JEDNI OD NAS Stipo Margić: Moja najveća prepreka su neodgovorni vozači koji parkiraju na mjestima za osobe s invaliditetom

JEDNI OD NAS Stipo Margić: Moja najveća prepreka su neodgovorni vozači koji parkiraju na mjestima za osobe s invaliditetom

Previše je zloupotrebe i naših mjesta, a ja bih samo rekao tim ljudima da se probaju zamisliti u mojoj koži ili na mjestu mog oca ili majke, govori budući inženjer informatike

Stipo Margić prije sedam-osam godina živio je uobičajen tinejdžerski život. Išao je u školu, trenirao ragbi, vježbao u teretani. Roditelji su prvi primijetili problem s njegovom motorikom. Doktori su, nažalost, u njegovom slučaju donijeli krivu procjenu i zaključili da je to samo do rasta i razvoja. No, da nešto definitivno ne valja u njegovom hodu primijetili su i profesori u školi, a potom mu je i prijatelj sugerirao da napravi neurološki pregled. Nakon tri-četiri godine neznanja i lutanja, nakon više od 50 prijeloma, ustanovljena mu je neuromuskulaturna bolest Friedreichova ataksija. Zadnjih pet godina je u invalidskim kolicima. 

- Zapravo, nakon što sam pao u dnevnom boravku i završio u gipsu, a onda i s hodalicom, da bi potom uslijedilo predinfarktno stanje, doktori su mi sugerirali da idem u kolica. Isprve nisam htio, bila je to stvar ponosa, opirao sam se tome, ali sam ih na kraju prihvatio. I sada sam sretniji, sve mogu. Idem na koncerte, na putovanja, na more, na treninge... - nabraja ovaj 24-godišnjak. 


Nakon što mu se zdravstveno stanje u zadnje dvije i pol godine stabilizirao te se vratio vježbanju, u teretani je češće nego prosječni rekreativac, i po pet do šest puta tjedno!

- Moram reći da mi je lakše jer mi moj asistent Filip Kurtović u svemu izlazi u susret, a jedan moj dugogodišnji prijatelj Ante Radan profesionalni je trener koji me trenira dva-tri puta tjedno tu u teretani na Gripama. Vježbanje mi olakšava moje stanje, tako sam razvio snagu u rukama koja mi pomaže u nekim kretnjama s kolicima koje mnogi drugi ne mogu izvesti - kaže Stipo. 

Kao što nije zaustavio ljubav prema sportu, invaliditet nije stalo na put ni njegovom obrazovanju. Prvo je htio upisati FESB, ali...

- Zbog mog zdravstvenog stanja to se nakon srednje škole nije dogodilo. No, kako se moje zdravstveno stanje popravilo, a u međuvremenu sam naučio puno toga sam i shvatio da bih se u budućnosti volio baviti programiranjem ili većim serverima, upisao sam trogodišnji studij za inženjera informatike.

Pozitivac je, inteligentan, stalno nasmiješen. Živi normalan život, voli izlaziti s prijateljima, ali ne miri se s nepravdom koju viđa svakodnevno. 

- Neodgovorni ljudi u prometu jedan su od najvećih izazova u mom životu. Svaki dan se susrećem s bezobraznim ljudima koji misle da je cijeli svijet njihov. Moram reći da je Split parking učinio dobar posao s iscrtavanjem invalidskih mjesta, ali još puno posla moraju napraviti drugi da shvate koliki je nama problem njihovo 'samo ću par minuta' - oštro će Stipo i dodaje:

- I moj brat je vozač dostavnog vozila, ali se nikad nije parkirao na mjestu za invalide. A o ljudima koji nuždu svog psa ostave na rampi preko koje ja moram proć da ne govorim. Ništa manji problem nije ni kada tu rampu zagrade autima pa ja moram čekati na kiši da mi netko pomogne, a to nije lako jer s kolicima imam preko sto kila. Previše je zloupotrebe i naših mjesta, a ja bih samo rekao tim ljudima da se probaju zamisliti u mojoj koži ili na mjestu mog oca ili majke - zaključio je Stipo.


***Ova priča dio je serijala intervjua s osobama s invaliditetom u kojem pričamo o njihovim životima, otkrivamo njihovu svakodnevicu i pokušavamo ukazati na problem s nepropisnim zauzimanjem njihovih parkirnih mjesta, kako bi ga što više ljudi osvijestilo i kako bi što prije bio potpuno iskorijenjen u Splitu.***
Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare