JEDNI OD NAS Anamarija Duić: Prevažna su nam parkirna mjesta za osobe s invaliditetom

Nakon deset godina braka i mirenja s idejom da možda ipak neće imati djecu, Anamarija Duić i suprug Branko saznali su sretnu vijest – postat će roditelji. I to blizanki! Trudnoću je Anamarija provela u mirovanju i sve je teklo u redu. Do dva mjeseca pred porod. Javili su se bolovi koji su se ispostavili trudovima. Međutim, lošom liječničkom odlukom u porod se krenulo prekasno jer je prva procjena bila da je prerano za to u 32. tjednu, no ultrazvuk s četiri dana zakašnjenja od prijema u bolnicu pokazao je da je porod bio hitan, da je kasnio... Posljedice predugog čekanja odmah su se, nažalost, manifestirale.

S djevojčicom Ivanom je, osim male porođajne težine, bilo sve u redu. Marta je pak imala krvarenje drugog stupnja u glavi i bila je reanimirana te je 11 dana provela na respiratoru. Curice su 45 dana provele na neonatologiji, a posljedice su se na Marti počele vidjeti tek mjesecima kasnije.

- Puštena je kući bez ikakvih lijekova, a liječnici su nam rekli da će vrijeme sve pokazati. Veliki propust je bio što nije dobila lijekove za sprječavanje epilepsije, a drugi taj što nismo od početka bili upućeni da su neke njene reakcije zapravo epi-napadi. Primjerice, tek kad je dobila lijekove propuzala je - govori mama Anamarija.

Druga dijagnoza, kao posljedica ostanka bez kisika prilikom poroda, je cerebralna paraliza zbog koje je Marta danas u kolicima. 

- Život s djetetom s posebnim potrebama nije lagan za nas roditelje, ali nakon perioda ljutnje, shvatila sam da takvim stavom štetim sebi, a onda i djetetu koje to osjeća. Uz pomoć stručnih službi, ona jako dobro napreduje. Odlučila sam da ćemo biti sretni jer moglo je biti i gore. Marta je mogla i ne preživjeti, ali danas je tu s nama, sa svojom sestrom Ivanom - iskreno će Anamarija. 

Blizanke su nerazdvojne unatoč razlikama u razvoju. Ivana Marti pjeva pjesme i tako je umiri, već je prilično svjesna situacije. Marta će uskoro u školu u sklopu 'Slave Raškaj', a Anamarija će se vratiti na svoj posao na pola radnog vremena. S obzirom na neizbježne izazove s kojima se mora susretati, poput spore i trome birokracije, jedina opcija je biti borac. 

- Ne mogu reći da sam imala puno negativnih iskustava, no u budućnosti bi bilo dobro da ima još i više parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom, ali isto tako da ih ne zauzimaju oni koji nemaju znak pristupačnosti i koji na njih nemaju pravo. Moja Marta već ima više od 20 kila, teško mi ju je izvaditi iz auta i staviti u kolica, a pogotovo kad to moram raditi na običnom parkirnom mjestu s manje prostora. Moram reći da je nama roditeljima to prevažno i voljela bih da što više ljudi to osvijesti i da nam olakšaju - zaključila je Anamarija.

***Ova priča dio je serijala intervjua s osobama s invaliditetom u kojem pričamo o njihovim životima, otkrivamo njihovu svakodnevicu i pokušavamo ukazati na problem s nepropisnim zauzimanjem njihovih parkirnih mjesta, kako bi ga što više ljudi osvijestilo i kako bi što prije bio potpuno iskorijenjen u Splitu.***