Ispovijest splitskog privatnog detektiva: Kako zapravo izgleda njegov posao, tko su mu klijenti i što od njega traže

Miroslav Klarica privatni je detektiv koji u Splitu zadnjih 14 godina ima svoju detektivsku agenciju 'Mreža', magistar je prava i bivši policajac. Otkrio nam je kako zapravo izgleda njegov posao i u čemu se razlikuje od onog što većina ljudi zamišlja, tko su mu klijenti i što od njega najviše traže. Razlozi zbog kojih mu se ljudi obraćaju za pomoć, kaže, najčešće su osobne naravi, radi se o problemima koje ne rješava policija, a ljudi ne znaju kako ih riješiti.

- Ljudi koji dolaze kod nas misle da im na leđima i čelu piše zbog čega su došli. To nisu ugodne stvari, uglavnom je riječ o nekakvim problemima osobne prirode i najprije ih moramo ohrabriti da bi nam rekli što bi htjeli da za njih učinimo - kaže on.

Donedavno su ih klijenti angažirali najviše zbog sumnji u preljub, ali to se promijenilo pa sada sve više posla imaju u području računalne forenzike kada klijenti traže da im vrate sadržaj koji su slučajno izbrisali, a često im se javljaju i poslodavci koji provjeravaju svoje zaposlenike. U slučaju kada se od njih traži da se pregleda sadržaj mobitela klijent sa sobom mora donijeti mobilni uređaj i ispuniti potvrdu kojom potvrđuje da je vlasnik tog uređaja i pristaje da pregledaju.

- Ako mi netko donese mobitel, a nema pin, jasno je da nije vlasnik i ja to neću raditi. Ne smijemo i ne radimo forenziku mobitela tako da nam netko donese tuđi uređaj, to je protuzakonito i to je istražna radnja. Uz pomoć posebnih programa izvučemo sve podatke iz mobitela od kada postoji uređaj, bez obzira je li neki sadržaji izbrisan. Ne radimo nikakve analize, skinemo sadržaj i predamo ga klijentu, a može se vidjeti sve, kompletna komunikacija, gdje se osoba kretala, na koje se mreže prijavljivala... - tvrdi Klarica i dodaje kako im posao u tom dijelu postaje sve teži jer se proizvođači mobitela trude dovesti zaštitu privatnosti na sve veću razinu.

Do sada su, priča, imali raznih zahtjeva klijenata, ali ne prihvaćaju svaki posao, pogotovo ako netko od njih traži da naprave nešto protuzakonito.

- Bilo je čak i slučajeva da su nas ljudi pitali znamo li nekoga tko se bavi iznudama, ali naravno da smo takve klijente upozorili da je to što traže protuzakonito i odbili ih. Ono što je po zakonu, to ćemo napraviti, a nećemo ni razmišljati o stvarima koje su protuzakonite. Ne pada nam na pamet učiniti niti prometni prekršaj, a kamoli što gore. Dogodi se da netko naruči pratnju i osoba uđe na autoput i 'opali' po gasu 150, 160 ili čak 200. Niti jedan moj zaposlenik neće voziti za njom tolikom brzinom. Mi u svom poslu nećemo svladavati prepeke i smišljati načine kako bi netko zadovoljio svoju znatiželju, a posebno ako je to nešto što je po zakonu zabranjeno, poput tajnih mjera praćenja i prisluškivanja. Također, nećemo napraviti ništa što bi osobu koju pratimo izložilo bilo kakvoj sramoti, mi radimo samo ono što je dostupno oku javnosti - kaže on.

Specifične slučajeve na kojima je radio ne želi opisivati jer bi se netko od aktera vrlo lako mogao prepoznati.

- Mala je Hrvatska, a mi se bavimo osjetljivim stvarima. Lako možemo napraviti procjenu je li neki slučaj za nas ili nije. Ima stvari koje se jednostavno ne mogu napraviti jer ti ne dozvoljava moral, nisu ni zakonite, a i naša procjena zna biti takva da naš rad ne bi donio neki rezultat, pa bi stranka bila nezadovoljna, a to ne želimo - tvrdi Klarica.

Među klijentima je do sada imao više žena nego muškaraca, a sa ženama mu je, priznaje, ugodnije raditi. Također, dolaze mu sa sasvim drugačijim problemima. Žene uglavnom provjeravaju vjernost svojih partnera, dok muškarci pokušavaju saznati kako bi mogli naplatiti neke dugove ili dolaze kao predstavnici firmi i žele saznati varaju li ih zaposlenici.

- Žene su praktične, točno znaju što žele i uživam kad mi je klijent žena. Ne znam kako, ali to što žene primijete to muškarci ne mogu vidjeti. Zadivljen sam njihovom pronicljivošću i detaljima po kojima znaju što se događa u njihovim vezama. I kada se svima okolo čini da je sve uredu, one znaju da nešto ne štima. U više od 90 posto slučajeva se njihove sumnje potvrde. Muškarce manje muče preljubi jer oni obično posumnjaju kada već zna pola grada pa im naše usluge ni ne trebaju, ali je interesantno da i u slučajevima kada se potvrde sumnje u prijevaru, muškarci počnu pravdati svoju partnericu i okrivljuju sebe - priča detektiv i ističe da ljudi kod njega dolaze s namjerom da bi spasili brak ili vezu, a ne da bi rasturili odnos, pa u tom pravcu i oni savjetuju stranke.

U dokazivanju nevinosti brojni se u zadnje vrijeme žele podvrgnuti i poligrafskom testiranju.

- To najčešće traže zaposlenici koje su poslodavci nepravedno optužili za varanje ili špijunažu, ali i partneri koji žele dokazati svoju vjernost. Poligraf je jako teško prevariti jer kada osoba laže ima poseban govor tijela koji je otkriva - kaže Klarica i otkriva da, iako mnogi misle da osobu koju istražuju prate cijeli dan, sve što ih zanima dogodi se u samo sat ili dva.

- Osobe koje pratimo, a pogotovo one koje nešto skrivaju, često podsvjesno nešto osjete, a mi ne želimo da nas otkriju. Kada netko vara svog partnera to se događa u sklopu redovnih dnevnih aktivnosti između kojih osoba ukrade sat ili dva. To je ono što nas zanima. Osim toga, danas nam u tome pomaže i tehnologija tako da možemo pratiti osobu, a da ni ne izađemo iz ureda. Naravno, uz uvjet da je osoba vlasnik automobila i traži postavljanje GPS uređaja u svoje vozilo, što je čest slučaj kada poslodavci provjeravaju kretanje svojih zaposlenika - priča Klarica.

Klasičnim potragama za nestalim osobama se ne bave, ali su se zato specijalizirali u potrazi potomaka preminulih osoba u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i raščišćavanja vlasničkih listova.

- Kada se pogledaju statistike nevjerojatno je koliko ljudi nestane. Time se nezahvalno baviti jer odrasla osoba ima pravo otići gdje želi. Mislim da tu sustav ne funkcionira najbolje jer nije na policiji da utvrđuje gdje je tko otišao, ali u takvim slučajevima treba obratiti pažnju na neke detalje koji odskaču od uobičajenog ponašanja osobe koja je nestala. Mi to ne radimo, ali ako nešto treba istražiti uvidom u matične knjige ili na terenu, to radimo. Na neki način smo se specijalizirali u pronalaženju nasljednika osoba koje su umrle, bez obzira gdje se one nalazile, a pronalazili smo ih u Americi, Peruu, Srbiji, Australiji... Problem je i što ima puno ljudi s istim imenom i prezimenom, a da im i očevi nose isto ime. Osim toga, ljudi su se prije upisivali i po nadimku, a dovoljno je i da je netko negdje izostavio crticu između dva prezimena ili pogriješio jedno slovo i osoba se više ne može naći - tvrdi Klarica i dodaje kako im probleme u tom dijelu posla stvara i Zakon o zaštiti osobnih podataka.

Prisjeća se samih početaka kada je odlučio napustiti posao u policiji i pokrenuti vlastitu firmu. Učio je, kaže, sam i od kolega koji su počeli raditi prije njega.

- Iako mi je trebalo dobrih deset godina da se uhodam, nikada nisam požalio što sam odlučio promijeniti posao i sredinu. Žao mi je samo što to nisam učinio ranije - zaključuje ovaj splitski privatni detektiv.