IZ PRVE RUKE: Nekima je sve izgorilo, jedna je djevojka istrčala bez tenisice, ali nije bilo naguravanja

IZ PRVE RUKE: Nekima je sve izgorilo, jedna je djevojka istrčala bez tenisice, ali nije bilo naguravanja

Još uvijek je dimilo iz tunela, ali mnogi su onako bez jakete nasred ceste zapjevali

Učenik 2c razreda splitskog MIOC-a Ante Duplančić ovako je opisao putovanje do Splita koje je trajalo 32 sata:

'Vozili smo kroz tunel i najprije čuli prasak. Izgledalo je kao da je puklo kolo, autobus je malo usporio, a nakon par metara se sa stražnjeg sica netko počeo derati: 'Vatra'. Sjedio sam negdje po sredini, okrenuo se i vidio da gori. Plamen je bio izvana, počeo se malo hvatati s desne strane.

Potom je netko povikao: 'Otvorite vrata', autobus se zaustavio, otvorili su vrata i mi smo izletili vanka. Malo panike je bilo, ali ne i naguravanja, nitko nije pao niti išta slično. Mi smo utekli iz autobusa puno prije nego što su plamen i dim ušli u unutarnji dio.

Nakon što smo izašli, već je počeo ozbiljno sukljati dim, vozač je u tom dimu izbacio kufera koliko je god mogao. Kad smo to uočili, nas nekolicina se vratila prema tunelu i iznosili smo te stvari na sigurno, sve dok se plamen nije toliko proširio da je i šofer morao izaći iz tunela. 


Izvan tunela smo stajali otprilike sat vremena, neke su cure plakale jer su im izgorile drage stvari, ali kada su nas sve prebrojali i kad smo ustanovili da smo svi na broju, te da nitko nije ozlijeđen, tada je ekipa maturanata na neki zvučnik pustila 'Moj je život Švicarska'. Još uvijek je dimilo iz tunela, ali mnogi su onako bez jakete nasred ceste zapjevali.

Nas 26 je ostalo bez putovnice, sve nam je izgorilo. Meni je izgorio još ruksak s novčanikom, te nekim sitnicama koje sam kupio.


Nakon nekog vremena su došli po nas, proveli nas nekim prolazom za slučaj nužde i odvezli u Vatrogasni dom. Dali su nam tamo u Švicarskoj dekice, smjestili nas u toplo.

Pomagali smo jedni drugima, neki su ostali bez svega, kompletne prtljage i dokumenata, jednu je djevojku plamen zatekao na spavanju, pa je istrčala sa samo jednom tenisicom, a dosta nas je bilo bez jakete. Meni je jedan novostečeni prijatelj iz Dubrovnika posudio svoju jaketu koju je imao u spašenom kuferu.

Iz Vatrogasnog doma smo otišli zamjenskim busom, samo zbog nas su tamo otvorili jedan šoping-centar, te smo tamo ispunjavali formulare i fotografiralo nas je za dokumente s kojima možemo prelaziti granicu. Također je napravljen i popis stvari koje su nam izgorile. Na povratku smo dugo čekali za prijeći iz Slovenije u Hrvatsku, a bez obzira što su meni i još mnogima izgorili novčanici, ništa nam dalje nije falilo tijekom vožnje prema kući. Imali smo osigurane lunch-pakete s bocom vode, malim sokom i dva sendviča, a vođa puta Gordan je rekao da se javi njemu ako kome nešto treba. I tako je bilo sve do kuće, nakon dva dana vožnje smo ipak sretno stigli u Split...'

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare