Kako su Francuzi utjecali na razvoj grada: 'Marmont je otvorio Ured za uljepšavanje Splita'

Teroristički napad u Parizu, ako je suditi prema reakcijama, Splićani su podnijeli emotivno i suosjećajno. Ostat će zabilježeno i da je sa splitske Rive poslana zajednička poruka mira gradonačelnika, katoličkog svećenika i imama. Osim tragedije koja je dirnula stanovnike grada pod Marjanom, Split i Francuska su duboko povezani i kroz povijest. S počasnim francuskim konzulom u Splitu Gerardom Denegrijem prošli smo neke od najvažnijih poveznica. 

- Prvi kontakt Splita i Francuske zabilježen je u 10. stoljeću kada je Adam iz Pariza na proputovanju u Svetu zemlju došao u Split i napisao laude o svetom Duji - iznio nam je Denegri jedan detalj.

Veza se nastavlja i u 12. i 13. stoljeću prvenstveno odlaskom na studij u Sorbonu, ali se trajno učvršćuju i 'cementiraju' dolaskom Auguste-Frédéric-Louis Viesse de Marmonta, ili jednostavnije maršala Marmonta, 1806. godine u Split.

Prvo i osnovno je bilo obrazovanje stanovništva, zbog načela Francuske revolucije da je narod suveren. Vlast proizlazi iz naroda, a da bi narod birao, mora biti obrazovan, pa se polako uvodi hrvatski odnosno ilirski jezik u škole, vojsku... Kako su se pokojnici pokapali u crkvama ili oko nje, zbog mogućnosti širenja zaraze rađa se ideja o 'prigradskom groblju', ali ta je ideja realizirana dolaskom Austrijanaca i 1825. otvara se Sustipan.

Marmont je, inače, i otvorio Ured za uljepšavanje Splita. Kao detalj izdvojimo i da je pridavao važnost zelenilu i parkovima. Znamo da je i povezao Dalmaciju cestama.

- Napravio je to, jasno, iz strateških razloga, ali i s osjećajem za pomoć ljudima. Povezivanje je spasilo naš svijet. Prije Marmonta, obalni dio i Dalmatinska zagora uopće nisu bili povezani. Rimljani i Marmont su gradili ceste, Veneciji je bila zanimljiva samo obala - podsjetio je Denegri.

Stvorio je Marmont splitsku Rivu, kamen je iskoristio od mletačke utvrde koju je srušio. Zaslužan je i za prve dalmatinske novine, 'Kraljski Dalmatin', tiskane u Zadru. U novinama se objavljivalo na talijanskom i hrvatskom jeziku, ali već u prvom broju lista ističe se da će 'taliansko skazanje' biti preneseno u 'slauni Arvazki jezik'. Izlazile su od 1806. do 1810. godine. U to vrijeme, Židovi su u Splitu dobili status građana. Da podvučemo, Marmont je donio  progresivne ideje Francuske revolucije u Split, odnosno u jednu tadašnju ilirsku provinciju.

U znak zahvalnosti Marmontu, jedna od najljepših splitskih ulica od 1810. godine nosi njegovo ime. 

Crkva, pak, na to doba nije gledala blagonaklono, jer je nakon Francuske revolucije jačala laička, odnosno svjetovna vlast, a smanjivao se njen utjecaj. Tako je i Marmont ukinuo bratovštine, neke samostane 'pretvorio' za potrebe vojske i slično. Nakon kratkotrajne vlasti Francuza, Split je od 1813. opet pod Austrijancima i veze se prekidaju. 

Ne zaboravimo i da je od 18. stoljeća, završno s početkom 20., Split postao vizualno prepoznat zahvaljujući trima Francuzima. Poznata je monografija Roberta Adama 'Ruševine palače cara Dioklecijana u Splitu u Dalmaciji, objavljena 1764. godine. Jedan od najvažnijih suradnika kojega je Adam poveo sa sobom je Francuz Charles Louis Clerisseau. On je izradio oko 18 crteža s motivom palače. Nekoliko desetaka godina nakon, istočnom obalom Jadrana putuje francuski slikar i grafičar Louis Francois Cassas. Veliki dio crteža odnosi se na Split i Dioklecijanovu palaču. Godine 1912. pak francuski arhitekt Ernest Hébrard i povjesničar umjetnosti Jacques Zeller objavljuju kapitalno znanstveno djelo u monografiji o Dioklecijanovoj palači. Te rekonstrukcije, temeljene na iskapanjima i istraživanjima, postaju ključne i najpopularnije slike Dioklecijanove palače 'kakva je nekad bila'. 

Konac Prvog svjetskog rata donosi novu političku sliku u kojoj Split nije zanimljiv Francuskoj, ali je zato Drugi svjetski rat posebna priča.

Veze se obnavljaju ni manje ni više nego preko Hajduka, koji je zapravo pomogao učvršćivanju stava, pa i pronošenju ideje Francuske kao antifašističke zemlje.

Uglavnom, Hajduk je bio rijetki klub, svakako najpoznatiji diljem Europe, pa onda i svijeta, po tome što se odbio prodati fašistima, Paveliću i Mussoliniju. Legendarni general i predsjednik Charles de Gaulle, preko generala Humboldta nagradio je Hajduka, taman na povratku iz Libanona s turneje, poveljom kojom ga se proglasilo počasnom sportskom momčadi Slobodne Francuske.

- Hajduk je poveznica Slobodne Francuske koja je svoj imidž morala stvarati i rado povezivati s drugim antifašističkim pokretima u svijetu, a njima je kontakt sa Splitom bio preko Hajduka. To je poveznica Splita i slobodarske Francuske. Bilo je važno nagraditi mlade ljude koji su se oduprli fašizmu i koji će stvarati Europu na tekovinama antifašizma – podvukao je Denegri.

Dodajmo na kraju i da se veze nastavljaju održavati i preko Francuske alijanse u Splitu, a svojevrsna kruna odnosa je i imenovanje Gerarda Denegrija počasnim konzulom Francuske u Splitu.