Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Veljko Martinović INTERVJU Jason Berry: Preselio sam se iz Dublina u Split, vjerujte mi da vas posao iz snova ne čeka u Irskoj nego u vašem gradu!

INTERVJU Jason Berry: Preselio sam se iz Dublina u Split, vjerujte mi da vas posao iz snova ne čeka u Irskoj nego u vašem gradu!

Neke trejding firme uzimaju samo najbolje studente, dok druge angažiraju uspješne igrače pokera. Mi volimo kombinaciju svega, a preferiramo osobe koje su se bavile sportom

U danima kada slušamo o avionima kojima mladi bez povratne karte lete za Dublin zbog posla kojega nemaju u Hrvatskoj, donosimo priču o Amerikancu koji je došao upravo iz tog irskog grada u Split i traži radnike. Jasonu Berryju ne treba publicitet, a na ovaj intervju je pristao samo zato što mu treba još zaposlenika, ne želi stati na brojci od 17 koliko ih trenutačno radi u njegovoj tvrtki 'Positive Equity'. Prije tri godine je otvorio ured na Poljičkoj cesti, a broj kvadrata i zaposlenih se samo povećava. Radi se, nismo to rekli, o firmi koja trguje na burzi, kupuju i prodaju u svoje ime i račun, pa ih zovemo trejderi, što ih razlikuje od brokera koji to isto rade samo za nekoga drugoga.

U jednoj rečenici kazano, Berryja je u Split dovela ljubav, svoju suprugu Mladenku Glučinu, naime, upoznao je u Dublinu, gdje je sjedište njegove firme s 50-ak zaposlenih, pa se odlučio preseliti u njen kraj. Međutim, imamo mjesta za više od jedne rečenice...

- Želio sam otići iz Irske. Predložio sam joj da odselimo u München, Rim, Zagreb... Kada sam spomenuo Rijeku, rekla je: 'Nema šanse!' Odabrali smo Split, njena obitelj je blizu, u Drašnicama kraj Makarske. S profesionalne strane mi je bilo važno da je dobra internetska veza i da postoji kvalitetan kadar za zapošljavanje. Što se tiče mojih privatnih želja, tražio sam mjesto iz kojega za par sati mogu doći na skijanje. Uvjeti za život u Splitu su fantastični, toplo je i sunčano, radi se o velikom gradu s dobrim restoranima, a za par sati možete biti na skijalištu u Bosni, Sloveniji ili Austriji.

Jeste li bili prije u Splitu?

- Samo sam 2008. proputovao kroz grad, išao sam iz Irske na Hvar. Čitao sam o Hvaru u jednom magazinu, preko Ancone sam došao u Split, pa odmah na Hvar, a nakon par dana sam se vratio. Kroz Split sam samo prošao...

Split je tada još uvijek bio više tranzitni grad...

- Da, mislim da se baš u to vrijeme počeo događati preokret u turistički. Hrvatska je, inače, jako dobra za turistički posjet, ima se što vidjeti, ljudi dobro govore engleski, ali je problem što još uvijek dosta stranaca misli da je ovdje rat.

A kakva je za biznis? Često slušamo o birokratskim problemima.

- Da, svi govore da je teško ovdje osnovati firmu, ali ja sam 2013. godine samo nazvao odvjetnika i rekao mu kako bih volio da se zove tvrtka. On mi je odgovorio da ne može biti 'Positive Equity' jer je to na engleskom, pa sam se odlučio za hrvatsku verziju 'Pozitivna pravičnost'. Odvjetnik me ubrzo nazvao i rekao: 'Imaš firmu'. Izazov je ne samo u Hrvatskoj, već u bilo kojoj novoj zemlji otvoriti firmu. Mi smo puno naučili od samih početaka, a i dan danas učimo. Najvažnije je imati ljude koji vam mogu dati točne informacije bilo da se radi o financijskom sustavu ili pravnim smjernicama.

Imate dobrog odvjetnika!

- Najboljeg! Dani Pavlinović Urlić iz Makarske.


Došli ste u Split i odmah počeli zapošljavati...

- Prve godine smo imali dobre kandidate, zaposlili smo šest ljudi, a u ovom poslu je kao i u profesionalnom sportu - opstaju samo oni s najboljim rezultatom. Tri su 'preživjela', to nije najbolji omjer, ali je dobar. Nakon prve godine otpadne ih 70 posto, a od osoba koje prođu tijekom idućih 365 dana isto ih opstane samo 30 posto, tako da ih na kraju treće godine od 100 ostane svega desetak.

Zašto je tako nizak postotak onih koji zadovolje?

- A zašto sportaš ne uspije? Različiti su razlozi, ali sve se može svesti na to da nisu dovoljno dobri za posao trejdera, odnosno da su drugi bolji. Ili još jednostavnije: zbog toga što troše puno novca.

Roboti uzimaju posao ljudima

Koje se osobine treba imati da bi se bilo dobar u tom poslu? Očito je vrlo teško naći pravog čovjeka, kao ih prepoznate?

- Da, možeš sve dobro raditi, truditi se i opet biti loš i dobiti otkaz. Neke trejding firme imaju model da uzimaju najbolje studente i to samo jedan posto najboljih, a jedino što ih zanima jesu ocjene u indeksu. I onda ako ti jako pametni mladi ljudi nakon šest mjeseci ne ostvare rezultat, dobiju otkaz. Od njih 30 na kraju ih ostane dvoje ili troje. Neki, pak, angažiraju samo uspješne igrače pokera i uopće ne vode brigu o njihovom formalnom obrazovanju. Mi volimo kombinaciju svega: visoke ocjene, može biti poker igrač, a jako nam je bitno da kandidat za posao ima natjecateljski duh, preferiramo osobe koje su se bavile sportom i imaju u sebi želju da budu bolji od drugih. Naši zaposlenici ne moraju biti najviši nivo, ali moraju biti uporni, a mi ćemo raditi s njima dok god vidimo napredak.

Imaju li šanse u vas ovi što igraju briškulu i trešetu?

- Uz vino? Ha, ha... Ne zanimaju nas ni kartaši koji poker igraju iz razonode, a isto tako mogu reći da bi nam bili interesantni igrači trešete i briškule s godinama provedenim na natjecanjima, a ne u kafiću.

S obzirom na to da dosta spominjemo poker, koliko sreća utječe na uspjeh?

- U uredu nam stoji natpis 'The harder we work, the luckier we get', odnosno što teže radimo, sretniji smo. 'Sreća' se dogodi ako znaš naći prilike i sposoban si pravilno reagirati. Kad si spreman za priliku, ona ti dođe. Dakle, postoji element sreće, ali trebaš imati vještine da budeš u toj poziciji. Nekada, primjerice, bude dosta slabijih trejdera ili roboti 'polude' pa loše kupuju i prodaju.

Koliko se koriste roboti, odnosno algoritmi za trgovanje?

- Dosta je ljudi ostalo bez posla zbog robota, ali opet čovjek radi te programe, daje zapovjedi... Reći ću tipične primjere kada se koriste roboti. Prvi je kada trebate puno toga prodati, ali to drugi ne smiju primijetiti, pa robot to odrađuje 'tiho' u vremenskim intervalima. Drugi je kada robot prati neko tržište, pa na temelju pomaka na njemu automatski reagira prodajom ili kupnjom. Ali, ponavljam, sve te algoritme dizajnira čovjek po svojim željama.


U firmi su, vidim, sve mladi momci i cure. Ne zapošljavate starije?

- Ne smijemo diskriminirati na temelju godina! Problem kod starijih je što im se 'ulaz' ne isplati jer ovdje dobivate malu plaću tijekom obuke koja u pravilu potraje preko godinu dana, tek nakon dvije-tri godine dođete u priliku zaraditi ozbiljniji novac. Stoga je prilično rizična odluka ostaviti negdje veća primanja da bi ulagao u karijeru u ovoj branši. Što se tiče Positive Equityja, nama se najviše sviđaju ljudi koji su dobri u svemu, koji su bili uspješni u svakom poslu kojega su radili, a to je, razumije se, lakše prepoznati kod nekoga s 50 godina nego 20.

Opišite taj proces obuke...

- Krene se s čitanjem literature dva do tri mjeseca, potom se vježba na simuliranom tržištu od sedam do 12 mjeseci. Kada nađeš ciljeve, ideš u live market, ali prvo s malim iznosima. U drugoj godini dobiješ bonuse, ali tek u trećoj značajniji novac.

O kojim ciframa govorimo?

- Reći su primjere iz Dublina. Tijekom studiranja fakulteta je jedan naš zaposlenik zaradio 100.000 dolara, a drugi 200.000. Nikad prije nisu radili, a zarađuju vjerojatno više nego filmske zvijezde. Pojedinci imaju godišnje prihode od pola milijuna, čak i milijun dolara. 

Surađujete li s Ekonomskim fakultetom u Splitu?

- Da, držimo prezentacije, govorimo studentima da ne trebaju ići u Zagreb ili vanka, mogu u Splitu odlično živjeti jer u Hrvatskoj ne postoji bolji posao u financijskom sektoru od ovoga na Poljičkoj cesti. Oko 40 posto prijava za posao nam dođe s Ekonomije.

Potkrijepite nam tu tvrdnju o najboljem poslu...

- Radiš svoje radne sate, fleksibilan si. Jedan naš zaposlenik je sada mjesec dana otišao Južnu Ameriku, a drugi će ići na putovanje od šest mjeseci. Ovaj posao zaista može mijenjati živote, dovoljno je samo kod nas biti prosječan. Neki su roditeljima kupili stan ili auto, neki doniraju sredstva u humanitarne svrhe...

Najčudniji dan u mom životu bio je 11.9.2001.

Dobro, nije uvijek sve tako bajno, treba se znati nositi s gubitcima.

