Na splitskom Pravnom fakultetu predstavljena je knjiga 'Ja sam 6387' autora Jakoslava Davida Rojnice u kojoj piše o svom zatvaranju, istrazi, zatvorskoj bolnici i Golom otoku. Na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista 'Nova Hrvatska', a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice, osuđen je na tri godine zatvora. Iako prolazi kroz teror batinanja i 'liječenja' elektrošokovima ne želi reći ništa čime bi sebi osigurao bolji položaj, a nekome drugome priuštio zatvor. Rojnica kaže da je knjigu napisao jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.
- Danas se osjećam izvrsno. Ako pročitate moju knjigu vidjet ćete da sam na kraju knjige pun života, veselim se proljeću, kiši, snijegu, svemu. Svaki dan kad se ustanem ja sam sretan jer sam živ, svi drugi problemi koje imam su mi premali. Svi smo mi različiti i to je dobro, da je svatko od nas zatvorenika napisao knjigu o zatvoru svaka bi bila drugačija, ali svaka bi bila tragična. Bitna je istina, a to je da je postojao članak zakona po kojem ste mogli biti osuđeni na pet godina zatvora samo zato što ste negdje na zidu napisali: 'Živjela Hrvatska' - priča Rojnica te dodaje da je htio otkriti i razne predrasude koje se vezuju uz Goli otok.
Jedna od njih je, kaže on, i ta da je to bio zatvor samo za političke zatvorenike, a istina je da je od 1956. do 1988. bio zatvor poput Lepoglave u kojem su većinom dolazili najveći kriminalci među kojima je uspio preživjeti zahvaljujući tome što je im davao besplatne pravne savjete, pisao im molbe i žalbe.
- Nikada nisam bio ekstremni nacionalist, ali ja se i danas osjećam kao nacionalist. Volim Split, Zadar, Dubrovnik, Zagreb... volim sve što je moje i to je moj nacionalizam. Problem kod nas je taj što nam je lakše prihvatiti laž nego istražiti istinu. Rekao bih da je 80 posto onoga što je napisano o povijesti zadnjih 45 godina laž, a na laži nije moguće ništa graditi. Istinu je potrebno čuti kako bi ona bila temelj za graditi bolju budućnost u Hrvatskoj - zaključio je autor knjige.
Prof.dr. Josip Jurčević rekao je da se u knjizi ne može naći nikakva gorčina ili bilo što negativno prema onima koji su autoru nanijeli nemjerljivu štetu, a naglasio je da mu je žao što na promociju nije došlo više studenata budući da se ona organizira na Pravnom fakultetu.
- Ako nekome treba ova knjiga, onda su to mladi pravnici koji će sutra raditi u pravosuđu. Glavni cilj komunističkog totalitarnog režima bio je slomiti čovjeku dušu. Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. Mi smo prikupili dokumentaciju, iskopirali 30 tisuća presuda iz toga doba, očekivali smo da će ta dokumentacija biti pretočena u obrazovni sustav, ali i danas tih nekoliko kubika papira čeka da se u njih investira, mali iznos za državu, ali nedostižan za pojedinca. Knjiga u potpunosti pobija tezu da je u Jugoslaviji bio 'komunizam s ljudskim licem' i dok god ovakve knjige ne budu dio obrazovnog sustava ponavljat će nam se povijest - kazao je Jurčević.
Na promociju je došao i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban koji smatra da bi ova knjiga trebala biti poticaj i ostalima da ispričaju kakav je život bio.
- Pisana riječ je postala jako ubojita zato što u ovo današnje vrijeme, nažalost, u većini slučajeva nije istinita. Mene zanima kakve su sudbine ljudi iza brojeva 6386 i 6388, ali i svih ostalih koji su proživjeli te strahote. Kada bi oni imali snage napisati ovakvu knjigu, siguran sam da bi ubojitost lažnih riječi bila manja. Oni koji pišu danas o odlasku mladih iz Hrvatske, koji veličaju to, sami neće otići. Njima je namjera raseliti stanovništvo naše Zagore i Slavonije. Nije tako bajno vani, mnogi od njih spavaju ispod frankfurtskih mostova, ali su preponosni i ne žele se vratiti kući - poručio je Boban.
Knjigu 'Ja sam 6387' je lektorirala profesorica Sanja Krvavica koja je rekla da ju se posebno dojmilo autorovo unutarnje odrastanje i njegov razgovor i odnos s Bogom, a dijelove iz knjige čitao je Trpimir Jurkić.