za stanovništvo, u 'špici' sezone bi bio nedostatan.

Opterećenje na infrastrukturu vodoopskrbe i odvodnje je izraženije kod manjih mjesta u okolici nego u Splitu ali je povezano u jedinstveni sustavvodoopskrbe i odvodnje zajedno sa Splitom. Zbog 60 ili 70 dana turističke sezone, sustave je potrebno projektirati za nekoliko puta veći broj potrošača, a što znači nekoliko puta skuplju izvedbu i velike troškove održavanja koje će u konačnici platiti oni koji ovdje žive cijelu godinu.

Splitski KBC kojem ionako gravitira prevelik broj ljudi u odnosu na njihove ljudske i materijalne kapacitete u toku sezone nalazi se pred kolapsom jer na širem području na kojem je jedina takva ustanova u određenom trenutku u sezoni boravi gotovo dvostruko više ljudi nego van sezone.

Ovaj je problem posebno izražen kod žurnih službi poput hitne pomoći i vatrogasaca, koji osim što se suočavaju sa zagušenim prometnicama zbog kojih je upitno njihovo reagiranje u okviru standarda struke (npr. 'zlatni sat' u kojem pacijent mora biti doveden u bolnicu), oni također moraju imati dovoljan broj djelatnika i materijalnihsredstva koji su van sezone suvišni ali ih svejedno mora plaćati 'stalno' stanovništvo.

Ono što je jednako važno je potpuno narušeno "normalno" odvijanje života građana Splita koji u svome gradu nemaju mogućnost na kvalitetan način konzumirati ono što nam je ostalo u nasljeđe ili nam je dala priroda i što bi nam trebalo biti besplatno.

Obitelji s djecom u Splitu teško mogu vikendom otići na plažu i znati da će 'uhvatiti mjesto', da im plaža neće biti zauzeta ležaljkama ili da će moći negdje parkirati vozilo. Neće moći prošetati s djecom u ljetnu večer kroz centar grada ili šetnicom uz more, a mnogobrojni restorani nisu im dostupni jer su zbog turista cijene postale neprihvatljive za domaće stanovništvo.

Novim odlukama o komunalnom redu pokušat će im se zbog komfora za turiste ograničiti i druge stvari. Poput zabrane ispijanja piva na Matejuški ili na nekoj plaži za mlade koji nemaju novaca za skupe lokale ili jednostavno ne žele ići u njih. Hipotetski, vrhunac će biti kada se jednog dana počnu naplaćivati ulaz na plažu ili u Dioklecijanovu palaču, a cijena parking u centru postane veća od dnevnice koju mogu zaraditi naši radnici.

U svom gradu, građani Splita će postati građani drugog reda koji neće moći uživati u svome ni približno kako će to moći imućni turisti. Ona dobra stara: 'Ko ovo more platit?', dobit će odgovor - svi koji dođu s novcem u Split, osim građana Splita.

Dan uoči početka Ultra Europe festivala na booking.com u Splitu se moglo naći noćenje za 200 kn (tri osobe od petka do ponedjeljka za manje od 2000 kn).

Ovaj je podatak samo je jedan u nizu pokazatelja promašene gospodarske politike i ponavljanja pogrešaka iz povijesti. Stihijski razvoj turizma u kojem se veliki broj stanovnika našeg grada odlučio baviti iznajmljivanjem kreveta, doveo je do toga da u Splitu imamo oko 35 000 ležaja. Za očekivati je da će broj noćenje u 2018. biti otprilike 2,5 milijuna. To znači da je prosječna zauzetost ležaja oko 70 dana ili 20% godišnje.

Iznajmljivači i ugostitelji će jedni drugima „rušiti" cijene, a i jedni i drugi dobivat će sve veće račune za komunalnu naknadu, odvoz i zbrinjavanje otpada, vodoopskrbu i odvodnju, plaćat će veće cijene najma javnih površina za štekate, veće provizije agencijama...

A onda nastupa država!

Od novca koji potroše turisti jako malo ostaje lokalnoj samoupravi. Centralna država trlja ruke zbog preko 10 milijardi eura deviznog prihoda koji čini petinu BDP-a (cca. 10 puta veći udio u BDP-u nego u turističkoj Italiji ili Francuskoj). Država ima svojih 25% PDV-a, a onda još 'ubire' i polovicu plaća svih zaposlenih u turizmu.

Uzme država još ponešto za uređenje voda, općekorisnu funkciju šuma, upotrebu cesta, obnovljive izvore energije, sanitarne knjižice, protupožarne uvjete, obvezne edukacije, pristojbe, razne naljepnice i oznake. Osim Toga, malo kojeg gospodarstvenika ili obrtnika u turizmu zaobiđe poneka mandatna kazna koju "odreže“ neka od brojnih inspekcija koje 'krstare' obalom u potrazi za manje više bizarnim prijestupima.

Takvo stanje dovodi do još veće centralizacije i što više budemo postajali 'centar svita' - sve ćemo više biti provincija iz koje se 'bježi'.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare