IZ POVIJESNOG KUTA: Tko je i kada osmislio naziv Vatreni, a tko i gdje riječ 'nogomet'?
Clipeus Croatorum Piše: Mate Božić

IZ POVIJESNOG KUTA: Tko je i kada osmislio naziv Vatreni, a tko i gdje riječ 'nogomet'?

Povjesničar iz Solina Mate Božić u tekstu za Dalmatinski portal objašnjava i da je u nas najpopularniju Napoleonovu izreku o Hrvatima kao najboljim vojnicima na svijetu zabilježio - Auguste Marmont

Najpopularniji naziv aktualnih svjetskih viceprvaka, koji asocira na dominantnu crvenu, 'vatrenu' boju šahiranih polja nacionalnog dresa kao i na 'vatreni' sportski žar hrvatskih reprezentativaca ovih je dana sveprisutan, ali je ime i prezime njegovog tvorca za širu javnost ostalo gotovo nepoznato. Riječ je o Josipu Prudeusu iz Samobora, koji je taj naziv osmislio sredinom 1990-ih, a napisao je i himnu pod nazivom: 'Jedanaest vatrenih' koje stihovi glase:

Spremno, hrabro, srcem, dušom,
Lijepa naša nek' se slavi.
Svijet nek' vidi što nam znači
barjak crven-bijeli-plavi.
Za Hrvatsku, njeno ime,
ni najveći nas ne plaše.
Snaga nam je u ponosu,
sve za slavu Lijepe naše.


Svjetski popularna igra, u kojoj Hrvatska odnedavno nosi naslov svjetskih viceprvaka, u hrvatskim se krajevima prema nekim podacima počela igrati još davne 1880. i to u srijemskoj Županji, a prema drugim izvorima 1873. u Rijeci. Ipak 'službeni' početak 'nogometne povijesti' u Hrvatskoj je vezan za Franju Bučara koji je 1893., vrativši se sa studija na Centralnome gimnastičkom zavodu u Stockholmu u Zagreb, upoznao domaću javnost s tom novom igrom, nazvanom – nogomet. Naziv je, umjesto engleskog 'football' 1893./1894. u Zagrebu osmislio Slavko Rutzner Radmilović. Uskoro su se u pojedinim većim gradovima počeli osnivati i prvi klubovi: 1901. u Subotici (Bačka – 'Szabadkai Athletical club Bacska'); 1903. u Zagrebu ('HAŠK' - Hrvatski akademski športski klub i 'PNIŠK' - Prvi nogometni i športski klub; 1906. 'Concordia'; 1911. 'Građanski'); 1904. u Splitu ('Šator' kao neregistrirani klub i 1911. 'Hajduk'); 1904. u Rijeci ('Olimpija', a 1905. na Sušaku 'Viktorija'); 1906. - u Sisku 'Segesta'; u Slavonskom Brodu 'Marsonia'; u Vinkovcima 'Cibalia'; u Karlovcu 'Trenk'...itd. Zanimljivo je kako su neki od njih (kao Bačka, PNIŠK i Hajduk) u svoja znakovlja, kao hrvatski nacionalni simbol, u 'duhu vremena' uključivali i heraldička šahirana polja iz grba Kraljevine Hrvatske. Prva javna nogometna utakmica odigrana je 1906. u Zagrebu, a prve dvije prijateljske utakmice neslužbena reprezentacija Hrvatske odigrala je 1907. sa češkom 'Slavijom' i oba puta doživjela teške poraze (15:2 i 20:0).


  

Prvo prvenstvo na području Hrvatske održavalo se 1912.-1913. u organizaciji Nogometne sekcije (pododbora) Hrvatskog športskog saveza, ali nije bilo dovršeno zbog 'nešportskog ponašanja', dok je sljedeće započelo 1914., ali je prekinuto zbog I. svjetskog rata... Prvi nogometni savez u Hrvatskoj osnovan je 1919. u Zagrebu, a nosio je naziv 'Jugoslavenski nogometni savez' (sjedište do 1930. u Zagrebu, a od tada u Beogradu), dok je Hrvatski nogometni savez osnovan tek 1939., tj. u godini osnutka Banovine Hrvatske i izbijanja II. svjetskog rata. Zanimljivo je kako su se tom savezu priključili i slovenski klubovi, tako da je iste godine izabrano i vodstvo 'Hrvatsko-slovenske nogometne koalicije'. Ubrzo je osnovana i službena hrvatska nogometna reprezentacija (kao izabrana vrsta Banovine Hrvatske), koja je po prvi put nastupila 2. travnja 1940. u Zagrebu i to u utakmici sa Švicarskom završenom uvjerljivom hrvatskom pobjedom (Hrvatska – Švicarska 4:0). Reprezentacija Hrvatske je iste 1940. odigrala četiri utakmice, a u periodu od 1941. do 1944. petnaest utakmica. Potom je 1945. sudjelovala u republičkom prvenstvu Jugoslavije, na kojem je osvojila treće mjesto, a 1956. je odigrala utakmicu protiv Indonezije. Od tada pa sve do početka 1990-ih više nije nastupala.
 




Nakon uspješno provedenog referenduma o neovisnosti od SFR Jugoslavije u svibnju 1990., obnovljena hrvatska nogometna reprezentacija (ovaj put kao izabrana vrsta Republike Hrvatske) odigrala je prijateljsku utakmicu protiv reprezentacije Sjedinjenih Američkih Država 17. listopada 1990. (Hrvatska – SAD 2:1 ). Na tom susretu hrvatski nogometaši su po prvi put nosili prepoznatljive dresove sa crveno-bijelim šahiranim poljima dizajnera Miroslava Šuteja. Od tada do danas reprezentacija se u spomenutim dresovima plasirala na svih šest Europskih i pet Svjetskih (2010. se nije uspjela kvalificirati) prvenstava, na kojima je najveće uspjehe postigla 1996. i 2008. (četvrtifinala na Europskim prvenstvima u Engleskoj odnosno u Austriji i Švicarskoj) te 2018. godine (titula viceprvaka svijeta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji).
 
Za nogometne (ali i povijesne) odnose između Hrvatske i Francuske može se reći kako - 'ima neka tajna veza'. Naime, nakon pobjede nad Hrvatskom u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. reprezentacija Francuske je u finalu u Parizu pobijedila Brazil i po prvi put ponijela titulu svjetskih nogometnih prvaka. Dvadeset godina poslije Francuska je opet pobijedila Hrvatsku, ali ovaj put u finalu Svjetskoga prvenstva i tako po drugi put zasjela na svjetski tron. Nogometni putevi Hrvatske i Francuske su se tako u modernoj povijesti po drugi put isprepleli u samoj završnici svjetskih prvenstava, iako su hrvatsko-francuske veze stare stoljećima, pa čak i više od tisućljeća – još 'od stoljeća devetog'  …Tako je jedna od najpoznatijih poveznica svakako francuska riječ 'la cravate' za specifični modni dodatak - kravatu,  koja je u francuski jezik ušla sredinom 17. stoljeća i to zahvaljujući hrvatskim plaćenicima u vojsci francuskog kralja Luja XIV. ('régiment de cavalerie Royal-Cravates'). Svjetski najpoznatiji hrvatski 'produkt' - kravata je tako potekla od Hrvata, a i sam Luj XIV., zvan 'Kralj Sunce' ju je nosio oko vrata, u čemu ga je slijedilo francusko plemstvo, a potom i cijeli svijet.  
 

Osim toga, francuski kraljevi su se u 17. st. prilikom krunidbe u reimskoj katedrali zaklinjali na misalu iz 14. st. pisanom na hrvatskoj glagoljici, kojeg je u Francusku donio nadbiskup Reimsa vrativši se iz Carigrada, a tamo mu ga je poklonio sam sultan. Nadalje, hrvatski filozof i znanstvenik Herman Dalmatin studirao je u 11. st. u u Chartresu i u Parizu, a trogirski dominikanac i zagrebački biskup blaženi Augustin Kažotić također je studirao na Pariškom sveučilištu krajem 13. st. U Francuskoj su bila osobito prevođena djela 'oca hrvatske knjževnosti' Marka Marulića Splićanina ('Nauk Kristov' i 'Institucija'), dok je je Luj XV. Dubrovčanina Ruđera Boškovića imenovao ravnateljem optičkih znanosti u pomorstvu. Iz Napoleonova doba naglasovitija je Bonaparteova izreka: 'Hrvati to su najbolji vojnici svijeta. Kad bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet', koju je zabilježio vojni zapovjednik Dalmacije, glavni guverner Ilirskih pokrajina, vojvoda Dubrovnika i preporoditelj Splita Auguste Marmont. Za razliku od Napoleona, koji je 18. lipnja 1815. kod  Waterlooa doživio konačni poraz, Zlatko Dalić je na raspolaganju imao samo dvadesetak Vatrenih i to mu je, 15. srpnja 2018. u Moskvi, ipak pošlo za rukom...

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare