JURICA PAVIČIĆ MORA PLATITI MUCALU 50.000 KUNA: 'Prikazao ga je kao potpuno neuku osobu'

Duško Mucalo, bivši intendant splitskog HNK, dobio je na sudu kolumnista Juricu Pavičića. Tužio je njega osobno, a ne nakladnika, i to za seriju tekstova o njegovom mandatu na čelu kazališta. Sud je Mucalu u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev težak 50 tisuća kuna te naložio Pavičiću da isplati novac u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Sud je naložio Pavičiću da presudu o svojem trošku u cijelosti objavi u prvom sljedećem subotnjem izdanju Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije. Pavičića je sud obavezao i da Mucalu naknadi parnični trošak od 17 tisuća kuna. Na sve to treba pribrojiti i kamate od dana podnošenja tužbe 18. rujna 2013. godine. Presuda je nepravomoćna. 

Mucalo je u tužbi naveo da je Pavičić bio autor brojnih članaka u kojima ga je, bez ikakve osnove, grubo i zlonamjerno, opisao pogrdnim nazivima. Navodi da je u članku 'Splitskom teatru hitno treba semafor' od 22. rujna 2010. godine iznio uvredljive teze na račun njegovih sposobnosti pa je napisao da ne razlikuje Aristofana od Aristotela, da misli da je Avignon klub u Ligi prvaka, a Nekrošius litvanski košarkaški centar. Mucala je pogodilo što je Pavičić napisao da ima više referenci za trenera Hajduka, nego Mucalo za HNK, a posebno je zamjerio što je njegovo prezime koristio kao sinonim za nekompetentne ljude koji su se položaja domogli zahvaljujući sniženim kriterijima. 

Sporan je bio i tekst iz srpnja 2011. godine 'Splićani u egzilu grade bolju Hrvatsku'. Mucalo u tužbi navodi da je Pavičić nastavio s uvredama na račun njegovih kompetencija. Napisao je tako da je 'Splitsko ljeto - festival dobar samo zato što ga Zagreb sufinancira, kadrovski nadzire i jer ga je oteo iz čampera mucalizacije.' Mucalo se prepoznao u dijelu teksta pod naslovom 'Trijumf praznoglavih'. Ustvrdio je kako je Pavičić jasno aludirao na njega navodom da 'vlast u Splitu misli da svaki rođak ili zemo može raditi bilo što, da penzionirani slikar može biti kurator suvremene umjetnosti, ekonomist iz Jugoplastike intendant teatra, a naša mala iz familije savjetnica za kulturu.' Citirani odjeljak članka završava rečenicom: 'Onda će vladajući mentalitet Splita moći uživati u konačnom trijumfu praznoglavih bena.'

Razumna odluka s Maršalom 

Mucalo je u tužbi naveo još nekoliko tekstova koji su mu povrijedili pravo osobnosti. U članku 'Gradonačelnik misli da je Djed Mraz' iz rujna 2011. godine prezime tužitelja iskorišteno je kao pojam kojim se označava ljude bez znanja. 'Da Keruma zanima znanje, on ne bi oko sebe imao mucala, podruge, jeremeze, nego bi se okružio s onim i onoliko znanja koliko Split ima', sporna je rečenica. 

U članku 'Mucalova žuta kuća puna minusa' iz ožujka 2012. Pavičić je napisao za Mucala da je estradni diletant te da je kao intendant postao metafora za eru u kojoj je Split postao vic. Mucalo tvrdi da je Pavičić iznio notorne neistine kada je napisao da je politički cenzurirao predstavu Maršal po nalogu svog političkog komesara Željka Keruma. Radilo se, naveo je Mucalo, o razumnoj odluci motiviranom zaštitom kazališta i sigurnosti gledatelja s obzirom da je HNK zaprimio više prijetnji prosvjedima, suzavcima i bombama jer se premijera trebala održati dan poslije objave osuđujuće presude Haškog suda hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. 

Mucalo se u tužbi osvrnuo i na članak 'Sveučilištem protiv kick-boxinga i trgovine' iz studenog 2012. godine. Sporna mu je rečenica: 'U Splitu je već dulje na vlasti samozadovoljna, trijumfalistička ideologija neobrazovanosti, mucalovsko-radoševski koncept u kojem svatko misli da može i zna sve, a pravi su heroji vucibatine i ološ koji se mlati po folkotekama'. Mucalo drži da su mu grubo i bez temelja narušeni ugled i čast. Mucalizacija se spominje i u članku 'Glumac koji mijenja i uloge i svjetonazor' iz studenog 2012. godine, a u članku 'Split metropola mržnje' iz lipnja 2011. godine objavljenom u Jutarnjem listu Mucala je povrijedila Pavičićeva opservacija da gay povorci u Splitu nisu prisustvovali kazališni ljudi koji su time pokazali beskičmenjaštvo, baš kao i u slučaju Mucalo. 

Tužbu je Mucalo upotpunio i člankom 'HNK: Teatar blagoslovljen apsolutizmom' iz veljače 2013. godine koji, drži, obiluje neistinama i grubim uvredama ugleda i časti. Opisan je kao praznoglavac, čovjek doveden s ulice i bez stručne podloge.

Mucalo je naveo kako je tražio ispravak pa su ga odbili unatoč tome što je priprijetio sudskom tužbom. 

Pavičić je predložio sudu da se tužba odbije kao neosnovana, a istakao je i prigovor promašene legitimacije jer on ne objavljuje tekstove, nego ih piše, odnosno, da bi za štetu trebao odgovarati nakladnik, a ne novinar. 

Općinski sud u Splitu Mucalovu je tužbu odbio u cijelosti u listopadu 2014. godine, a presudu je potvrdio Županijski sud u Splitu u ožujku 2015. godine. Mucalo je podnio reviziju koju je Vrhovni sud prihvatio te predmet vratio na ponovno suđenje. U odluci je potvrđen pravni stav da autor teksta odgovara za naknadu štete, što je utvrđeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj u prosincu 2017. godine kada nije prihvaćeno pravno shvaćanje da ne bi postojala odgovornost autora za štetu nastalu objavom informacije u medijima. 

'Opisao ga je kao praznoglavca'

Sutkinja Dunja Ljubičić zaključila je da je Pavičić profesionalni novinar s dugogodišnjim iskustvom, usto i diplomirani profesor komparativne književnosti što ga kvalificira kao velikog znalca kojem je riječ glavno oruđe. 

'Polazeći s tih predispozicija, tuženik je i te kako znao da njegovo etiketiranje tužitelja kao praznoglavca, praznoglave bene, estradnog diletanta, osobe dovedene s ulice i slično, uz dodatno etiketiranje kao osobe za vrijeme u kojem je Split postao grad vic, a označavanje negativnih društvenih zbivanja i pojava upotrebom njegovog prezimena u pogrdnom smislu - 'mucalizacija', nedvojbeno je za tužitelja imalo i te kakve štetne posljedice. Dovoljno je pročitati iskaz tužitelja o njegovim osjećajima, osjećajima njegove obitelji, ali i rodbine i prijatelja nakon što su ovi članci objavljeni. Tužiteljevi osjećaji bili su utoliko jače izraženi jer nije nikako mogao shvatiti što motivira tuženika da na takav način piše o njemu. Tužitelj je kazao kako je u Splitu poprilično javna osoba te da ga poznaje puno ljudi, kako u Splitu, tako i izvan granica Splita i RH. Zbog članaka je osjećao beskrajni sram, stid i nelagodu', stoji u obrazloženju presude. 

Sutkinja Ljubičić zaključila je da su o tužitelju iznesene takve tvrdnje koje mogu u najmanju ruku izazvati nelagodu, a onda i sve ostale posljedice. 

'Tuženik je okarakterizirao tužitelja kao potpuno neuku osobu, osporio mu je kompetencije, tužiteljevo prezime upotrebljava kao pojam kojim se označavaju ljudi bez znanja, opisao ga je kao nevježu, čovjeka dovedenog s ulice i praznoglavca. Ovaj sud drži da je na ovaj način tuženik doista grubo povrijedio pravo osobnosti tužitelja. Tužitelj ne bi dobio potpunu satisfakciju ukoliko se tuženiku ne naloži u cijelosti objaviti presudu o svom trošku', smatra sutkinja Ljubičić. 

Pavičić: Ideja da se ide na novinara, a ne nakladnika je šupačka

Mucalo nije htio komentirati presudu, no Pavičić jest. 

'Tu je nekoliko slojeva problema. Kao prvo, to je građanska parnica koja ne ide protiv nakladnika, nego mene osobno. Toga prije nije bilo. Sada postoji mišljenje višeg suda po kojem se to smije. To je stvar koja je vrlo kontroverzna. Drugo, on ne tvrdi da u tekstovima postoje netočnosti, radi se o vrijednosnim sudovima, ali smo mi očito došli u fazu u kojoj se kritični vrijednosni sudovi smatraju duševnom boli i uvredom, i to je grozan presedan. Iznos je dosta velik, a ideja da se u građanskim parnicama ide na novinara, a ne nakladnika je šupačka. On se valjda velike firme boji, a mene ne. Ovo je postalo vještačenje lijepog stila. Mi ovdje nemamo što raspravljati o točnosti ili netočnosti, nego jesam li se ja smio tako izraziti. I to je apsolutno skandalozni presedan. Novinar sam od '89. U prvih 20 godina karijere izgubio sam samo jedan spor, protiv Antuna Vrdoljaka. U zadnje četiri godine praktički gubim sve i nitko mi ne može reći da je to slučajno i da tu ne postoji element sistemskog gušenja novinarskog rada', kazao nam je Pavičić.