INTERVJU Mirna Kovačić: Ja sam žena iz naroda kao princeza Diana, a iskustvo rada u građevinskoj firmi pomoći će mi u rješavanju infrastrukturalnih gradskih problema

Mirna Kovačić jedna je od tri žene koje su krenule u utrku za gradonačelnicu Splita. Predsjednica gradskog HSS-a u politiku je uveo don Ivan Grubišić, preko njegove liste postala je 2013. županijska vijećnica.

- Učlanila sam se 2012. u Savez za građansku i etičku Hrvatsku, vjerovala sam u tu priču i još danas vjerujem. Bez ideologija, bez HDZ-a i SDP-a, a temeljno uporište za nas je bio i ostao građanin.

Zašto ta politička priča nije zaživjela?

- Energija je padala, nismo išli među vladajuće, a u oporbi ne možeš značajno mijenjati stvari...

Znači da će HSS stati u pobjednika izbora u Splitu?

- Ne, ne mora značiti... Don Ivan, sada pokojni, bio je tada u poodmakloj dobi i nije iznjedrio nasljednika. HSS je stara stranka ali sada s daleko mlađom postavom. Možemo mi i u oporbi biti glasni. 

Dakle, ne morate slijediti suradnju na nacionalnoj razini HSS-a i lijeve opcije?

- Ne moramo. Imamo autonomiju da odaberemo što je najbolje za grad i građane.

Ali zbog te političke odluke je nastala opća buna u HSS-u!

- Ma kakva buna? U Splitu su  bili statisti osam godina, nisu imali vijećnike u Gradu, inicijativa, bili su pasivni. Ja sam pokrenula članstvo koje mi vjeruje.

Uz vas je stao predsjednik HSS-a Krešo Beljak, a za njega se veže nevjerojatna priča provale u automobil zbog krađe kazetofona.

- Tu sam priču saznala iz medija, naravno da to ne podržavam, ali ne mogu razumjeti da se jedan mladenački trenutak može na takav način prezentirati. Gospodina Krešu Beljaka su Samoborci birali za gradonačelnika, imenom i prezimenom, već dva puta za redom. Činjenicu da je Samobor jedan od najbogatijih i najsigurnijih gradova u Hrvatskoj je ono što zanima građane.

Ako ne budete izabrani za gradonačelnicu, kome biste od ostalih kandidata ili kandidatkinja dali podršku?

- Građani su ti koji će odlučiti tko će biti nova gradonačelnica ili gradonačelnik. Sigurna sam da građani ne žele gledati reprizu loših filmova.

Je li se teže ženama probiti u politici i gospodarstvu?

- Svakako. Ja sam imala sreću, ostvarila sam hrvatski san - zaposlila se bez potezanja veze i suradnike biram isključivo natječajem! Radim u nakladništvu kao voditeljica za regiju Dalmacija, a predavala sam u nizu škola u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te bila u nekoliko firmi, a posebno bih istaknula rad u građevinskoj tvrtki što nije uobičajeno za ženu, to iskustvo će mi pomoći u rješavanju infrastrukturalnih gradskih problema. U mom programu istaknula sam niz prioriteta koji su važni za razvoj grada. Podrška ide onima koji u kampanji predstave najkompatibilnije programe. 

Ukratko, glavni problemi Splita u dvije rečenice.

- Nezaposlenost, niski standard, beznađe. Svaka kriza je prilika.

A najveći politički grijeh?

- Propust.

Rođeni ste u Splitu, živite u kvartu Bol, ali ste s omiškog područja.

- Da, iz Omiša, otac iz Lokve Rogoznice, a majka iz Kučića, iz radničke sam obitelji, dolazim iz naroda, rekla bih kao princeza Diana, ha, ha.  

S ocem ste išli u ribe?

- Redovito, a preko ljeta bi me znali zezati kada bi me s kopna vidjeli da veslam jer bi nam se često pokvarila penta. Otac bi bacao parangal, a ja bih veslala, poslije bi govorili da tako on štedi gorivo, ha, ha.

Koja bi vas anegdota najbolje opisala?

- Možda ona kada je bio napad na Split, doživjela sam ga u Prometovom autobusu na Pazaru, vozač nam je rekao da iz sigurnosnih razloga legnemo na pod. Bila sam u busu zato što sam išla na kontrolni iz Latinskog u II. jezičnoj gimnaziji. Znala sam da neće biti nastave, ali sam isto otišla...

Rekli ste mi da vam se djed prezivao kao osnivač HSS-a...

- Da, djed mi je bio Ante Radić, a njegov djed - Stjepan Radić. 

Vidio sam da kao glavnu fotografiju na Facebooku držite poljudsku sjevernu tribinu.

- Ljudi koji nisu iz Dalmacije ne mogu razumjeti tu emociju, to zajedništvo, taj stil života. Dišpet Dalmatinaca utkan je u Hajduk. Hajduk je oduvijek bio i bit će narodni klub, ali smatram da nemam pravo i ne želim ga koristiti u vlastitu a ni u političku promociju.