- Naravno, ali ako gubite, onda ne radite ovaj posao. Jedan dan sam izgubio 45 tisuća eura, drugi dan 30 tisuća. To je stvarni novac. Trebalo mi je vremena da se oporavim, i emocionalno i financijski. Ali s druge strane, tijekom nekih dana zaradite ogroman novac, kada je bio Brexit trejderi su u jednom danu zaradili na desetke tisuća dolara, neki i na stotine.

Osim Brexita, što biste još izdvojili?

- Najbolji dan za posao, a ujedno i najčudniji u mom životu je bio 11.9.2001. Na televiziji smo gledali užasne scene zabijanja zrakoplova u Svjetski trgovački centar i istovremeno trgovali. To je bio ogroman šok, ali i trenutak za zaradu tone novca. Slično se dogodilo i za bombaškog napada u londonskoj podzemnoj željeznici, samo što me to nije emocionalno diralo kao ovo u New Yorku. Sve što miče tržišta nama daje priliku za zaradu.

Koja je pozicija vaše tvrtke?

- Mi smo mala riba, ali radimo u istom moru s velikima, a nekad se i pretvorimo u morske pse. Tražimo niše i koristimo prilike gdje možemo zaraditi...

U uredu pratite svjetske TV kanale. Ne zanimaju vas vijesti iz Hrvatske, čak ni ove vezane za Agrokor?

- Ne zanimaju, ne trgujemo s ničim hrvatskim.

Dogodi li se show kada Trump nešto kaže?

- Može se dogoditi. Ovi izbori u SAD-u bili su slučaj kada su tržišta prvi put reagirala. Uvijek do sada ne bi bilo razlike među kandidatima, a sada je to bio drugi najluđi dan u godini, odmah iza Brexita. Dionice meksičkih firmi su se strmoglavile, ali sada su se oporavile jer Trump ništa nije i ne može napraviti po tom pitanju zato što nema većinu u Senatu. Vidite da se ne gradi zid na granici...

Kako gledate na odlazak Hrvata u Irsku?

- Mnogi podcjenjuju koliko vrijeme utječe na raspoloženje. U Irskoj nekada budu četiri godišnja doba u jednom danu. Ili sunce uopće ne vidite. Svi idu u Irsku zbog posla, što mi je razumljivo, ali ljudi računaju na dosta veća primanja. U Hrvatskoj kad kažeš da zarađuješ 1000 eura mjesečno, to je iznos nakon plaćenog poreza, a u Irskoj je to prije poreza. A tu je još i skupa stanarina, pa izračunajte koliko će vam ostati radeći loš posao i u lošim vremenskim uvjetima. Kada ti se u Njemačkoj pokvari auto, uvijek te dođe pokupiti netko iz bivše Jugoslavije. Oni rade sve manje poželjne poslove, Austriju i Njemačku kao da pokreću Hrvati, Bosanci, Srbi, Makedonci, Crnogorci... Pardon, nisu Crnogorci...

Pa i Crna Gora je bila dio Jugoslavije...

- Da, ali znate viceve o lijenim Crnogorcima, ha, ha.

Ajme, ipak ste tri godine već u Splitu...

- Da, a zanimljivo je da jedini Crnogorac kojega znam radi žešće nego itko koga znam! Ugostitelj Zoran Pejović.


Što Vas je u Hrvatskoj iznenadilo?

- Kada bih ulazio u irski ured, u 90 posto slučajeva bih bio najviši, a ovdje nikada! Stvarno ste visoki. Odlično je u Hrvatskoj što svi igraju košarku...

Znate li da je KK Split bio trostruki prvak Europe?

- Naravno. U našem uredu radi Perasovićev sin. Igram košarku sa sinom Željka Jerkova - Markom. Trenirao sam u Adriatica na Brdima, gdje sam igrao sa sinom Dina Rađe kojega bih vidio kada bi ga on došao kupiti nakon termina... Eto, igrao sam sa slavnim imenima, samo s njihovim sinovima, ha, ha.

Ured u Zagrebu

Idući Vaš potez?

- Želim otvoriti ured u Zagrebu.

Zašto?

- Najveći grad, najviše ljudi... Namjeravam širiti posao, a u Splitu nemam dovoljno kadra, a Zagrepčani se teško odlučuju za preseljenje.

Ipak imate jednog Zagrepčanina u firmi.

- Tako je, a imamo i osobe iz Zadra, Makarske, Pelješca...

Pretpostavljam da Vam nije svejedno kada otiđe zaposlenik koji je prošao cijelu obuku i pokazao se kao pravi.

- Najgore mi je kad kažu: 'Nije ništa osobno, to je posao'. Ali meni kao voditelju biznisa je to osobno, imam ograničeno vrijeme na Zemlji za koje mogu trenirati određen broj ljudi. Pokušavamo stvoriti najbolje uvjete, ali...

Poruka za kraj?

- Samo ću ponoviti: ovo je posao snova koji može promijeniti vaš život. I živote drugih. Ne trebate ga tražiti u Irskoj...

Vaša reakcija na temu